ĐAKOVO (TU) – Na Gradskom groblju u Đakovu u ponedjeljak, 11. Travnja 2022. pokopan je svećenik Vrhbosanske nadbiskupije vlč. Josip Vranješ, koji je preminuo u Sveučilišnoj bolnici u australskom Geelongu u nedjelju, 20. ožujka u 63. godini života i 36. svećeništva, izvijestila je KTA.
Misu zadušnicu u župnoj crkvi Dobrog Pastira u Đakovu predvodio je vrhbosanski nadbiskup metropolit i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH Tomo Vukšić, predsjednik Vijeća Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine za hrvatsku inozemnu pastvu, u zajedništvu s đakovačko-osječkim nadbiskupom metropolitom Đurom Hranićem i kotorskim biskupom Ivanom Štironjom te uz koncelebraciju tridesetak svećenika iz Vrhbosanske i drugih biskupija u Republici Hrvatskoj i BiH među kojima je bio i mjesni župnik vlč. Josip Ivešić. Osim biskupa Štironje, među koncelebrantima su bili kolege svećenici iz bogoslovskih dana u Sarajevu: župni upravitelj Kotora don Ante Dragobratović, dugogodišnji misionar u župi Kisongo u Tanzaniji don Velimir Tomić i generalni tajnik Biskupske konferencije BiH mons. Ivo Tomašević.
Na misi je sudjelovao veliki broj Služavki Malog Isusa na čelu s vrhovnom glavaricom Družbe s. M. Marijom Banić i provincijalnom glavaricom Sarajevske provincije s. M. Anom Marijom Kesten, a došle su izraziti sućut svojoj susestri M. Anđi Vranješ, rođenoj sestri pokojnoga svećenika Josipa. Tu su bile i sestre drugih redovničkih zajednica i brojni drugi vjernici koji su ispunili novu i lijepu crkvu Dobroga Pastira u predgrađu Đakova. Liturgijsko pjevanje animirala je Služavka Malog Isusa s. Pavka Dujmović.
Na lijesu pokojnoga svećenika Josipa nalazila se mala kutija u koju su hrvatski katolici iz Australije stavili komadić australske zemlje i nekoliko kamenčića iz mozaika u tamošnjoj velebnoj crkvi čiju je gradnju vodio vlč. Vranješ. Najbliži pokojnog misnika Josipa na lijes su položili malu kutiju bosanske zemlje iz rodnoga Rostova pokraj Novoga Travnika.
Uvodeći u misno slavlje nadbiskup Vukšić je izrazio kršćansku sućut i molitvenu blizinu braći i sestrama pokojnog misnika Josipa: časnoj sestri Anđi i sestri Jeli te bratu Boži kao i obiteljima pokojnog brata Blaža i pokojne sestre Kate i svim tugujućima. „Vjerujemo u kraljevstvo Božje. Molit ćemo pod ovom misom da ga dragi Bog nagradi za sve ono dobro što je kao svećenik učinio i da mu oprosti sve slabosti i da svima nama oprosti sve naše mane kako bismo na dostojan način mogli prikazati ovu misu“, kazao je mons. Vukšić.
Prigodnu propovijed uputio je školski kolega iz dubrovačkih sjemenišnih i bogoslovskih sarajevskih dana biskup Ivan Štironja. „Hvala Ti što si pristao biti Božje svjetlo u Sunshinu. Hvala ti za sve one zrake sunca koje si u ime Kristovo sijao oko sebe u Australiji gdje si živio, u Africi koju si preko našeg kolege don Velimira, misionara u Tanzaniji pomagao, u Bosni i Hercegovini u kojoj si rođen i koju si povremeno posjećivao, u Hrvatskoj koju si volio kao svoju rodnu Bosnu, svoje rodno Rostovo i Travnik, a koja danas prima tvoje zemne ostatke koje joj prepuštamo da ih čuva do konačne Božje trublje i uskrsnuća živih i mrtvih… Prijatelju, velebno zdanje Sunshinea nastavlja svijetliti ne samo kao velebna materijalna građevina nego ponajprije ona duhovna građevina, živa zajednica ljudi koju nastavljaju voditi svećenici, naši kolege i prijatelji koji su te zajedno s Božjim pukom posljednji put tako dostojanstveno, prije nekoliko dana, u domovinu ispratili. Danas im u ime svih nas ovdje okupljenih, upućujem iskreno kršćansko i ljudsko hvala“, rekao je biskup Štironja te izrazio sućut najbližima pokojnoga svećenika Josipa.
Na kraju misnoga slavlja od pokojnoga svećenika oprostio se ravnatelj Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu dr. vlč. Tomislav Markić koji je uputio izraze sućuti i zahvalio vlč. Josipu te ukratko podsjetio na dugogodišnji njegov rad u hrvatskoj inozemnoj pastvi u Australiji. Podsjetio je da je dva dana nakon Josipove smrti preminuo još jedan svećenik Vrhbosanske nadbiskupije mons. Luka Kesedžić koji je pastoralno brinuo za hrvatsku katoličku zajednicu u Innsbrucku. Govoreći o potrebi novih svećenika koji će pastoralno služiti hrvatskoj inozemnoj pastvi, rekao je da svećenici ne padaju s neba, ali jesu dar neba koji vjernici trebaju izmoliti od Boga te potaknuo sve na molitvu za nova svećenička zvanja.
