In memoriam: vlč. Marko Đidara

ĐAKOVO (TU) – Vlč. Marko Đidara, umirovljeni svećenik Đakovačko-osječke nadbiskupije, koji je preminuo 25. studenoga 2020. u 83. godini života i 55. godini svećeništva, ukopan je u petak 27. studenoga na Gradskom groblju u Đakovu. Sprovodne obrede predvodio je pomoćni biskup Ivan Ćurić, u zajedništvu s nadbiskupom Đurom Hranićem i dvadesetak svećenika, a zbog epidemioloških mjera, prisustvovao je manji broj rodbine, bivših župljana i prijatelja.

Biskup Ivan spomenuo je kako je kao ministrant osnovnoškolac sudjelovao u bogoslužjima koja je predvodio župnik Marko, a i na mnogim sprovodima na kojima se često čitao navještaj iz Knjige tužaljki, koji je i sada čitan: Duši je mojoj oduzet mir i više ne znam što je sreća. „Kakav realizam iskustva boli s kojom se čovjek susretne! Poput ‘pelina i otrova’. A onda, kada se pogled usmjeri malo dalje, u visinu, prepoznamo svjetlo i vedrinu: Dobrota i milosrđe Gospodnje nisu nestali. Obnavljaju se svako jutro. I odlomak završava navještajem mira i Božjeg spasenja. A te su riječi tek proročki nagovještaj onoga što će nam zasjati u Kristu. Kad nas sâm Isus sokoli: Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte! Kamo ja odlazim znate put. I kad nam se, kao apostolima, učini da mi ne znamo puta, eto nam Isusa – njegova rođenja i života, njegove smrti i uskrsnuća, njegova utjelovljenja i njegove vječnosti. Povjerujemo mu, prihvatimo ga i nasljedujemo jer nam je on Put, Istina i Život, kako smo upravo čuli u naviještenom evanđeoskom odlomku. To je vjera koju i danas želimo posvjedočiti stojeći pred lijesom u oproštaju od pokojnoga svećenika Marka“, istaknuo je u sprovodnoj homiliji biskup Ivan.

Biskup je nadalje, uime pokojnog svećenika, izrazio iskrenu zahvalnost za skrb ravnateljima, časnim sestrama i osoblju te subraći svećenicima iz Doma za umirovljene svećenike, gdje se vlč. Marko nastanio od svoga umirovljenja u ljeto 2014., nakon 32 godine župnikovanja u Drenovcima. „No, nije se dao smiriti, nego i nadalje nastavlja pastoralno djelovati, boraveći ponajviše u župama sv. Nikole Tavelića i sv. Josipa Radnika u Slavonskom Brodu“, istaknuo je mons. Ćurić. Potom je svoju sućut i iskrenu zahvalnost izrazio rodbini pokojnika, rekavši: „S lakoćom se moglo uočiti kako vlč. Marko vrijedan oslonac ima i u srdačnoj povezanosti sa svojom rodbinom, posebno s nećacima i nećakinjama. I njima danas izričemo zahvalnost za ljubav, poštovanje i brigu, koju su prema njemu osjećali i iskazivali.“

Govoreći o pastoralnom radu pokojnog svećenika, biskup Ćurić je rekao: „On je nastojao brižno organizirati suradnike – od ministranata, pjevača i župnih vijeća, sve do redovnica iz Družbe milosrdnih sestara Sv. Križa koje su s njim djelovale u Brodskom Varošu i Drenovcima. Bilo je svećeničkih i redovničkih zvanja u zajednicama koje je predvodio. I sâm sam među onima koji su na početku ‘tajnu’ svoga poziva povjerili svome župniku, vlč. Marku. Poseban je osjećaj imao i za zavičajnu baštinu te je zdušno sudjelovao u promicanju kulturnoga života. Još je 70-tih godina uspostavio svojevrsnu međužupnu suradnju, povezujući Slavoniju i Bačku, napose ističući vrijednost i ljepotu slavlja naših jesenskih ‘zahvalnih nedjelja’ i ljetne bunjevačke dužijance. U Drenovcima je početkom 90-tih bio među pokretačima osnivanja Udruge ‘Duhovno hrašće’, u okviru čega su zaživjeli pjesnički susreti te časopis za književnost, umjetnost, kulturu  i povijest.“

