ĐAKOVO (TU) – Dana 6. studenoga 2017. godine euharistijskim slavljem u đakovačkoj katedrali, koje je predvodio Veliki kancelar Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu, đakovačko-osječki nadbiskup metropolit mons dr. Đuro Hranić, započelo je obilježavanje Dana Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu.
Nadbiskup Hranić se u svojoj homiliji osvrnuo na ženu Samarijanku iz Ivanovog evanđelja (Iv 4, 1-42) istaknuvši da je za svakoga pojedinca važan susret sa Kristom nakon kojega se sve radikalno mijenja. Obraćajući se nazočnim diplomantima, te svima okupljenima u đakovačkoj katedrali, nadbiskup je naglasio kako je cijeli naviješteni evanđeoski odlomak, i odnos Židova i Samarijanaca te Isusa i Samarijanke, u stvari slika stanja kršćanske vjere i Crkve u današnjoj Europi te onoga o čemu govori i na što poziva papa Franjo.
„Crkva kojoj pripadamo kao da se osjeća pomalo blokirana, sputana, svojom tradicijom koju živi i nosi kroz dvotisućljetnu povijest. Kao da je opterećena svojim teološkim učenjima i zasadama te različitim interpretacijama teološke baštine u podijeljenim kršćanskim denominacijama. Kao da su baštinjeni pristupi Crkve i kršćanstvom prožeta kultura danas postali barijera koja nam otežava pristup novom vremenu, ljudima i kulturi koji se rađaju“, rekao je nadbiskup te ukazao: „Iako je Katolička Crkva najbrojnija kršćanska denominacija, pa čak još uvijek i prilično respektirana na međunarodnoj razini, i u društvenom životu, u Crkvi u Europi, pa tako i u našoj nadbiskupijskoj zajednici, pomalo osjećamo umor u ostvarenju misionarskog evangelizacijskog poslanja i u prenošenju sadržaja kršćanske vjere nadolazećim generacijama. Naše redovito pastoralno djelovanje skoncentrirano je više na čuvanje postojećeg stada i na baštinjene izričaje vjere, a zanemaruje sudjelovanje u rađanju nove kulture i izričaja vjere generacije koja dolazi. Crkva u Europi ne uspijeva biti tumač novog vremena i nove kulture koja se rađa ponajprije među generacijama mladih ljudi u našim zemljama s dugom i bogatom kršćanskom tradicijom. Nadolazeće generacije preuzimaju iz kršćanstva jezik, simbole, poruke i paradigme, koji pružaju nove pristupe životu, a ti su pristupi – unatoč tome, često u opreci s Isusovim evanđeljem.“
Zaključujući homiliju, nadbiskup je posvijestio diplomantima da su upravo oni pozvani „Isusovom slobodom u sebi ‘doprijeti s Božjom riječju do najdublje srži duše’ ljudi, vremena i kulture koja se oblikuje i natopiti je vodom živom koja izvire u njemu (usp. EG, br. 74)“. „To možemo ne svojim silama, ne svojim nastojanjem da budemo kao Isus, nego ukoliko sami sebi omogućimo iskustvo žene Samarijanke u njezinu susretu s Isusom. Kad je ona susrela Isusa, onda se i svim stanovnicima grada u kojemu je živjela otvorio put do susreta s njime. Isus je danas već došao na zdenac i on nas čeka. Imajmo hrabrosti, zajedno sa Samarijankom, od njega tražiti vode žive. Dopustimo mu da nas on napoji sobom, da nas prožme svojim Duhom, stavovima i principima, da nas u potpunosti suobliči sebi. Naše obraćenje i suobličenje njemu preduvjet je svakog evangelizacijskog pokušaja i svakog misionarskog uspjeha Crkve – i nekad i danas“, zaključio je nadbiskup Hranić.
Program u Dvorani biskupa Mandića
Nakon svečanog misnog slavlja program obilježavanja dana KBF-a nastavio se u Svečanoj dvorani biskupa Antuna Mandića. Svečani program otvoren je izvedbom himne Studentskog zbora KBF-a u Đakovu. Ovogodišnji program obogaćen je i glazbom gudačkog kvarteta i ansambla Cadenza, zajedno sa sopranisticom Ninom Kobler te njihovim izvedbama: Claudija Monteverdija „Si dolce e ‘l tormento“ i „Zefiro torna“ te „Musica Skivaca“ Ilje Zeljenka.
Zatim je uslijedila i pozdravna riječ prof. dr. sc. Vlade Guberca, novoimenovanog rektora Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, koji je istaknuo bitnu ulogu KBF-a u sklopu Sveučilišta, kao baštinika filozofije i teologije već dva puna stoljeća, naglasivši pritom kako je u pravo KBF moralna vertikala već spomenutoga.
