ĐAKOVO (TU) – U samostanskoj crkvi Presvetog Srca Isusova u Đakovu, 26. lipnja 2021. godine, nakon duhovnih vježbi koje je vodio fra Diego Deklić, OFM, s. Mariangela Markotić iz Gundinaca, s. Franciska Ulrika Sajdl iz Maradika, župa Beška, Srijemska biskupija, i s. Teodozija Memqaj, s Kosova, položile su svoje Prve zavjete u ruke provincijalne poglavarice s. Valerije Široki i u nazočnosti sestara i rodbine, za vrijeme sv. mise koju je predvodio mons. dr. Đuro Hranić, nadbiskup metropolit đakovačko-osječki. U koncelebraciji su, uz voditelja duhovnih vježbi, te tajnika vlč. Domagoja Lackovića, sudjelovali župnik župe Beška, preč. Božidar Lusavec, vlč. Vladislav Mandura i rektor samostanske crkve doc. dr. sc. Grgo Grbešić, koji je prisutne pozdravio i najavio dijelove slavlja.
Prije propovijedi zavjetovanice su, na poziv provincijalne poglavarice, izrekle svoju spremnost „polaganjem sv. zavjeta posvetiti se Bogu i njegovu kraljevstvu“.
Slijedila je homilija nadbiskupa Hranića, u kojoj je uz Evanđelje po Mateju (11, 25-30) u uvodu progovorio o situaciji u židovstvu, u kojoj Isus izriče ove svoje riječi, te o našoj situaciji u kojoj ih slušamo: „Isus izlijeva svoju dušu. Susrećući se s nadutošću, samodostatnošću i prepotencijom svojih suvremenika, osobito onih koji su sami sebe smatrali elitom židovskoga naroda, Isus je osjećao veliku bol. Uzrok je bila njihova oholost koja im je priječila pristup k Bogu. Naime, mudri i umni ovoga svijeta zadovoljni su sami sobom. Za razliku od starozavjetnoga vjernika, u današnjem prvom čitanju (koji pruža ruke prema nebu i postojano moli, koji ponizno osluškuje te do posljednjega daha traga za darom Božje riječi i mudrosti te oplakuje što ih ne poznaje), mudri i umni ovoga svijeta ne trebaju nikoga i ničiju pomoć, pa ni Božju pomoć, milost i svjetlo njegove ljubavi. Tko si umišlja da je mudar i pouzdaje se u svoje sposobnosti, taj je samomu sebi dostatan i on ne treba Boga, a ni pomoć i podršku drugih ljudi. Pred ohološću i tvrdoćom takvih pokondirenih ljudskih srca, Isus u današnjem evanđeoskom odlomku izlijeva svoju dušu Ocu. Moli: ‘Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima’.“
Nadbiskup se zatim obratio zavjetovanicama: „Drage sestre zavjetovanice, nakon što ste po krsnom preporođenju nanovo rođene za životnu nadu, za baštinu neraspadljivu i neuvelu, po velikom milosrđu Gospodina našega Isusa Krista ustale na novi život, život preporođenih i spašenih; vi, kojima je po daru svoje milosti Otac u Kristu objavio veličanstvo svoga božanstva osjetile ste neodoljiv glas koji vas poziva: „Dođite k meni. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu jaram je moj sladak i breme moje lako.“ Uzmite jaram moj na sebe. To je jaram njegove ljubavi prema Ocu i to je jaram njegove ljubavi prema ljudima. I ja ću vas odmoriti. Svojim životom, u moje ime pozivajte sve, koji su izmoreni i opterećeni, i ja ću vas sve odmoriti. Iako mnogima među nama jaram Isusove ljubavi izvana izgleda težak i grub, vi ste, drage zavjetovanice, iskusile da je on u stvari lagan i sladak… Isus vas zato, drage zavjetovanice, poziva: „Učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca.” Učite se od mene, od moje ljubavi. I naći ćete radost i mir svoga srca. Ljubav ne osjeća teret. Ljubav ne trpi, pa i ako trpi, ona i trpljenje ljubi. I to je, draga braćo i sestre, ključ za razumijevanje i današnjega polaganja triju redovničkih zavjeta ovih triju mladih Milosrdnih sestara sv. Križa.“
Presjedatelj je svoju propovijed zaključio riječima: „I gledajte: dok su redovnički zavjeti mnogima danas nepodnošljiv teret i potpuno neprihvatljivo breme, ove su tri sestre izabrale upravo ovaj evanđeoski tekst za današnje euharistijsko slavlje: tekst koji izriče njihovo osobno iskustvo zajedništva s Isusom i redovničke zavjete, za koje one svjedoče Isusovim riječima: da je njegov jaram sladak i da je njegovo breme lako (usp. Mk 11, 30). Mudri će i umni reći: „Samo ljubav nam daje odgovor na to. Ljubav sve ono što je teško, čini lakim. Ljubav ne osjeća jaram, muku i teret i ne želi ih se osloboditi jer ih dragovoljno prihvaća!” A to razumiju i mogu razumjeti samo oni koji ,,krotka i ponizna srca“ izranjaju iz zajedništva s Isusom. I, kako rekoh, ako i osjećaju teret Isusova jarma, one i trpljenje ljube. I zato su izabrale postati redovnicama u Družbi Milosrdnih sestara sv. Križa.“
Nakon homilije slijedio je obred zavjetovanja, primanje križa te Pravila i Konstitucija Družbe. Nakon euharistijskoga slavlja, svi su se uputili prema Ljetnoj terasi Centra Amadea gdje se nastavilo slavlje. s. Nada Martinković / Fotografije: Foto&video M
