STRIZIVOJNA (TU) – U župnoj crkvi sv. Martina biskupa, u Strizivojni, 28. studenoga 2021. godine, na Prvu nedjelju došašća, mons. dr. Đuro Hranić, nadbiskup i metropolit đakovačko-osječki, podijelio je službu lektora dvojici bogoslova – Antoniu Ihazu iz Strizivojne (Đakovačko-osječka nadbiskupija) te Mariju Perincu iz Crikvene (Bjelovarsko-križevačka biskupija). U koncelebraciji su bili poglavari đakovačkog Bogoslovnog sjemeništa, preč. dr. Stjepan Radić, rektor, mons. dr. Karlo Višaticki, duhovnik, preč. Mato Gašparović, ekonom, vlč. Krešimir Čutura, vicerektor, vlč. Domagoj Lacković, tajnik Nadbiskupijskog ordinarijat te strizivojački župnik vlč. dr. Miroslav Čadek.
Započinjući svoju homiliju, mons. Hranić istaknuo je dio drugoga liturgijskog čitanja: ,,Učvrstio vam (Gospodin) srca da budu besprijekorno sveta pred Bogom i Ocem našim o dolasku Gospodina našega Isusa i svih svetih njegovih s njime” (1 Sol 3, 13) te ukazao kako autor poslanice ne moli samo za tadašnju solunsku zajednicu nego i za sve nas, naglašavajući dalje, kako tu molitvu za nas na nebu mole nebrojeni proglašeni i neproglašeni sveci među kojima su i mnoge nama drage osobe. Promišljajući dalje nad biblijskim čitanjima nadbiskup Đuro istaknuo je kako je naš život svojevrsni stadiji koji živimo između prvog povijesnog i ponovnog dolaska proslavljenog Sina Božjega te kako moramo biti usmjereni prema dovršenju svega u Isusu Kristu.
Upozoravajući da ako zaboravimo na eshatološku dimenziju svoga života i zatvorimo se samo u okvire ovozemnog, naša budućnost ostaje bez istinske budućnosti, a to znači smislenog i ispunjenog života kojim nam je živjeti. Istina, život je često ispunjen strahom, tjeskobom i beznađem, međutim, iako pripada redu temeljnih čovjekovih osjećaja, strah je pred životom redovito reakcija na gubitak nade, ali kada se predamo Gospodinu i postanemo raspoloživi za njegovo poslanje i služenje u nama tj. osobi koja se predala Gospodinu „počine izvirati neslućena i nezaustavljiva snaga, volja i hrabrost; ona gleda i osjeća na ono što je pozvana, ne boji se poteškoća i zapreka; ne koristi ih kao alibi nepokretljivost, nego postaje kreativnom i poduzetnom kako bi nadišla poteškoće te čini sve da ostvari cilj i zadaću koja je postavljena pred nju. Takva Bogu predana osoba, koja gleda dalje od sebe, u zajedničku budućnost, u darivanju pronalazi radost i zadovoljstvo“ istaknuo je nadbiskup Hranić.
„Vi ste djelo Njegovo. Pokažite to svojim životom!“
Nadbiskup se u propovijedi osobno obratio i dvojici kandidata za službu lektora rekavši kako je njihov današnji „Evo me!“ postao konkretan odaziv na Božji poziv te izraz slobode od sebe, a za Boga i za ljepotu i radost zajedništva svih onih koji Njega traže i žele čuti Njegov glas. Istaknuo je kako Crkva njima dvojici, koji su na putu svećenstva, povjerava službu lektora odnosno čitača, a oni time prihvaćaju odgovornu zadaću naviještanja Božje Riječi te trebaju raditi na tome da im ona postane sva radost, ljubav, strast, pokretačka snaga i središte života i interesa. Trebaju joj dopustiti da ih preobrazi u vjerodostojne navjestitelje u liturgiji, ali i proroke i učitelje Božjeg naroda. Nadbiskup ih je pozvao u ime cijele Crkve da ostanu ukorijenjeni u Božjoj Riječi i u glasu Božjeg poziva te da svaki njihov dan bude svjedočenje Bogu u zahvalnosti što postoje i što ih je On pozvao. „Vi ste djelo Njegovo. Pokažite to svojim životom!“, zaključio je nadbiskup u obraćanju kandidatima.