Pozdravni govor dekana Raguža
Uslijedio je pozdravni govor izv. prof. dr. sc. Ivice Raguža, dekana KBF-a, koji je okupljene podsjetio na Isusov posjet Marti i Mariji, na Martino prigovaranje, na što joj je Isus odgovorio: Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti. Rekavši k ako te jednostavne Kristove riječi ni danas nisu ništa izgubile na svojoj aktualnosti, dekan Raguž o njima je razmatrao pod vidom teme pozornosti.
Rekao je kako je današnje društvo izgubilo pozornost, kako su članovi tog društva krajnje rastreseni, nesposobni da se zadrže na bilo čemu. „Kriza pozornosti jest kriza da u našemu životu više nema ničega tako ‘lijepoga’, vrijednoga, uzvišenoga čemu bismo posvetili svoju pozornost. Nije to više ni Bog, ni ljubav, ni žena, ni muž, ništa. Naše je društvo društvo krajnje rastresenosti, a time krajnje sebičnosti, gdje nam je na pameti samo vlastito zadovoljstvo koje nije sposobno više ičemu ‘sjediti do nogu’, dati krajnju pozornosti“. istaknuo je dekan Raguž.
Nadalje, dekan je okupljenima govorio što o pozornosti kazuje velika misliteljica Simone Weil. Među ostalim, ona kazuje da je pozornost ona koja razara zlo u nama, zlo koje se očituje u zatvorenosti u sebi, i u krajnjoj rastresenosti, gdje nam je na pameti samo naše ja pa ja, i opet ja. također, ona tvrdi da je upravo pozornost ona koja povezuje i vjeru i učenje, vjeru i akademsko. Naime, pozornost je bit molitve, ali ona je i bit učenja. Tko istinski moli, taj je pozoran. Istinska vjera i istinsko učenje susreću se u pozornosti. I ne samo to, pozornost je ono što omogućuje ljubav prema bližnjemu. Samo onaj tko je pozoran spram drugoga, može ljubiti drugoga.
„Dakle, u ovom vremenu krajnje rastresenosti, gdje smo postali robovi podražaja, Weil kao da nam proročki kazuje da nas možda jedino pozornost, pozornost istinske molitve, ali i onda istinskoga učenja može spasiti od monstruoznosti rastresenosti, da budemo da ostanemo humani. Dragi diplomanti, budite molitvene osobe i osobe učenja, osobe pozornosti do nogu Kristovih, osobe koje znaju da postoji nešto ‘lijepo’, veliko i uzvišeno zbog čega trebamo i želimo biti pozorni, zbog čega se trebamo i želimo zaustaviti. Toj pozornosti učite i one koji će vam biti povjereni, posebice djecu i mlade“, rekao je dekan Raguž, koji je u nastavku govorio još o važnosti autoriteta koji se danas izgubio i nestao posvuda, napose u prosvjeti i sveučilišnom životu, uslijed čega je nestalo i strasti za učenjem, „onoga strastvenoga straha i drhtanja u našim školama, a time nema ni istinske pobune, ni misaonih kretanja na našim učilištima“.
Na kraju svoga govora, dekan je poručio: „Zato, dragi diplomanti i diplomantice, ne budite ni pobunjenici, ni kreativni. Budite pozorni, posvećeni krajnje Gospodinu, posvećeni autoritetima, svojim ‘violinama’, mnogim duhovnim ‘kompozitorima’ i tada ćete, vjerujte, postati i ostajati i pobunjenici i kreativci, oni koji stvaralački mijenjaju ovaj svijet.“
Predavanje i akademski čin promocije
Svojim prigodnim izlaganjem pod nazivom „Krajnja zaokupljenost ili ono što nas se bezuvjetno tiče u obzorju Tillichove teologije kulture“ dr. sc. Hrvoje Kalem nastavio je program obilježavanja dana KBF-a. U svojemu izlaganju je istaknuo da je polazna točka ovoga promišljanja da cjelokupna egzistencija leži između uvjetovanog i bezuvjetnoga, istaknuvši da naša zaokupljenost ne može biti ništa apersonalno, nego upravo ono bezuvjetno.
Posljednja točka programa obilježena je akademskim činom promocije magistara teologije i diplomiranih teologa te sveučilišnih specijalista Pastorala kriznih situacija i Pastorala obitelji. Nakon toga je uslijedila i dodjela zahvalnica i godišnjih nagrada pri čemu su za izrazito zalaganje nagrađeni izv. prof. dr. sc. Karlo Višaticki te Antonija Pranjković. Željko Filajdić dobitnik je nagrade za najbolji diplomski rad, a nagrade su dobili i studenti sa najboljim prosjekom ocjena: M. Čelik (4,6), B. Diklić, (4,9), M. Vereš (4,9), A. Nikolić (4,9), D. Brkić (4,9), S. Bradarić (4,9), I. Munk (5,0) te I. Kunčević (4,9). Svečani program završio je domjenkom. S. Bradarić / M. Bajt / A. Banović / foto: S. Bradarić
