OSIJEK (TU) – Na blagdan Gospe Lurdske i Svjetski dan bolesnika u nedjelju, 11. veljače, misu u samostanskoj kapucinskoj crkvi svetog Jakova st. u Osijeku predvodio je krčki biskup mons. Ivica Petanjak u zajedništvu s redovnicima i svećenicima grada na Dravi s početkom u 12 sati.
Na početku misnog slavlja riječi pozdrava i dobrodošlice okupljenim vjernicima i svećenicima uputio je novi osječki gvardijan fra Juro Šimić na poseban način ističući da se Gospa Lurdska štuje u župama i samostanima braće kapucina zato jer su upravo oni prvi bili promicatelji te marijanske pobožnosti u našim krajevima. U tome se na poseban način istaknuo veliki fra Bernardin Nikola Škrivanić koji je i sam bio sinovski odan prema Majci Božjoj te je kao provincijal boraveći u Rijeci organizirao prvo nacionalno hodočašće u Lurd, a u Rijeci je pokrenuo izdavačku kuću dobre štampe s nazivom ”Miriam” te izgradio velebnu crkvu Gospe Lurdske na Žabici želeći i na taj način imitirati Lurd i propagirati Lurdsku pobožnost, istaknuo je fra Juro.
Fra Juro je na poseban način pozdravio predsjedatelja misnog slavlja biskupa Ivicu ističući da je Osijek grad njegove mladosti jer je upravo boraveći kod osječkih kapucina završio srednju školu, tu je dobio svećeničko i redovničko zvanje, te je i prije samog imenovanja za krčkog biskupa djelovao u Osijeku kao gvardijan te u koji uvijek rado navrati.
Hvala ti Majko za tvoju ljubav…
Započinjući svoju homiliju biskup Petanjak podsjetio je kako su sva Marijina ukazanja, koje je Crkva priznala kao autentična, ostala u okvirima evanđelja. Marija u pojedinim vremenima posvješćuje važnost Isusove poruke i naglašava ono što smo mi ostavili po strani ili se jednostavno opustili u svojoj vjeri i krenuli krivim putem, a ona kao brižna i zabrinuta majka bojeći se za naše spasenje pronalazi načina kako da nas upozori, istaknuo je biskup te poručio: „Stoga bi naša prva reakcija za njezinu zabrinutost trebala biti bar jedno: „Hvala ti Majko za tvoju ljubav koju nam neprestano svjedočiš i posreduješ na tolike načine.”
U nastavku je podsjetio da se Gospa Lurdska ukazala samo 18 puta, 1858. i da je prvo ukazanje bilo 11. veljače u podne, a posljednje na blagdan Gospe Karmelske, 16. srpnja iste godine. Vidjelica kojoj se Gospa ukazala bila je Bernardica, a imala je 14 godina. Gospa je veoma malo govorila. A od onog što je govorila, Bernardica je prenijela tek koju riječ.
Biskup se zatim osvrnuo na ključne riječi Gospinih poruka te je uputio kako je Gospa govorila dijalektom i rekao: „Pouka je očigledna: Gospa se, baš kao i Gospodin Bog kroz cijelu povijest spasenja, prilagođava čovjeku. Stalo mu je da ga čovjek tog vremena razumije, jer ako ga ne razumije kako će ga slijediti i kako će od njega učinit. Bog je isti i njegova objava je ista, ali način na koji se objavljuje ovisi o povijesnim okolnostima, o kulturi vremena, o intelektualnom stupnju osobe kojoj se objavljuje. Bog nikada ne vrši nasilje nad čovjekom. Nikada ga na silu ne mijenja, nego mu se prilagođuje.“
Poziv na obraćenje je uvijek suvremen
Naglasio je zatim i kako se Gospa ispočetka uopće nije predstavila, a Bernardica je o njoj govorila u srednjem rodu: Ono. Upućujući kako se vječnost razlikuje od vremenitosti i nebo od zemlje te da u nebu i vječnosti nema prostora i vremena, biskup Petanjak je rekao: „S tim u vezi je i ime kojim se Marija predstavila tek na šesnaestom ukazanju, pred sam kraj svojih ukazanja i to na blagdan Blagovijesti, 25. ožujka 1858. Na Bernardičino inzistiranje i na nagovor župnika da je pita kako joj je ime, Gospa je rekla na dijalektu: Ja sam Bezgrešno začeće. Bernardica to nije razumjela nego je trčala i ponavljala. To je Marijin identitet. To je njezino pravo ime. Nije ti pravo ime ono koji su ti drugi dali kad si se rodio, nego ti svojim životom sebi stvaraš ime. Po ponašanju postaješ prepoznatljiv. Po tome će te povijest pamtiti.“
Mons. Petanjak podsjetio je i da se Gospa svaki puta ukazala s krunicom u ruci te da je Bernardica je kod svakog susreta s njom molila krunicu te je naglasio da je „poziv na obraćenje uvijek suvremen. Svaka se generacija mora obraćati. I svatko od nas se svaki dan mora obraćati. Ne može se čovjek obratiti jednoć zauvijek i to iz razloga što svaki dan donosi nove izazove. Što je obraćenje? Obratiti se znači napustiti, ostaviti, izaći iz jednog svijeta i ući u drugi. I taj drugi svijet nije po našem izboru, nego dolazi od Boga. Nažalost, naše kršćanstvo i naša vjera su danas u veoma velikoj pogibelji ne samo radi nas samih, nego i radi općega mijenja koje vlada u svijetu pa i u samoj Crkvi, jer sve više idemo prema razvodnjavanju evanđelja. Umjesto da se obraćamo i svoj život prilagođavamo Kristovom evanđelju, da nas ono oblikuje, obraća, mijenja, priprema za život koji je puno puta nemilosrdan, da se možemo nositi sa svim izazovima života i svijeta, mi to evanđelje prilagođavamo našim komocijama i zato kad naiđe prvi problem, prva kušnja, mi smo gotovi. Gubimo tlo pod nogama, propadamo, ne znamo se nositi sa životom.“
Na kraju homilije biskup je uputio: „Zbog naše nestalnosti, obraćenje nikad ne završava. Svijet se svaki dan mijenja i mene Isus Krist poziva da ja u svim tim promjenama prepoznajem i njegovu prisutnost i njegov prst. Svaki dan umiremo nečemu starom i rađam se nečem novom. Tako se postaje svetim. To je Božja i Marijina želja. Zato se ukazuje: da nas pozove na svetost i da budemo sveti.“
Na kraju mise gvardijan je zahvalio biskupu na dolasku te na poticajnim riječima u homiliji. Zahvalio je i Pjevačkom društvu svetog Josipa iz Osijeka koji je svojom pjesmom animirao liturgiju te svećenicima i vjernicima koji su došli na slavlje, ali i na dane devetnice koji su prethodili samom blagdanu, a koju su vodili fra Marijan Ligenza, vlč. Dražen Radigović i vlč. Siniša Paušić.
J. Šimić/TU/foto: Pjevačko društvo sv. Josipa
