VINKOVCI (TU) – U središnjoj vinkovačkoj crkvi sv. Euzebija i Poliona u subotu 26. rujna polaganjem ruku i posvetnom molitvom đakovačko-osječkog nadbiskupa Đure Hranića, tijekom svečanoga euharistijskoga slavlja za prezbitera je zaređen br. Stjepan (Ivan) Horvat, član Družbe Misionara Krvi Kristove – četvrti svećenik u Hrvatskoj delegaturi Družbe Misionara Krvi Kristove. Bilo je to prvo ređenje u crkvi sv. Euzebija i Poliona u Vinkovcima nakon Drugoga svjetskoga rata kao i jedno od ređenja u godini u kojoj Družba Misionara Krvi Kristove slavi svoju 200. obljetnicu utemeljenja.
„Nije li današnje ređenje p. Stjepana Ivana najljepši i najveći dar što ga ova župa sv. Euzebija i Poliona, grad Vinkovci i naša Đakovačko-osječka nadbiskupija mogu dati Družbi za 200. obljetnicu njezina utemeljenja!? Radujemo se što vam možemo upravo iz naše sredine podariti o 200-toj obljetnici jednoga novoga člana“, rekao je, među ostalim, nadbiskup Hranić u pozdravu koji je uputio okupljenima u crkvi, posebice ređeniku, Hrvatskoj delegaturi Družbe misionara Krvi Kristove i čitavoj Družbi, provincijalu Poljske provincije Družbe misionara Krvi Kristove p. Wojciechu Czernatowiczu, poglavaru Hrvatske delegature Družbe Misionara Krvi Kristove p. Iliji Grgiću, bogoslovima, ženskoj grani Družbe sestrama Klanjateljicama Krvi Kristove, ocima iz Družbe Misionara Krvi Kristove, domaćem župniku mons. Tadiji Pranjiću, župnom vikaru Marku Martiću, ocima franjevcima konventualcima, časnim sestrama sv. Križa i Služavkama Maloga Isusa, župljanima, gostima iz drugih vinkovačkih župa te iz bliže i dalje okolice, svećenicima iz Varaždinske biskupije, Zagrebačke nadbiskupije i domaćima.
Nadbiskup je u homiliji ređeniku rekao: „Kao mjesto svoga svećeničkog ređenja, zajedno sa svojim poglavarima, odabrao si svoju župnu zajednicu sv. Euzebija i Poliona i ovu crkvu svoga djetinjstva i mladosti. Iako si odavde otišao, za ređenje i mladu misu vratio si se na izvore. Vratio si se svojoj obitelji i u svoju župu, gdje si primio svoju vjeru i u njoj rastao. Iz te vjere rodila se i tvoja odluka da postaneš svećenik i redovnik. Povratkom na ređenje u svoju župnu zajednicu poručuješ da si svjestan da je i svećenik prije svega vjernik, koji pripada Božjem narodu otkupljenom u Krvi Krista, u kojemu svi imaju jednako dostojanstvo sinova i kćeri Božjih i iz kojega svećenik biva uzet da bi po svećeničkom ređenju, u kojemu se događa suobličenje Isusu Kristu – Glavi i Zaručniku Crkve u tom istom narodu, istoj Crkvi postao njegovim vidljivim znakom i uprisutniteljem. Tako duhovno oraspoložen i osobno sjedinjen s Isusom Kristom koji se Crkvi – svojoj zaručnici – daruje do kraja, sve do prolijevanja svoje Predragocjene Krvi, sada ćeš ovdje u ovoj svojoj župnoj crkvi i među vjernicima svoje rodne župe, po polaganju ruku i molitvi, postati suobličen Isusu Kristu Glavi Crkve te tako u njegovo Pastir, Učitelj i Svećenik istoga Božjega naroda, iste Crkve i Kristove Zaručnice, koja postaje i Tvojom Zaručnicom.“
Nadbiskup je u homiliji pred ređenika stavio lik utemeljitelja Družbe Misionara Krvi Kristove sv. Gašpara del Bufala i pismo za duhovne vježbe koje je pisao podmlatku Družbe u kojemu je zapisao kako iz vrta Crkve Blažena Djevica Marija uzima tri cvijeta i stavlja ih u ruke podmlatcima: bijeli ljiljan, crvenu ružu i plavu ljubičicu. „Ljiljan je znak čistoće i duše i tijela, ruža označava iskrenu ljubav koja nas čini savršenima i uzdiše naše srce prema Bogu, a ljubičica je simbol umiranja sebi kojega od nas traži Evanđelje i na koje je spreman zaručnik u ljubavi prema svojoj zaručnici“, zapisao je sv. Gašpar del Bufalo. „Blažena Djevica Marija Vam sada po svećeničkom ređenju, o 200. obljetnici Vaše Družbe, pruža ta tri cvijeta: bijeli ljiljan, crvenu ružu i ljubičicu. Primite ih. A ja i svi mi Vam želimo da ih ona, Majka svećenika, opet nađe u Vašim rukama na kraju Vašega života i da Vas dovede u domovinu u koju su stigli oni koji su iskreno ljubili Isusa i u njegovoj prolivenoj Krvi pronalazili nadahnuće za svoj svećenički i misionarski život“, istaknuo je na kraju homilije nadbiskup Hranić.
