ĐAKOVO (TU) – Na uočnicu 110. obljetnice smrti đakovačkog biskupa Josipa Jurja Strossmayera, u utorak 7. travnja 2015. u njegovu Spomen muzeju u Đakovu održan je skup s temom “Strossmayer u književnosti – Strossmayer književnik”. Pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture, skup su organizirali Društvo hrvatskih književnika (DHK) i njegov slavonsko-baranjsko-srijemski ogranak, Spomen muzej biskupa Strossmayera Đakovo, Udruga Prosoli – Sveta glazba iz Zagreba te Grad Đakovo, a izlagači su govorili o Strossmayeru i književnosti, njegovom spisateljskom opusu te manifestacijama vezanim uz njega.
Uime Đakovačko-osječke nadbiskupije okupljene je pozdravio mons. Luka Marijanović, istaknuvši kako je tijekom 55 godina biskupske službe djelovanje biskupa Strossmayera bilo vrlo široko – od crkvenoga, graditeljskoga, političkoga, kulturnog…, a nazočne je podsjetio i na Strossmayerovo kulturno djelovanje na slavenskom jugu.
“Realizam, stilistika istine i Strossmayer” naslov je prvoga izlaganja dr. sc. Gorana Rema i dr. sc. Sanje Jukić iz Osijeka u kojemu je dr. sc. istaknuo kako je izlaganje zaokupljeno Strossmayerovom riječi ‘istina’, njegovim interesom za istinu i distribucijom te riječi – jedne od najzastupljenijih riječi koju Strossmayer upotrebljava.
Dr. sc. Hrvojka Mihanović Salopek iz Zagreba govorila je o Strossmayeru kao podupiratelju književnih izdanja u svjetlu hrvatsko-bugarskih 
kulturnih relacija, podsjetivši na njegovu želju da se na Hrvatskom sveučilištu školuju bugarski intelektualci, što je i pripomogao, na velikodušnu donatorsku pomoć prema književnoj baštini bugarskog i makedonskog naroda, financijsku pomoć u tiskanju poznate zbirke braće Miladinov, promicanje kulta sv. Ćirila i Metoda u sklopu kojega je uvijek isticao i početke starobugarske pismenosti, te je brojne hrvatske povjesničare i književnike nadahnuo i financirao da stvaraju djela o njima, itd.
Dr. Mihanović Salopek također je pročitala dio izlaganja dr. sc. Antoanete Balčeve iz Bugarske na temu “Josip Juraj Strossmayer – preteča kulturnog ekumenizma u Europi”, koja nije mogla nazočiti skupu.
O Strossmayerovim biografskim i autobiografskim zapisima govorio je prof. Mirko Ćurić iz Đakova, istaknuvši među ostalim kako je Strossmayer bio složena i iznimno svestrana ličnost, pa tako i književnik, čiji književni rad nije vezan uz književnost u užem smislu – pjesme, priče, romane ili drame, već uz pisanje diskurzivnih oblika – putopisa i eseja. Analiza njegovih putopisa pokazuje njegovu svijest o književnom tekstu, čak o strukturnim pravilima diskurzivnog oblika putopisa, kao i njegovu jezično-stilsku i pripovjedačku vještinu, rečeno je u izlaganju.
Dr. sc. Helena Sablić Tomić iz Osijeka govorila je na temu “Strossmayer iz suvremenosti gledat”. Kako ističe, zanimalo ju je koliko je Strossmayer kao tema intrigantan današnjim književnicima, glazbenicima, filmašima, kako ga suvremenost promatra i komunicira s njim. Izlaganje je usmjerila prema Stjepanu Tomašu i njegovu romanu Zlatousti. “Čini se da je on, nažalost, jedini hrvatski književnik koji je dio Strossmayerove biografije opisao u suvremenom hrvatskom romanu, na temelju kojega je HNK u Osijeku 1995. postavilo i predstavu “Zlatousti ili tužni dom hrvatski”, jedinu kazališnu predstavu o Strossmayeru. “Velika je šteta što nismo i ove godine, u ovoj velikoj obljetnici, imali mogućnosti u Osijeku gledati ovu osuvremenjenu predstavu. Mislim da je Strossmayer još uvijek intriga koja očekuje svog sustavnog gledatelja, slušatelja”, zaključuje dr. Sablić Tomić.
Govoreći na temu “Strossmayerovim stopama”, prof. Alojzije Prosloli iz Zagreba, ravnatelj Dvigrad festivala, kazao je kako glazbom slijedi Strossmayerove stope u njegovanju hrvatsko-bugarskog prijateljstva. Među ostalim je istaknuo svoju suradnju s akademikom Valentinom Bobevskim iz Sofije, umjetničkim ravnateljem i dirigentom Hora Bulgaria i predsjednikom Saveza bugarskih zborova, s kojim je osnovao Festival bugarsko-hrvatskog glazbenog prijateljstva, koji se jednom godišnje naizmjenično održava u Bugarskoj i Hrvatskoj. Tako je na ovom Festivalu po prvi puta izvan Bugarske Hor Bulgaria pod ravnanjem akademika Bobevskog nastupio u Hrvatskoj. “Na tim krilima nastavljaju se održavati i pojačavati kontakti među hrvatskim i bugarskim glazbenicima”, rekao je među ostalim prof. Prosoli.