Na kraju homilije biskup je spomenuo detalj s proslave Zlatne mise svećenika Marka, koju su 2016. slavili s njim u Drenovcima te su uočili „da na početku svoga svećeništva za mladomisničko geslo nije izabrao ni jedan tekst. No, po primjeru bl. Charlesa de Foucaulda izabrao je znak: srce s križem, kao putokaz životu u kojem nas predvodi i nadahnjuje Kristova ljubav.“ Sprovodnu homiliju biskup Ivan je zaključio riječima: „Zahvalna se srca danas opraštamo od svoga župnika i brata vlč. Marka. U vjeri Bogu prinosimo svjedočanstvo njegove službe i dobrih dijela, a istodobno ponizna srca molimo da od Gospodina zadobije oproštenje grijeha te očišćen prispije uskrsnuću i besmrtnoj radosti. Amen.“

Oproštajni govor vlč. Željka Šimića

Vlč. Željko Šimić, župnik Župe sv. Mihaela arkanđela u Drenovcima, u kojoj je pokojni vlč. Marko bio župnikom 32 godine, izrekao je oproštajni govor uime drenovačke župne zajednice te rekao: „Želim svemogućem dobrom Bogu izreći hvala uime svih župljana župe Drenovci, uime svih onih koji danas nisu mogli biti ovdje, uime Župnog ekonomskog i Župnog pastoralnog vijeća, uime pjevača, svih udruga i osoba s kojima je dragi pokojnik bio povezan i surađivao za vrijeme svoje službe u Drenovcima. Želim Bogu zahvaliti za svaku milost, blagoslov, za svako dobro kojim nas je blagoslovio po djelovanju pokojnog župnika Marka.“ Spomenuvši tolike vjernike kojim je pokojni svećenik dijelio sakramente i blagoslovine, vlč. Šimić je nastavio: „Molitvom nas je župnik Marko hrabrio i podržavao u vrijeme Domovinskog rata, a nakon rata zajedno se sa svim ostalima veselio slobodi i miru. Osobito je podržavao duhovni i intelektualni rast svojih župljana kroz osnivanje i aktivno djelovanje u udrugama Duhovno hrašće i udruzi pjesnika Cvelferije Sveti Mihovil. Sve svoje kvalitete je bio spreman dijeliti s bližnjima i tako donositi blagoslove i milosti Božje među ljude. Vjerujemo da će konačno čuti one riječi kojima se svi mi nadamo: Valjaš, slugo dobri i vjerni! Uđi u radost gospodara svoga’

Poslije ukopa uslijedila je u đakovačkoj katedrali misa zadušnica, koju je uz biskupa Ćurića te još dvadesetak svećenika predvodio nadbiskup Hranić. Nadbiskup je zahvalio Bogu za život i svećeničku službu pokojnog vlč. Marka, molivši za njega Božje milosrđe.

 

Životopis vlč. Marka Đidare (iz sprovodne homilije biskupa Ćurića)

Vlč. Marko Đidara rodio se 8. ožujka 1938. u krajevima naše Dalmacije, u Velušiću kraj Drniša, od roditelja Mile i Mare, rođ. Aralica. Zarana je s roditeljima doselio u Srijem, u grad Šid, gdje je započeo svoje obrazovanje pučkom i srednjom školom, koju je nastavio u Đakovu, gdje je na Biskupskom liceju maturirao 1959. godine. Potom u Bogoslovnom sjemeništu nastavlja svoju svećeničku formaciju i studij (1959. – 1966.). Pred kraj studija (1964. – 1965.) izvršio je obvezu odsluženja vojnoga roka u Skoplju. Za svećenika je zaređen 16. siječnja 1966., nakon čega započinju njegove pastoralne službe: nekoliko je mjeseci bio privremeni upravitelj župe u Vođincima, potom odlazi na službu u Slakovce (1966. – 1975.), gdje će prve tri godine biti duhovni pomoćnik, a potom župnik. U to je vrijeme nekoliko mjeseci vršio i službu župnog upravitelja u Starim Jankovcima (1974.). Potom je kraće vrijeme župnik u Rumi (1975. – 1976.), nakon čega dolazi za župnika u Brodski Varoš (1976. – 1982.). U ljeto 1982. započinje župničku službu u Drenovcima (1982. – 2014.), gdje je kroz 10 godina vršio i službu dekana (najprije Vrbanjskoga, a potom Drenovačkoga). U ljeto 2014., nakon 32 godine župnikovanja u Drenovcima, odlazi u mirovinu nastanivši se u zajednici Svećeničkoga doma u Đakovu. Marko Grgić/foto: Josip Vuksanović