Nakon popričesne molitve prigodno su se obratili p. Ilija Grgić i mons. Pranjić dok je p. Wojciech Czernatowicz uručio plaketu nadbiskupu Hraniću. Svečanost je završila mladomisničkim blagoslovom, kojega je podijelio novozaređeni prezbiter, zajedno s ovogodišnjim mladomisnicima vlč. Markom Torbarom iz Zagrebačke nadbiskupije, vlč. Ivanom Begovićem iz Đakovačko-osječke nadbiskupije i vlč. Markom Lukesom iz njemačke biskupije Fulda. Vlč. Martić je vjernike uveo u ređenje i vodio i tumačio tijekom ređenja.
Mlada misa
Dan nakon ređenja, u nedjelju 27. rujna, o. Ivan Horvat iz Vinkovaca, član Družbe misionara Krvi Kristove koji je u redovničkoj formaciji izabrao ime Stjepan, slavio je u župnoj crkvi sv. Euzebija i Poliona svoju mladu misu. Nakon blagoslova majke Ljiljane i oca Zdenka na pragu župnoga doma, procesija je krenula iz župnoga dvorišta kroz središnji vinkovački park u crkvu gdje su prije početka misnoga slavlja mladomisnika pozdravile njegove sestrične Lucija i Nikolina, uime mladih župljana sestra i brat Iva i Marko Ćaleta te domaći župnik 
mons. Tadija Pranjić. Zaželjevši o. Stjepanu (Ivanu) Horvatu koji je peti mladomisnik u toj župi otkako je mons. Pranjić župnik, sretno životno putovanje na početku njegova svećeničkoga i javnoga djelovanja, mons. Pranjić je rekao: „Ovdje je počelo tvoje svećeništvo. Ovdje si jučer pred biskupom i pred svima obećao da ćeš slijediti nauk Katoličke Crkve i sve ono što ona od tebe bude tražila i zato se ne boj. Nemoj u životu zaboraviti one koji su ti najviše pomogli na tvom životnom putu, a to su tvoji dragi roditelji. Nemoj nikada zaboraviti odakle si. Nemoj nikada zaboraviti da si sin hrvatskoga naroda i da te je Katolička Crkva odgojila. Poštuj sve, ali nikada ne zaboravi svoje korijene odakle si krenuo, a krenuo si iz ove župne crkve sv. Euzebija i Poliona. Neka te na tvom životnom putu prati Božji zagovor, Božji blagoslov i na poseban način nemoj zaboraviti na svom životnom putu Majku Božju, zaštitnicu našega hrvatskoga naroda. Neka te Bog čuva i blagoslovi i bilo ti mirno more na tvome životnom svećeničkom putu.“
Nakon prigodnih pozdrava svečano misno slavlje u koncelebraciji četrnaestorice svećenika i redovnika, među kojima su bili i provincijal Poljske provincije Družbe misionara Krvi Kristove o. Wojciech Czernatowicz, poglavar Hrvatske delegature Družbe Misionara Krvi Kristove o. Ilija Grgić, domaći župnik mons. Tadija Pranjić, župni vikar vlč. Marko Martić, predvodio je mladomisnik o. Stjepan (Ivan) Horvat, koji je za svoje mladomisničko geslo izabrao redak iz Lukina evanđelja “Velika mi djela učini Svesilni!” (Lk 1,49).