Od pokojnoga brata svećenika oprostila se i njegova sestra Anđa, Služavka Malog Isusa, a njezin tekst pročitao je mladić Hrvoje, jedan od pokojnikovih nećaka i nećakinja koji su na pogrebu nosili svijeće i fotografiju svećenika Josipa.
Prije vlč. Markića i s. Anđe te samih sprovodnih obreda koje je na gradskom groblju predvodio također nadbiskup Vukšić, od pokojnika se oprostio generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić te iznio biografske podatke vlč. Josipa Vranješa. U svojih 63 godine života i 36 godina svećeništva, vlč. Josip je djelovao u tek tri župne zajednice. To je, rekli bismo, svojevrsno odstupanje od nekakvih uobičajenih kanonskih propisa i pastoralnih kriterija. Međutim, oni koji su ga poznavali i povjeravali mu crkvene službe, svjedoče da je bio jednako dobar graditelj jedne od najljepših crkvi u hrvatskome iseljeništvu – one u Sunshineu – a nadasve graditelj žive zajednice vjernikā. Upravo su članovi tih zajednica, predvođeni vrhbosanskim svećenicima koji trenutačno djeluju u nadbiskupiji Melbourne, osjetili potrebu svoju zahvalnost vlč. Josipu iskazati sudjelovanjem na misi zadušnici, prvo u Geelongu, 30. ožujka o.g., a sutradan i u Sunshineu. Istu potrebu očito je imao i nadbiskup Melbournea mons. Peter A. Comensoli, koji je predvodio misu zadušnicu u Geelongu, u zajedništvu s pomoćnim biskupom i drugim svećenicima, rekao je mons. Ćosić.
Tim povodom, mons. Tomo Vukšić, vrhbosanski nadbiskup i predsjednik Vijeća HBK i BK BiH za hrvatsku inozemnu pastvu, uputio je svoju sažalnicu u kojoj je, na osobit način, članove hrvatskih misija Geelong i Sushine pozvao da, okupljeni oko stola Riječi i Euharistije, zahvaljuju Bogu za dobra i milosti kojima ih je obdario po rukama i djelovanju njihovog dugogodišnjeg pastira Josipa, i usrdno mole da ga Gospodin u svojoj milosrdnoj pravednosti privede punini života i neprolaznoj radosti uskrsnuća.
Životopis
Vlč. Josip Vranješ, sin Ilije i Anđe r. Živko, rođen je 29. ožujka 1959. godine u mjestu Rostovo kod Novog Travnika, Župa sv. Ilije proroka, u kojoj je primio sakrament krštenja, 19. travnja iste godine od vlč. Joze Matkovića.
Po završetku osnovne škole u mjestu Opara kod Novog Travnika, pošao je u grad Dubrovnik u kojemu je od 1975. do 1979. godine, kao svećenički kandidat Vrhbosanske nadbiskupije, pohađao dječačko sjemenište. Filozofsko-teološki studij nastavio je na Vrhbosanskoj visokoj teološkoj školi u Sarajevu (1980.-1986.). Sveti red đakonata primio je u rodnome mjestu i župi Rostovo, 5. travnja 1986., po rukama tadašnjeg nadbiskupa Marka Jozinovića, a sveti red prezbiterata primio je u sarajevskoj katedrali Srca Isusova u Sarajevu, po rukama istog nadbiskupa, 27. srpnja 1986. (Knjiga ređenika, sv. I. str. 209, br. 1305).
Kao mladi svećenik Vrhbosanske nadbiskupije obavljao je službu župnog vikara u župi Uznesenja Blažene Djevice Marije i svetištu Gospe Kondžilske u Komušini (Dekret br. 991/86 od 22. kolovoza 1986.). Pred kraj iste godine pošao je u daleku Australiju, a u veljači 1987. godine dobio je dopuštenje svog nadbiskupa za pastoralni rad na australskom kontinentu, točnije u nadbiskupiji Melbourne (Dekret br. 223/87 od 21. veljače 1987.). Predsjednik ondašnje BK sa sjedištem u Zagrebu imenovao ga je suradnikom u Hrvatskom katoličkom centru sv. Leopold B. Mandić, Sunshine (Dekret BK-ZG br. 48/87; Dekret VN br. 280/87 od 5. ožujka 1987.). Samo nekoliko godina kasnije, preuzeo je službu dušobrižnika ili voditelja istog Centra, koju je obavljao do 2018., kada preuzima službu voditelja Hrvatskog katoličkog centra sv. Ante u Geelongu. U sveučilišnoj bolnici tog istog grada, preminuo je u nedjelju 20. ožujka od posljedica koronavirusa.
IKA/Vrhbosanska nadbiskupija
