ZEMUN (TU) – U nedjelju, 19. rujna 2021., župa Uznesenja Blažene Djevice Marije u Zemunu svečanim euharistijskim slavljem obilježila je 300 godina od svoje obnove. Uz nadbiskupa metropolita đakovačko-osječkog mons. Đuru Hranića, pomoćnog biskupa iste nadbiskupije mons. Ivana Ćurića, kotorskog biskupa u miru mons. Iliju Janjića, zemunskog župnika preč. Jozu Dusparu te još brojne svećenike, slavlje je predvodio srijemski biskup mons. Đuro Gašparović. Također, slavlju je nazočio i mons. Simon Piter, tajnik Apostolske nuncijature u Beogradu.
U prigodnoj homiliji mons. Đuro Gašparović podsjetio je na 1721. godinu, kada u Zemun dolaze svećenici kapucinskog reda, koji su tada osnovali, odnosno obnovili zemunsku župu. „U ovom slavlju rado se spominjemo toga dana, nadasve kao dana vjere ove zajednice. Bio je to dan velike radosti jer je osnivanje župe bio znak i priznanje duhovne snage, vjere i pobožnosti Božjeg naroda u Zemunu. Ali ne zaboravimo da prvi zapisi o župi Zemun datiraju iz 1332. godine, a govore da je u Zemunu još tada postojala katolička crkva. Dolaskom Turaka crkva je razorena, a nakon osvajanja Zemuna od Habsburga 1717. godine i odlaska Otomanskog carstva u grad su počeli naseljavati kršćani”, rekao je biskup Gašparović, dodajući kako je župa ‘sredstvo’ spasenja u kojem vjernici rastu u vjeri i kreposti kao svjesni i odgovorni članovi.
Osvrnuo se potim na naviješten evanđeoski ulomak te je kazao: „Dok Isus uzvisuje poniznost do potpunog uništenja samoga sebe, apostoli se prepiru međusobno tko će među njima biti na prvom mjestu. Zato Isus ne odustaje od svoga napora da im barem donekle pomogne da shvate nešto od prevelikog misterija – otajstva njegove osobe. Isus je uvjeren da u svakoj zajednici, pa i u njegovoj Crkvi, mora netko biti ‘prvi’ koji će se brinuti o ostaloj braći. On samo daje novi smisao i novo značenje vlasti i upravljanju. Samo onaj tko je sposoban da se stavi u ‘službu’ svih, smatrajući druge u svemu boljima od sebe, i po pameti, dobroti, uljudnosti i sposobnosti, taj je dostojan da bude na prvome mjestu. Vlast ne smije biti sredstvo postizavanja osobnih interesa niti zadovoljavanja svojih vlastiti ambicija, nego ‘raspeće na križ’ radi dobra drugih u službi braći ljudima. Sam Isus Krist je svoju ‘kraljevsku vlast’ postigao umirući na drvetu križa za sve ljude.”
Zaključujući homiliju, biskup je poručio: “Dao Bog da današnji i budući članovi ove župe sve više budu svjesni važnosti zajedništva, služenja, molitve i euharistije po kojima raste župna svijest i odgovornost koju su primili po krštenju. Neka sadašnje obitelji i njihovi potomci ljubomorno čuvaju ono što su naslijedili. Neka prinose kruh i vino, pjevaju i mole, slušaju i razmatraju o svetim Tajnama koje izgrađuju Crkvu. Neka svim članovima Župe Uznesenja Blažene Djevice Marije ova godišnjica bude prigoda obnoviti svoj krsni savez s Bogom i očitovati kako i oni, poput njihovih starih, žele živjeti od vjere i svetih sakramenata.”
Zahvala župnika preč. Joze Duspare
Na kraju euharistijskog slavlja mons. Simon Piter, tajnik Nuncijature Svete Stolice u Beogradu, uručio je Župi i župniku plaketu priznanja upućenu od pape Franje. Slavlje proslave 300 godina obnove župe nastavljeno je u dvorištu druženjem sa župljanima i gostima te svečanom večerom.