Ljerka Car Matutinović iz Zagreba, govoreći na temu “Strossmayerovi književni tekstovi u svjetlu suvremene književne kritike”, osvrnula se na knjigu “Putopisne crtice – Josip Juraj Strossmayer”, koju je priredio prof. Mirko Ćurić iz Đakova. Kako ističe, najviše ju je impresioniralo što je Strossmayer bio otvoren. “Nije se ustručavao govoriti istinu, govoriti o problemima, pa kad čitam njegove tekstove, čini se da bi bilo dobro da je on ovdje u ovo vrijeme, pa da otvoreno i pošteno progovori o svim problemima koje imamo”, istaknula je izlagačica, dodavši kako je način na koji je Strossmayer pisao dinamičan, čak zanimljiv, romansijerski, te se vidi da je biskup imao širinu pogleda, bio čovjek ‘od kulture’, prije svoga vremena.
Kratko izlaganje dr. sc. Milice Lukić iz Osijeka na temu “Strossmayerova Cyrillomethodiana književnom riječi oživljena”, predstavila je voditeljica programa gđa Vesna Kaselj. Dr. Lukić u svome izlaganju govori o različitim prigodnicama iz pera etabliranih, ali i anonimnih pjesnika i čestitara, napisanima o različitim prigodama iz biskupova života i djelovanja, kao što su imenovanje biskupom, misne obljetnice, imendani, rođendani, važni događaji iz crkvenog i političkog života.
Blagoja Jovanovski iz Osijeka govorio je o međunarodnoj kulturnoj manifestaciji “Dani braće Miladinov”, koja se ove godine održava 18. put. “Ove godine Makedonci posebnim programom obilježavaju velike Strossmayerove obljetnice, čime se biskupu Strossmayeru, ali i cijelom hrvatskom narodu, iskazuje velika zahvala u oživotvorenju i ostvarenju makedonske opstojnosti i samostalnosti. Makedonci s velikom pažnjom i uvažavanjem njeguju ime i djelo biskupa Strossmayera, koji je uvelike zadužio makedonski narod i njihovo pravo na vlastiti jezik”, rekao je među ostalim Jovanovski, dodavši kako ova manifestacija gradi nove mostove prijateljstva, povjerenja i suradnje između hrvatskog i makedonskog naroda.
Ivica Mandić iz Đakova govorio je o Strossmayerovim danima u Đakovu, kulturno-znanstvenoj manifestaciji koju su zajedno 2003. godine pokrenuli Grad Đakovo, Đakovačko-osječka nadbiskupija i Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, a koja je posvećena liku, djelu, idejama i porukama biskupa Strossmayera. Strossmayerovi dani postali su nezaobilazan dio u poznavanju biskupa Strossmayera, a u njihovoj organizaciji vode se mišlju da teme budu predstavljene na znanstveno-popularan način. Manifestacija obuhvaća znanstveni skup koji se održava u prostoru Središnje nadbiskupijske i fakultetske knjižnice u Đakovu, likovnu izložbu u Muzeju Đakovštine te nastup Zagrebačke filharmonije u đakovačkoj katedrali.
“Veličanstveni Josip Juraj Strossmayer” tema je izlaganja koje je iz Struga u Makedoniji poslao mr. sc. Razme Kumbarovski, a koji ističe kako je Strossmayer odigrao ‘veliku rolu i podvig, javivši se kao mecena značajne biblijske knjige i narodnih umotvorbi makedonskog naroda, velike struške braće Dimitrija i Konstantina Miladinova, objavljene kao velike Svete knjige za sve balkanske prostore’. “Govor, dijalekt i pjevanje tih pjesama je struški govor, struški jezik. Narodne pjesme Braće Miladinov najviše su zapisane iz Struge, Ohrida, Bitolja, Prilepa, Magareva, Kukuša. Konstantin i Dimitar Miladinov nikad u životu nisu bili u Bugarskoj, isto kao što i Strossmayer nije bio u Makedoniji”, stoji u izlaganju mr. Kumbarovskog.
Uslijedilo je i zadnje izlaganje dr. sc. Tatjane Ileš iz Osijeka, na temu “Putopisne crtice J. J. Strossmayera kao kulturno-antropološki i kulturno-geografski pogled u one krajine”. Predavačica je posvijestila kako druga mjesta i prostori u književnosti, poglavito u putopisu, otkrivaju poglede u neke druge krajeve, simbole drugih kultura, jezik, društvene vrijednosti i norme, odnosno nude moguću diferencijaciju kulturnih područja na temelju različitosti u kulturi kao načinu života. Iz Strossmayerovih putopisnih zapisa iščitava se njegova svijest o potrebi upoznavanja tog ‘drugoga’, uočavanja mjesta razlike, ali i sličnosti, kao jednih od mehanizama uspostavljanja i ovjere vlastitog nacionalnog i kulturnog, ali i osobnog identiteta hrvatskoga čovjeka druge polovice 19. stoljeća. Stoga Putopisne crtice prepoznajemo kao vrijedan izvor kulturalnim istraživanjima kolektivne memorije i procesa konstruiranja grupnih identiteta, nasljeđa prošlosti u sadašnjosti, redefiniranja i preispitivanja predodžbi o prošlosti unutar aktualnog društvenog i političkog konteksta današnjice.
Susret je nastavljen u samostanskoj crkvi Presvetog Srca Isusova u Đakovu, gdje je održan prigodan koncert – izbor popijevaka iz zbirke “Napivi bogoljubnih cerkvenih pisamah”, skladatelja Mariana Jaića. Uz orguljsku pratnju Marija Penzara, nastupili su baritoni Leon Košavić (Zdravo budi, Offertorium, Libera me, Jaganjče Božji) i Matija Meić (Asperges me, Veliko je sad veselje, Oštri Sudče, Slava Bogu).
A. Banović
