ĐAKOVO (TU) – Svečanim misnim slavljem u đakovačkoj prvostolnici sv. Petra 2. veljače 2024., proslavljen je blagdan Prikazanja Gospodinova u Hramu, Dan posvećenog života i imendan nadbiskupa u miru Marina Srakića. Slavlje je predvodio đakovačko-osječki nadbiskup metropolit Đuro Hranić, a koncelebrirali su nadbiskup Marin, pomoćni biskup Ivan Ćurić, katedralni župnik Ivan Lenić i još petorica svećenika. Uz brojne vjernike slavlju su nazočile i Milosrdne sestre sv. Križa.
Misno slavlje započelo je ulaznom procesijom u kojoj su uz biskupe, svećenike i bogoslove sudjelovale i sestre redovnice. Uslijedio je blagoslov i paljenje svijeća koje simboliziraju Krista, svjetlost na prosvjetljenje naroda i slavu puka izraelskoga (usp. Lk 2,32).
U svojoj homiliji nadbiskup Đuro naglasio je susret kao najvažniju temu naviještene Božje riječi. Govorio je o susretu starca Šimuna i djeteta Isusa u kojem se dogodio susret Boga i čovjeka te da je Duh Sveti taj koji rasplamsava čežnju za Bogom i vjernike potiče na to da vide Boga u malenosti i krhkosti božićnoga Djeteta. 
„Šimun, ponukan od Duha, vidi i prepoznaje Krista. I moli ovako: »vidješe oči moje spasenje tvoje« (r. 30). To je veliko čudo vjere: ona otvara oči, preobražava pogled, mijenja perspektivu. I to je primarna zadaća i poslanje Bogu posvećenoga života. Kao što znamo iz mnogih Isusovih susreta u evanđeljima, vjera se rađa iz Božjeg suosjećajnog pogleda na nas, koji mekša naše grudi kamene i liječi rane srca, te nam daje gledati na sebe i svijet drugim očima. Daje nam novim očima gledati sebe, druge, sve situacije kroz koje prolazimo u svome životu, pa i one najbolnije. To nije naivan pogled! Ne! Riječ je o mudrom pogledu. Naivan pogled bježi od stvarnosti ili se pravi da ne vidi probleme. Riječ je, naprotiv, o očima koje znaju “vidjeti unutra” i “vidjeti dalje”; koje se ne zaustavljaju na onom izvanjskom, nego mogu proniknuti također u pukotine naših slabosti i neuspjeha i u njima prepoznati Božju prisutnost.“
O tome kako današnji čovjek gleda na posvećeni život nadbiskup je rekao: „Na Bogu posvećeni život gledamo kao na neku drugoklasnu stvarnost, kao nešto beskorisno. Kao da više nismo sposobni za dalekovidan pogled vjere, koji prodire i unutra i pruža se daleko? Kao da smo izgubili pogled i snagu Duha te sposobnost njegovati i drugačiju viziju posvećenog života.“
Starac Šimun je primivši u naručje dijete Isusa vidio Gospodina, vidio spasenje u tom smislu nadbiskup je nastavio: „A kad ruke jednog svećenika ili Bogu posvećene časne sestre, jedne kršćanskog muškarca ili žene ne grle Isusa, onda one grle prazninu, koju pokušavaju ispuniti drugim stvarima u kojima nema Djeteta Isusa. A obgrliti Isusa: to je znak, to je put, to je “recept” za obnovu kako svećeničkog i redovničkog života, tako i naših kršćanskih brakova i obitelji. Zastanimo zato u molitvi, u klanjanju pred Gospodinom! Drage sestre, danas na Dan posvećenoga života obnovite svoje redovničko posvećenje. I svi molimo Gospodina da i nama dade oči koje znaju vidjeti dobro, gledati daleko i otkrivati Božje putove za sve nas“- zaključio je homiliju nadbiskup Hranić.
Brojne okupljene sestre sv. Križa na čelu s provincijalnom poglavaricom s. Valerijom Široki obnovile su svoje zavjete, a na kraju misnog slavlja imendansku čestitku nadbiskupu Marinu izrekao je župnik Lenić. „Preuzvišeni oče nadbiskupe Marine koji ste izrasli iz slavonskoga podneblja i s kojim je Bog baš ovdje na prostorima drage nam Slavonije, Baranje i Srijema imao i provodio svoje planove u služenju Kristu i Crkvi. Vi ste nastojali ugledajući se u Mariju na njih postojano odgovarati Nadom i radom. I sada kao umirovljeni nadbiskup među nama ste u našem Đakovu i usred vjernika domaće župe, dionik svega života koliko Vam snage dopuštaju, napose u slavlju sv. otajstava u našoj katedrali. Hvala Vam što nalik starcu Šimunu s nama čekate Krista živoga u svojoj Crkvi. 
Što ga ustrajno ispovijedate i susrećete u otajstvu s nama i među nama svjedočeći neprevarljivu nadu koja je u njemu i njegovim obećanjima, a tihim radom i dalje doprinosite očuvanju vrednota evanđelja, izgradnji kraljevstva Božjega u nemirnom svijetu. U zajedništvu s prisutnim biskupima, svećenicima, bogoslovima sestrama redovnica i njihovim prisutnim pripravnicama čiji je danas Dan, napose u ime vjernika domaće đakovačke župe primite našu imendansku čestitku i o 34. godišnjici biskupskoga imenovanja praćeni iskrenom zahvalom za sve po čemu ste se dobrome i mnogostrukome ugradili u naše živote i živi hram naše Đakovačko-osječke nadbiskupije te molitvom da Vas Bog i dalje čuva u dobrom zdravlju i vjernoga njegovoj volji. Preporučujemo se svi Vašim molitvama. Oče nadbiskupe Marine, najsrdačnije čestitamo! Živjeli!“
Nadbiskup Marin je u znak zahvale primio buket cvijeća koji mu je predala djevojčica Josipa Pavičić, a potom je zahvalio svima i sestrama čestitao njihov Dan. J. Hrehorović
