Aljmaš
Nadbiskupijsko svetište Gospe od Utočišta u Aljmašu, najposjećenije marijansko proštenište, gdje vjernici časte Gospu 310. godinu, bilo je i ove godine o svetkovini Velike Gospe, 15. kolovoza, preplavljeno tisućama hodočasnika. Središnje euharistijsko slavlje predvodio je mons. Ratko Perić, biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski, u koncelebraciji s đakovačko-osječkim nadbiskupom Đurom Hranićem i ostalim svećenicima. Uvodeći u misno slavlje, nadbiskup Hranić pozdravio je sve okupljene, posebno se radujući što je predsjedatelj euharistijskoga slavlja preuzvišeni mons. Ratko Perić, koji je Aljmaš pohodio prvi put nakon Domovinskoga rata. Pozvao je vjernike da u zajedničke molitve uključe sve one koji trpe i pate radi ratova koje se trenutno vode na nekoliko frontova u svijetu te zbog posljedica prirodnih katastrofa, ponovne poplave u Bosni, a na osobit način za našu braću i sestre u županjskoj Posavini, u tri potpuno i u tri djelomično potopljena sela Cvelferije tijekom svibanjskih poplava. „Znamo da je građevinarstvo teško pogodila ekonomska kriza i da su mnogi nezaposleni. Pozivam zato majstore građevinarske struke različitih profila, one koji znaju obavljati te poslove, nezaposlene inženjere građevine i druge nezaposlene osobe, te na rad uvijek spremne branitelje, da se odazovu pozivu koji ću uputiti narednih dana kako bismo nastavili svojim radom pomagati stradalima u obnovi njihovih kuća“, poručio je nadbiskup Hranić.
Uvodeći u homiliju, predsjedatelj slavlja, mons. Perić, upitao je: „Zašto se mi Mariji utječemo?“ te odmah nastavio: „Zato što to Bog želi. On je nju u svojoj ekonomiji spasenja odabrao da nitko od ljudi ne bude Isusu bliži od njegove majke Marije.“ Ističući da je Isus uvijek, gdje god to trebalo, povezivao ozdravljenje tijela od raznih bolesti s oproštenjem grijeha te da nam nitko ne može pomoći kao Isus, koji u svome djelu spasenja želi svoju Majku pokraj sebe, mons. Perić je rekao: „I kao što smo tjelesno ranjeni, bolesni, jadni, tako smo i, još više, ranjeni moralno, kršenjem Božjih zapovijedi. Toliko se puta ne odričeš đavla ni njegova sjaja, nego praviš ugovore s njegovim ortacima, koji te zavode na stranputice da na prvo mjesto ne stavljaš Boga, nego sebe, materiju, propadljive stvari! Boga ne poštuješ nego ga besmisleno psuješ, ne posvećuješ mu ni pola sata vremena tjedno, nedjeljom; roditelje posluhom ne poštuješ, nego iz dana u dan vrijeđaš, a za pokojne ne moliš i misa ne prikazuješ. Ne dopuštaš da se čedo začne, a ako se začne, nagovara te da se „očistiš“ – čuj, očistiš! – kao da je čedo nečist, a ne najveći Božji dar! I svake nevaljalštine zboriš i činiš i zavodiš druge dok ne izgube obraz i poštenje; bogatiš se nepoštenom krađom, a ne poštenim radom; varaš bližnje da se u životu ne snađu, a svoju sreću gradiš na njihovoj nesreći; nisi vjeran svojoj supruzi, ni vjerna svome suprugu i tu nevjernost smatraš herojstvom, umjesto teškim grijehom i uvredom Bogu, Crkvi i vjernoj osobi.“ Aljmaški župnik i upravitelj Svetišta Gospe od Utočišta, Ante Markić, zahvalio je svima koji su ove godine sudjelovali u pripravi i blagdanskoj proslavi. Trodnevnu duhovnu pripravu vodio je Matej Glavica, župnik vinkovačke Župe Presvetoga Srca Isusova, a desetci svećenika i redovnika ispovijedali su vjernike te je svetkovina proslavljena uz pobožnosti i šest misnih slavlja.