Propovijedao je o. Zbigniew Lesiczka, CPPS iz Poljske, bivši poglavar Družbe misionara Krvi Kristove u Zagrebu koji se prisjetio: „Iako je imao dobru obiteljsku situaciju, dobar posao, Stjepan je tražio nešto više u svom životu. Pitao je Boga što mu je činiti i što da radi u svom životu. To je bilo divno kod njega što je želio u svom životu ispuniti Božja očekivanja, a ne svoja. Nije htio izmišljati i pisati neke svoje scenarije za svoj budući život.“ Istaknuo je kako je u ovoj jubilarnoj godini kada se slavi 200. obljetnica utemeljenja Družbe misionara Krvi Kristove Stjepan primio veliki dar svećeništva, a od vječnih zavjeta postao je duhovni sin utemeljitelja Družbe sv. Gašpara i član duhovne obitelji misionara Krvi Kristove.
Izdvojivši u homiliji nekoliko događaja iz života sv. Gašpara, o. Zbigniew Lesiczka je poručio mladomisniku da od njega uzima uzor u svojoj lijepoj i izazovnoj svećeničkoj i misionarskoj službi. „Budi Stjepane, slikovito rečeno, jezik sv. Gašpara i navješćuj s velikom snagom i hrabrošću poruku Krvi Kristove, a današnje evanđelje je savjet kako to učiniti, što izbjegavati i na što paziti. Ono je također upozorenje za sve nas vjernike, posebno za svećenike koji trebaju biti pastiri Isusova stada. Nije slučajno što si došao u Zagreb u našu misijsku kuću i što si ostao s nama. Sjeti se da te je sam Isus pozvao, da te izabrao i da si odgovorio DA na Njegov poziv, na Njegov prijedlog da postaneš misionar Njegove beskrajne i požrtvovne ljubavi koja se najsnažnije izražava u Njegovoj predragocjenoj krvi za nas prolivenoj.“ Propovjednik je također mladomisniku poručio da uvijek na umu ima Kristove riječi: Trebam te da nastavim svoje djelo spasenja, i zaključio: „Stjepanovo svećeništvo dar je ne samo za Družbu misionara Krvi Kristove nego i za cijelu Crkvu. Radujemo se na ovom daru s njegovom krvnom i duhovnom obitelji i zahvaljujemo Bogu.“
Nakon popričesne molitve otpjevan je himan Tebe Boga hvalimo, potom je mladomisnik uputio zahvalni govor. Na kraju je otpjevana i hrvatska himna nakon te je udijeljen mladomisnički blagoslov. Na misnom slavlju, među ostalima sudjelovali su brojni domaći župljani, vjernici iz drugih župa, mladomisnikovi roditelji, braća i baka, rodbina, prijatelji, subraća i laici iz Poljske, laici s Baltičkoga mora, brojne časne sestre, svećenici iz Hrvatske, članice i članovi Udruge „Vinkovački šokački rodovi“ odjeveni u narodnu nošnju, gradonačelnik Vinkovaca dr. Mladen Karlić i župan Vukovarsko-srijemske županije Božo Galić. Na ređenju i mladoj misi pjevao je domaći župni Mješoviti pjevački zbor „Sv. Cecilija“ s voditeljicom i orguljašicom Dubravkom Vukovarac.
Mladoj misi i dan ranije ređenju prethodilo je večernje misno slavlje u četvrtak 24. rujna u crkvi Sv. Euzebija i Poliona koje je predvodio vlč. Ivan Begović te euharistijsko klanjanje koje je predvodio br. Davor Lukačević, CPPS kao i večernje misno slavlje u petak 25. rujna koje je predvodio poglavar Hrvatske delegature Družbe Misionara Krvi Kristove o. Ilija Grgić te predstavljanje Družbe misionara Krvi Kristove i Zajednice Krvi Kristove.
O. Stjepan (Ivan) Horvat, rođen je 7. kolovoza 1983. godine u Vinkovcima od oca Zdenka i majke Ljiljane. Krštenje je primio 4. rujna 1983. godine u župi sv. Euzebija i Poliona u Vinkovcima. Osnovnu školu “Antun Gustav Matoš” u Vinkovcima završio je 1998. godine, a 2002. godine Tehničku školu Ruđera Boškovića također u Vinkovcima. U Družbu je došao 6. prosinca 2006. godine i službenu formaciju započeo 24. svibnja 2007. godine u Misijskoj kući sv. Gašpara u Zagrebu. Teološki Fakultet u Zagrebu upisao je 2008. godine i diplomirao 2015. godine. Doživotna obećanja položio je u župi sv. Martina u Dugom Selu 21. listopada 2012. godine, a đakonsko ređenje primio je u zagrebačkoj katedrali 5. listopada 2013. godine. Za prezbitera je zaređen 26. rujna 2015. godine u crkvi sv. Euzebija i Poliona u Vinkovcima. Snježana Kraljević