Svoje je razmatranje nad Božjom riječi, nadbiskup usmjerio i na vrijeme došašaća, istaknuvši kako se ono danas često svodi na blještavilo naših ulica i trgova. U tom je smislu lijepo vidjeti, tako nadbiskup, kako upravo naše seoske sredine čuvaju ljepotu adventa na jedan uistinu lijep i ponizan način: ulice su manje blještave ali se zato narod okuplja na misama zornicama, kao i nedjeljnim euharistijskim slavljima; pred Božić se ispovijeda i pohađaju bolesnici te se općenito, kod istinskih vjernika, ovo vrijeme doživljava, kao vrijeme pozornosti i skrušenosti. Na kraju je zaključio kako je advent vrijeme u kojemu se vidi tko smo i što smo, što nas pokreće i po kojim vrijednostima živimo, te je pozvao vjernike da žive s radošću, zastupajući vrijednosti koje postojano stoje i pred smrću, a ne one zbog kojih će se sutra sramiti.
Nakon homilije uslijedila je podjela službe lektorata tijekom koje je nadbiskup svakome kandidatu u ruke stavio Sveto Pismo uz riječi „Primi knjigu Svetoga pisma i vjerno predaj Riječ Božju, da bude što jača u ljudskim srcima!“. Nakon mise i kraćega druženja s vjernicima, uslijedio je objed u župnom domu nakon kojega su nadbiskup i poglavari posjetili obitelj novoga lektora Antonia Ihaza.
Vigilija uoči podjele službe lektorata
U subotu, 27. studenoga, uoči podjele službe lektorata dvojici bogoslova održano je molitveno bdijenje – vigilija u kapeli Bogoslovnog sjemeništa. Nakon biblijskih čitanja i evanđelja Prve nedjelje došašća, duhovni nagovor održao je vlč. dr. Ilija Dogan, profesor kanonskog prava na KBF-u u Đakovu i nadbiskupijski povjerenik za pastoral duhovnih zvanja u đakovačko-osječkoj nadbiskupiji.
U svom je nagovoru naglasio je kako lektor nije samo onaj koji čita Riječ Božju nego i onaj koji ju je pozvan čuvati, s njom živjeti i drugima je donositi. Kao primjer onoga koji nove lektore, ali i sve nas koji smo pozvani svakodnevno svjedočiti Riječ Božju, može poučiti vršenju te zadaće, propovjednik je naveo sv. Josipa čiji je zadatak bio čuvati Riječ koja je tijelom postala, živjeti s njom te je donositi drugima. U tom kontekstu, vlč. Ilija je naveo tri paradoksa iz života svetog Josipa. Ona nas uče da onaj koji je pozvan naviještati Riječ Božju mora istu najprije i sam čuti, stoga je potrebno redovito se povlačiti u osamu, na molitvu, kako bismo Riječ Božju mogli donositi drugima. Nadalje, primjeri iz života sv. Josipa nas uče da Isus, onome koji je pozvan naviještati Riječ Božju, ruši sigurnost i komotnost vlastitog života te ga stavlja na vjetrometinu gdje je potrebno biti autentičan svjedok evanđelja; potrebno je živjeti Evanđelje, a ne glumiti Evanđelje. I u konačnici, sv. Josip nas uči na koji se konkretno način pouzdati u Boga koji nas nikada ne ostavlja same nego uvijek zajedno s nama, počesto i u šutnji, hodi kroz život.
Nakon prigodne riječi dr. Dogana, uslijedilo je paljenje prve adventske svijeće, zatim molitve za dvojicu kandidata te je bdijenje završilo pjevanjem himne Bogoslovnog sjemeništa Đakovo Sve zrake Tvoje. Luka Mikić
