PRIVLAKA (TU) – Dana 15. svibnja 2019. (srijeda) u ckrvi sv. Martina, biskupa u Privlaci pokraj Vinkovaca, pod pokroviteljstvom Općine Privlaka, otvorena je likovna izložba pod nazivom „Ivan Domac“. Likovna izložba otvorena je za javnost do 27. svibnja 2019.
Posebnu zahvalnost upućena je Gradskom muzeju Vinkovci – galerijskom odjelu „Slavko Kopač“ Vinkovci te Iliji Domcu na posuđenim likovnim djelima, kao i Hrvatskom društvu likovnih umjetnosti.
Otvaranje je započelo pozdravom Kreše Marića iz Galerijskog odjela „Slavko 
Kopač“ iz Vinkovaca, čiji su predstavnici prikazali životopis Ivana Domca. Ivan Lončar, predsjednik Hrvatskog društva likovnih umjetnosti Vukovarsko-srijemske županije, progovorio je o akademskom slikaru ne samo kao o vrsnom poznavatelju akvarela, već napose kao o čovjeku koji je volio svoju Slavoniju i Privlaku. Lončar je, između ostaloga, istaknuo i Domčeve uzore, poput velikog El Greca.
Župnik Mirko Rendulić pozdravio je sve okupljene i zahvalio se na brojnom odazivu, kao i na činjenici kako je stara crkva mjesto uzdizanja k Bogu, ali i mjesto u kojem su ponovno oživljena djela velikog Domca. Pozdrav prisutnima uputio je i načelnik općine Privlaka, Darko Galić, referirajući se na život i djelo Domca, koji je ostavio neizbrisiv trag u svijesti ljudi s kojima je živio.
Domac, inače rođen u Slavonskom Brodu 27. prosinca 1904., djetinjstvo je proveo u Privlaci, u kojoj mu je djed usadio ljubav za slikarstvom. Domčeva djela prepuna motiva iz seoskoga života (“Rijeka Bosut”, “Mrtva priroda”, “Sunce”, “Slavonski pejzaži”), kao i portreta (ponajprije ženskih) samo su djelić njegovog prebogatog opusa. Kao predstavnik hrvatskoga intimizma pod vodstvom poznatih profesora Vladimira Becića, Ljube Babića i drugih, pa i za vrijeme boravka u Zagrebu, brusio je talent pod i utjecajem Goye i Rembrandta.
Odan klasičnim likovnim vrijednostima, uvijek je ostao okrenut intimnom licu Slavonije, tišini, oranicama, šljivicima i livadama u kojima je uživao. Akvarelom i ugljenom nikada nije narušio osobnost ljudi s kojima je živio, poštujući male i svakodnevne životne stvari – detalje. Pomalo melankolik, svjestan ljepote, koju možda ne vidi svako oko, osobni izraz dovodio je do savršenstva. Religioznost utkana u akvarele, oslikava ga kao izrazito dobrodušnu osobu („Skidanje s križa“, akvarel). Izraziti emotivac sklon maštanju, nenametljiv i, nadasve, obazrivim pristupom živio je svoje slike u svoj punini. Neki od najpoznatijih primjera njegovog slikarstva su: „Vrganji“, „Mrtva priroda s voćem“, „Vrbe u Privlaci“, kao i brojni portreti.
Mnogi književnici, putopisci, likovni umjetnici poput Matka Peića, Antuna Babića i drugih u Domcu su uvidjeli izuzetnu vrijednost, posvetivši mu brojne stranice u svojim memoarima. Umro je u Banja Luci 17. siječnja 1975. Katarina Petrović
