OSIJEK (TU) – Institut za novu evangelizaciju „Sveti Ivan Pavao II.“, u suradnji s Hrvatskim biblijskim društvom i Filozofskim fakultetom Sveučilišta u Osijeku, organizirao je 24. siječnja u pastoralnim prostorima Vikarijata Osijek predstavljanje Svetoga pisma Starog’ i Novog’ zakona u prijevodu Matije Petra Katančića.
Radi se o prvom popravljenom izdanju iz 1831., a objavljenom ove godine u izdanju Hrvatskog biblijskog društva, osobito zaslugom pokojnog mr. Marka Tomića, prof. dr. Ivana Jurčevića i prof. dr. Karla Višatickog. Prisutne je pozdravio mons. dr. Vladimir Dugalić, predstojnik Instituta za novu evangelizaciju, a o Katančićevu prijevodu u novom izdanju govorio je akademik HAZU-a i predsjednik Matice hrvatske Stjepan Damjanović te priređivači: umirovljeni prof. dr. Jurčević s Filozofskog fakulteta osječkog Sveučilišta te prof. dr. Višaticki, profesor biblijskih znanosti KBF-a u Đakovu.
Z
a svaki narod i jezik od izuzetne je važnosti kada se načini prijevod Sv. pisma, rekao je predstojnik Dugalić izražavajući dobrodošlicu prisutnima, te je podsjetio kako su Hrvati bili jedini narod u katoličkom svijetu koji je imao privilegiju slaviti liturgiju na narodnom jeziku. Već iz te baštine nastali su određeni prijevodi Sv. pisma. Bartol Kašić prvi je preveo Bibliju, no taj je prijevod ostao u rukopisu, pa je prvi tiskani prijevod Biblije na hrvatskom jeziku i to na slavonskoj ikavici napravio Valpovčanin Matija Petar Katančić, a njegova Biblija objavljena je 1831. godine. Zaslugom trojice profesora to izdanje iz 1831. filološki je prepravljeno i sada objavljeno, rekao je mons. dr. Dugalić te uz već održano predstavljanje u Đakovu i ovo u Osijeku, najavio je predstavljanja na osječkom Filozofskom fakultetu te u Katančićevu rodnom Valpovu.
Akademik Damjanović pojasnio je da su pri prevođenju dva najvažnija Katančićeva načela bila su vlastitost i čednost te rekao: „To znači da ga je, kao i sve prevoditelje biblijskih tekstova, mučio strah da se ne iznevjeri pravi smisao Božje riječi, tj. da ne oduzme nešto važno originalu ili da mu nešto nepotrebno ne doda. Čednost je zapravo eufonija, blagoglasje, želja da prijevod lijepo zvuči jer se uvijek vodilo računa o tome da će se tekstovi Svetoga pisma čitati naglas u mnogim prilikama.“ Katančić nije dočekao objavu svojega prijevoda, a uprava njegova reda odredila je njegova subrata Grgura Čevapovića da posao tiskanja privede kraju. No, ni Čevapović nije dočekao tiskano djelo, a posao su dovršila braća franjevci Adalbert Horvat i Bazilije Katanović. Govoreći o novom izdanju Katančićeva prijevoda, Damjanović se osvrnuo na predgovor priređivača u kojemu pojašnjavaju da nisu predvidjeli nikakve sadržajne promjene u tekstu, već samo slovne izmjene za koje se držalo da mogu smetati suvremenom čitatelju. Latinski je tekst ispušten, prije hrvatskoga stavljeni su predgovori Katančićev i Čevapovićev, a nakon biblijskoga teksta nalazi se Katančićev glosar. Rekavši kako su slovne izmjene dosljedno provedene i dobro odabrane, Damjanović je promišljao je li trebalo napraviti još koju izmjenu, no sud o tome prepustio je priređivačima i svoje predstavljanje završio riječima: „Izražavam svoju radost što se novo izdanje Biblije pojavilo i svoju želju da trud naše braće, naših prijatelja, ne ostane ne zapažen. Nije riječ samo o tome da budemo uljudni i stisnemo ruku onima koji su nešto ozbiljno uradili, nego da razumijemo da je potrebno stare vrijednosti uključivati u kulturni i suvremeni nam vjerski trenutak, jer bez takvih uključivanja stare su knjige mrtvi kapital.
