Prvi zavjeti s. M. Mihaele od Milosrdnog Isusa

BREZNICA ĐAKOVAČKA (TU) – Na blagdan Gospe Snježne i Dan domovinske zahvalnosti, 5. kolovoza, u Karmelu sv. Josipa u Breznici Đakovačkoj svoju zahvalnost Bogu za dar poziva iskazala je s. Marija Mihaela od Milosrdnog Isusa (Iva Marciuš) polaganjem privremenih svetih zavjeta.

Misno slavlje i obred zavjetovanja predvodio je karmelićanin o. Bernardin Viszmeg, somborski prior, u koncelebraciji s tri franjevca: fra Željkom Železnjakom, čakovečkim gvardijanom i domaćim župnikom s. Mihaele, fra Markom Pustišekom, župnikom u Bjelovaru te fra Tomislavom Faletarom magistrom novaka s Trsata, a u asistenciji je bio đakovački bogoslov Domagoj Vidaković.

Nakon što je fra Željko navijestio evanđelje, fra Tomislav je prema Obredniku prozvao s. Mihaelu, na što je ona odgovorila: Evo me, Gospodine, pozvao si me!. U propovijedi koja je nakon toga uslijedila o. Bernardin naglasio je veličinu i snagu poziva Božjega. Bog u tolikoj mjeri obuhvati čovjekov život da čovjek tada ne vidi drugoga puta za sebe, nego da slijedi taj poziv. Iako, taj poziv katkada čovjeka i zatekne. „Zdrava prodornost, koja tvori bogatstvo osobnosti, morat će ustupiti mjesto većoj sposobnosti slušanja; nestrpljivost će morati dati mjesto strpljivosti. Rodit će se nova snaga i pojavit će se novi darovi. Korak po korak“, rekao je misnik.

Druge činiti sretnima

O. Bernardin istaknuo je i ulogu zajednice u životu pozvanoga, rekavši kako je zajednica tu da potvrdi najdublji identitet osobe, ona doziva najosobnije darove, darove koji su povezani sa silama ljubavi. Upozorio je i na to kako roditeljska ljubav puno puta može biti slijepa kada brani djetetu odaziv na Božji poziv u redovnički život, misleći kako tamo neće biti sretni i kako bi umjesto toga trebali nešto ˝ozbiljno raditi˝. No „sreća se ne dobiva ni s diplomom, ni s vezama, nego sa zvanjem. Ljudi pristupaju zajednicama baš zbog toga, jer žele biti sretni. A ostaju u njima kako bi druge mogli činiti sretnima.“ To će s. Mihaela činiti svojim svakodnevnim prinošenjem na oltar, molitvama i žrtvama, za one koji su joj preporučeni, počevši od onih koji su joj najbliži, njenih roditelja, obitelji, prijatelja, naglasio je misnik.

Savez

Na kraju homilije propovjednik se obratio slavljenici rekavši da uvijek ima na umu kako je danas stupila u „savez s Bogom i svojom braćom i sestrama, osobito najsiromašnijima među njima“. „Ne smiješ uzmaknuti. To je savez!“, rekao je i osvrnuo se na riječi sv. Terezije od Isusa (Avilske), kojima potiče sestre da uvijek imaju na umu kako su i one temelj za one koje će tek doći te kaže: „Što meni koristi što su sveti prethodnici bili takvi, ako sam ja poslije tako nevaljala da lošom navadom upropastim zgradu?“. Potaknuo je da i ona mora biti uzor životom, riječju, gestama. „Poziv je i odgovornost jer drugi te gledaju, i zato sv. Pavao kaže u poslanici Efežanima: Zaklinjem vas dakle… sa svom poniznošću i blagošću, sa strpljivošću živite dostojno poziva kojim ste pozvani!“, zaključio je o. Bernardin, a zatim je uslijedio sam čin zavjetovanja.

Hoću!

Prema Obredniku zavjetovanja nakon homilije zavjetovanica je ustala, a misnik ju je trostrukim pitanjem upitao je li pripravna posvetiti se Bogu i nastojati oko savršene ljubavi po Pravilu i Ustanovama terezijanske obitelji. Nakon što je na svaki upit odgovorila s Hoću!, s. Mihaela je u ruke majke M. Ljiljane od Duha Svetoga (Prelić) položila Svemogućem Bogu na godinu dana zavjete čistoće, poslušnosti i siromaštva. Po polaganju zavjeta zavjetovanica je primila od misnika i knjigu Pravila i Konstitucija bosonogih sestara Reda Blažene Djevice Marije od Gore Karmela, čijoj obitelji sada potpunije pripada.

Slavlju zavjeta nazočila je obitelj s. Mihaele, roditelji i sestra s nećakinjom, uža rodbina i prijatelji iz njenog rodnog Čakovca. s. Teodora Lešić