Šumanovci
Uoči svetkovine Velike Gospe, 14. kolovoza, hodočasnički molitveni program tradicionalno je u svetištu u Šumanovcima okupio brojne vjernike. Večernje misno slavlje predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, koji je u Šumanovce pristigao sat vremena prije mise te je zajedno s ostalim svećenicima ispovijedao vjernike. U homiliji se osvrnuo na nevolje koje je donijela neočekivana poplava te na Ljetni radni kamp u Gunji, nazivajući sve mlade koji su sudjelovali u kampu „melemom na rani teškog stradanja i patnje ljudi u Cvelferiji“. “Lijepo je bilo osjetiti solidarnost, pomoć i podršku tolikih ljudi neposredno poslije poplave. No sada, kad se povukla voda i kad su mjerodavne službe uklonile smrad i izvore zaraze, dolazi do izražaja naša ljudska narav ranjena grijehom, očituju se ljudske slabosti, sva prljavština i zlo, egoizam i sebičnost u našim ljudskim srcima. Sad se najbolje očituje tromost naših državnih i društvenih struktura, ali i nas u crkvenim; sad se najbolje očituju politikantstvo i vođenje brige o sitnim i bezdušnim parcijalnim interesima. Sad se najbolje očituje kako od nas katolika svega dvadesetak posto koliko-toliko redovito prakticira svoju vjeru te da nas je 80 % više ili manje na rubu ne samo liturgijskoga života, nego i zauzetosti za konkretne stradale ljude.” Naglašavajući da za biti blažen nije dovoljno to što smo kršteni, pričešćeni, krizmani, i sve tradicionalno povezano s vjerom, nadbiskup Đuro je istaknuo: „Odrecimo se naših ljudskih rješenja koja ne bi računala na Boga ili, još gore, da Boga odbacujemo i govorimo da nam On ne treba. Mi smo ovdje da bismo si posvijestili da trebamo Boga, njegovo svjetlo i milost. Moramo biti svjesni da nas ne može spasiti ništa materijalno, već nam je potrebna čovječnost, poštenje, istinoljubivost, dobrota i solidarnost, duhovne vrijednosti. Moramo biti više ljudi: humaniji, solidarniji i s više osjećaja jedni za druge, a onda ćemo biti i složniji te uspjeti nadići probleme s kojima se ovdje susrećemo“, rekao je nadbiskup i zaključio: „Uistinu i moje srce plače zajedno s vama i osjećam svu tegobu i poteškoće koje proživljavaju ovi dobri ljudi koji ovdje žive.“ Nakon mise uslijedila je procesija sa svijećama do kapelice Skrovite Gospe Šumanovačke. Središnju misu na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije, 15. kolovoza, predvodio je p. Ivan Ike Mandurić, duhovnik Studentskog katoličkog centra Palma i Ljetnog radnog kampa koji se održavao u Gunji. Uz hodočasnike iz Cvelferije pristigli su i oni iz Slavonskog Broda, Požege, kao i jedan autobus vjernika iz Živinica, iz Bosne i Hercegovine. Tijekom trodnevnice, uočnice i same svetkovine svetište je pohodilo oko šest tisuća vjernika
Dragotin
Đakovačko-osječki nadbiskup u miru, mons. Marin Srakić, predvodio je u četvrtak, 14. kolovoza, u svetištu Uznesenja BDM u Dragotinu svečanu misu uoči svetkovine Velike Gospe. Unatoč lošim vremenskim prilikama, u svetište su pješice pristigli brojni hodočasnici iz Đakova i okolice, a po dolasku Gospu su mogli pozdraviti i u dragotinskoj crkvi, čija obnova još nije dovršena, ali je bilo moguće u nju ući. Naglašavajući kako je Marijino uznesenje radost za sve vjernike i “konkretna ‘kapara’ uskrsnuća naših tijela”, nadbiskup je pojasnio da se Gospa zbog svog izvanrednog uzdignuća nije udaljila od nas. „Nebo na koje je ona uznesena nije nebo astronoma i astronauta, koje je još uvijek sastavni dio fizičkoga i materijalnog svemira. Nebo na koje je ona uzdignuta nevidljiv je i istinit svijet, gdje boravi Bog sa svojim svetima. Ono je blizu nama jer se Stvoritelj nikada nije udaljio od svojih stvorenja. Mi smo zapravo ti koji se udaljujemo kada svojim djelima napuštamo istinu i Očevu ljubav“, rekao je i naglasio kako Marija pozna sve naše nevolje i u ovome času radi za nas, jer u nitko od svetih nije nedjelatan u nebu, a još manje Marija, koja, kako uči II. vatikanski koncil, “svojom majčinskom ljubavlju skrbi za braću svojega Sina koja još putuju te se nalaze u pogiblima i tjeskobama, dok ne budu dovedena u sretnu domovinu“. Nadbiskup Marin vjernike je potaknuo da mole za mir među narodima i u našoj Domovini, mir sigurnoga posla, dostatne plaće, mir gospodarstveni i politički. Na kraju mise zahvalio je svima koji su na bilo koji način sudjelovali u pripravi i blagdanskoj proslavi, a posebno Muškoj vokalnoj skupini Bećarine koja je pjesmom uveličala misno slavlje. Uoči svetkovine hodočasnički program započeo je iznošenjem slike, marijanskom pobožnošću, pokorničkim bogoslužjem i pobožnošću križnoga puta. Prvu misu predvodio je vlč. Nikica Mihaljević, župnik iz Donjih Andrijevaca, a večernje bdjenje završilo je procesijom i blagoslovom nabožnih predmeta.