Prof. Jurčević predstavio je izgled Sv. pisma onako kako ga je Matija Petar Katančić napisao prikazujući težinu čitanja izvornog teksta. Izdvojio je 12 grafema kojima se služio Katančić, te uputio da su priređivači ovoga izdanja 4 grafema izmijenili te dobili privlačan i čitljiv tekst. „Nismo se odlučili na izmjenu svih grafema jer bismo se možda previše udaljili od Katančićeva izvornika. Bili smo u dvojbi da potpuno transliteriramo ili preslovimo sve na suvremenu latinicu, ali smo se ipak odlučili na kompromisno rješenje u kojemu imamo veliku većinu modernoga slovopisa, a ponešto ima i staroga, onoga što je naš Katančić izvorno napisao“, rekao je Jurčević. Prisutne je potom poveo u tekst, odabirući Knjigu Psalama, koju je i Katančić prvi izabrao za prijevod, te je usporedio latinski predložak, hrvatski-glagoljski tekst i Katančićev prijevod. Na temelju sintaktičkih tema prikazao je Katančićeve prevoditeljske postupke i zaključio: „Usporedba na sintaktičkoj razini pokazala je da postoje znatne razlike između prijevoda Matije Petra Katančića i hrvatskog glagoljskog prijevoda Psaltira. Dok se u prvotisku Brevijara mogu naći tragovi grčkoga izvornika, kao i mnogi tragovi latinskog izvora, kao i hrvatskih crkvenoslavenskih inovacija, u Katančićevu izvorniku prevladavaju pravila latinske sintakse. Kritičari latinskoga prijevoda sv. Pisma prevoditelju su najčešće zamjerali takozvanu krutost jezika, prevođenje riječ za riječ. Činjenica je da se Katančić u tkanju svoga teksta oslanjao isključivo na latinski predložak, tekst Vulgate, a to je činio svjesno – da bi izbjegao prigovore crkvenih vlasti, o čemu je ovisilo tiskanje ili ne tiskanje njegova prijevoda. U tome je duhu preveden Psaltir. Dok većina sintaktičkih kategorija pokazuje kako se Katančić suviše vjerno držao izvornika, u izricanju kategorije posvojnosti nalazimo veći broj primjera koji svjedoče o prevoditeljevim svjesnim jezično-stilskim zahvatima, pa možemo zaključiti da je u Katančićevu prijevodu sve više i više riječ o hrvatskoj sintaksi, tj. o slaganju riječi u rečenici na hrvatski način.“
Prof. dr. Višaticki govorio je o prijevodima Biblije općenito. Istaknuo je kako je ovo izdanje plod dužega hoda koji je započeo 2006. godine. Tada je na đakovačkom KBF-u održan simpozij „Riječ Božja u riječi hrvatskoj“ prigodom 175. obljetnice prvoga hrvatskoga tiskanog prijevoda Biblije. Zbornik simpozija, uz asistenciju prof. Višatickog, uredio je pokojni mr. Tomić. „Potom je došla ideja, Marko je to predložio – Hajdemo mi izdati novog Katančića. Hajdemo ga ponovno izdati. I tako dolazi nekoliko godina mukotrpnoga, teškog rada i prije otprilike 3-4 mjeseca, u rujnu prošle godine knjiga je bila tiskana“, opisao je prof. Višaticki. Govoreći o Bibliji općenito nazvao ju je „posebnim fenomenom u povijesti čovječanstva – po nastanku, sadržaju, značenju, povijesti, kulturi i umjetnosti“ te je pojasnio da je nastajala u povijesnom razdoblju od 1100 godina. Naglasio je kako je za razumijevanje Biblije potrebno razumijevanje osnovnih činjenica iz povijesti izraelskog naroda, opisao je tijek njezina nastanka, pobrojao važnije prijevode Biblije i izdanja na hrvatskom jeziku. Hrvatsko biblijsko društvo priprema novi prijevod cijele Biblije na hrvatski jezik, uputio je Višaticki, rekavši da se na tome radi tijekom posljednjih 15 godina, a očekivanja su da bi izdanje moglo biti objavljeno tijekom 2018. Završavajući izlaganje prof. Višaticki još je jednom spomenuo veliko zalaganje pokojnog mr. Tomića te je njegovu bratu i sestri koji su nazočili predstavljanju poklonio, a onima koji nisu bili prisutni poslao, primjerak Katančićeve Biblije.
M. Kuveždanin