Iz čestitke nadbiskupa đakovačko-osječkog Đure Hranića
Tijekom svečane večere, čestitajući obljetnicu, vjernicima se obratio nadbiskup đakovačko-osječki Đuro Hranić. „Obilježavamo 300 godina ove župe, ali ne da bi se povlačili u svoju slavnu prošlost i duboko korijenje, nego da bi iz te prošlosti kao iz snažnog korijenja rasli u budućnost. I upravo vam to želim, da možete rasti u budućnost“, rekao je nadbiskup Hranić, podsjećajući kako je na drugom Vatikanskom saboru korištena slika da je župna zajednica poput seoskog zdenca na kojega dolaze svi piti i na tom zdencu susreću živu vodu – Isusa Krista. „Taj zdenac dopušta da se k njemu dođe i približe i oni koji su tu i oni koji slučajno prolaze i oni koji traže, ali to je mjesto koje je otvoreno za sve. Župna zajednica i danas mora biti mjesto koje je otvoreno za sve koji imaju misionarsku dimenziju da Isusa Krista koji je izvor žive vode ponudi svakome“, rekao je nadbiskup Hranić, podsjećajući na riječi svetog pape Ivana Pavla II. da je župa „dom i škola zajedništva”. „Čini mi se da upravo to ostvaruje i ova zajednica, ovdje u dijaspori. Da je ona dom i škola zajedništva za vas mnoge koji tražite Isusa Krista, koji dolazite u župnu zajednicu“, zaključio je nadbiskup Hranić.
Euharistijskom slavlju su nazočili i pravoslavni svećenici: otac Branko Zelen, otac Rade Jović i otac Ilarion Đurica, potom evangelički slovački svećenik iz Stare Pazove Igor Feldi te predstavnici civilnih vlasti. Također, slavlju je nazočio Hidajet Biščević, hrvatski Veleposlanik sa svojim suradnicima, predstavnici Hrvatskog nacionalnog vijeća, Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, hrvatskih udruga u Beogradu i Zemunu, Fondacije „Antun Gustav Matoš“, Zajednice Hrvata Zemun, Veleposlanstva Suverenog malteškog Reda u Beogradu te Veleposlanstva Republike Austrije u Beogradu.
Svečanoj proslavi 300 godina obnove župe Zemun prethodio je koncert združenog zbora Sveta Cecilija i Hrvatskog pjevačkog zbora Odjek iz Zemuna, u nedjelju, 12. rujna. Uoči samog dana proslave, u subotu, 18. rujna, održan je simpozij o povijesnom prikazu Župe Zemun kroz 300 godina. Predavanja su održali Tanja Grličić, Milica Spasić, koja je pripremila materijale iz raznih arhiva, frof. dr. sc. Nikola Škalabrin, umirovljeni profesor crkvenog prava iz Đakova koji je govorio o statusu Njemačke zajednice u ovoj župi te preč. Jozo Duspara, koji je izlagao o Župi u vrijeme nakon Drugoga svjetskog rata kroz trojicu župnika: mons. Adama Žabarovića, dr. sc. Đuku Marića i mr. sc. Antuna Kolarevića.
Župa Zemun
Katolička župa u Zemunu spominje se još 1332. godine, kako govore prvi podaci o postojanju crkve, a prema najstarijim danas poznatim spomenicama, u Zemunu su u 15. stoljeću, bile dvije župe: u gornjem gradu Zemlinum superius, i u donjem gradu Zemlinum inferior.
Dolaskom Turaka crkva je srušena i na tome mjestu je podignuta džamija, premda je Zemun tada bio naseljen većinom kršćanima – katoličkim življem, te življem slavenskog porijekla, koje je pripadalo istočnom obredu, jer je Zemun 1451. godine bio u vlasti Janka Hunjadija i srpskog despota Đurađa Brankovića.
Kad je austrijski vojskovođa Eugen Savojski početkom 18. stoljeća vojnim pohodom oslobodio Srijem i Banat od Turaka, Zemun se ponovo počeo naseljavati, a 1721. godine u Zemun kao misionari dolaze franjevci kapucini koji obnavljaju župu. U njihovo vrijeme zabilježeno je prvo krštenje 28. srpnja 1721. te prvo vjenčanje zabilježeno 1727. godine. Kapucini su 1734. godine zaposjeli zapuštenu i porušenu džamiju i pretvorili je u crkvu i posvetili je Blaženoj Djevici Mariji, pomoćnici kršćana.
Nova crkva dovršena je 1795. godine, predstavlja jednobrodnu građevinu, sagrađenu u renesansnom stilu i u to doba smatrala se najljepšom katoličkom crkvom u Srijemu. U XX. stoljeću, 1953. godine renovirana je izvana, a 1960. godine i iznutra, da bi u razdoblju 1975. – 1985. godine bila obnovljena i dobila današnji izgled.
Tiskovni ured/P. Dujić/I. Zrno; Fotografije: P. Dujić