Ilača
Svečano misno slavlje u ilačkom svetištu, gdje se Marija časti 149 godina, predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup u miru, Marin Srakić, započevši tako obilježavanje jubilarne, 150. godine Svetišta. Izravan prijenos mise bio je na Drugom programu Hrvatske radio- televizije. Vraćajući se u povijest, u godinu 1865. kada je u Ilači izbio mali izvor vode koji je prerastao u veliku rijeku hodočasnika Gospi Ilačkoj i rijeku milosti, a podsjećajući i na ratno pustošenje kada je vjernički hrvatski narod s pjesnikom govorio: „Uzalud nam đavo oltare svojata, uz nas čvrsto stoji kraljica Hrvata“, nadbiskup je ponavljajući „Majkom se pokaži!“ poručio: „Neka među narodima prestanu nasilja i nepravde, a rastu poštovanje i povjerenje, neka na zemlji vlada mir, pravi mir! Ne mir izrabljivanja i ugnjetavanja, zastrašivanja, šutnje robova i grobova. Ne mir koji se gradi na gaženju ljudskog dostojanstva, nijekanju slobode i prava na vlastito mišljenje. Ne mir ušutkavanja jednih, a glasnosti drugih. Ne mir nezaposlenja i socijalne nepravde. Nažalost, mnogi ostaju bez posla, i mladi i stariji napuštaju domovinu, zabrinuti za vlastitu egzistenciju. Sve više nas pritišće pitanje ima li naše društvo dovoljno nutarnje moralne snage učiniti konačno zaokret prema napretku. Kristov mir nikome ne otima slobodu, njegov je mir, tolerantan i dosljedan. Na društvenom planu, Božji mir znači sporazum, obzir, poštovanje, solidarnost. Isus nosi takav mir i želi da mi zajedno s njim izgrađujemo mir “koji će biti položen na istini, sazdan prema zahtjevima pravde, gajen i ispunjan ljubavlju i, konačno, ostvaren u znamenu slobode. U svetištu Gospe Ilačke, i u svim svetištima svijeta, molimo Mariju da daruje svijetu Krista koji je ´mir naš´. Neka narodi već jednom zakopaju ratne sjekire mržnje i osvete, neka svijet ne nasjeda laskanjima lažnoga bogatstva i blagostanja koje nestaje u jednom trenu kao kula od karata, nakon čega najviše stradavaju siromašni, jer se moćnici i mogućnici lako izvuku.“
Proslava svetkovine započela je misom u 7 sati, a predvodio ju je p. Goran Živković. Vjernici su se za proslavu pripravljali devetnicom, a u predvečernje 14. kolovoza u svetište je pristigao znatan broj hodočasnika iz mnogih dijelova Slavonije i Baranje, koji su uz marijanske pobožnosti imali priliku za ispovijed. Hodočasnički program započeo je misom u 19 sati, koju je predvodio vlč. Vladimir Delić. Misu u 21 sat predvodio je mons. Ivan Ćurić, a nakon toga uslijedila je procesija s kipom Majke Božje Ilačke i svijećama. Misu bdijenja u 23 sata predvodio je vlč. Miro Tomas iz Nijemaca. N. Špoljarić/A. Gutić/S. Vujinović/J. Budinski/M. Kuveždanin
