OSIJEK (TU) – HOMILIJA – Obrede Muke Gospodnje u osječkoj konkatedrali sv. Petra i Pavla na Veliki petak, 29. ožujka 2024. predvodio je domaći župnik Matej Glavica, a prisutan je bio nadbiskup metropolit đakovačko-osječki Đuro Hranić. Nakon procesije u šutnji te prostracije svećenika ispred ogoljenog oltara, uslijedila je služba riječi tijekom koje je pjevana Muka po Ivanu, zatim klanjanje križu te sveta pričest.
U pjevanju muke, uz konkatedralni zbor pod vodstvom s. Branke Čutura te Dalibora Ratića, sudjelovao je župni vikar Marko Obradović, homiliju je uputio župnik Glavica, sveopću molitvu za svetu Crkvu, Papu, sve vjernike, katekumene, za jedinstvo kršćana, Židove, one koji ne vjeruju u Krista, one koji ne vjeruju u Boga, za državne poglavare i ljude u potrebi predvodio je savjetnik Apostolske nuncijature u Bernu, mons. 
Većeslav Tumir, a u obredima je sudjelovao vlč. dr. Davor Vuković, profesor KBF-a u Đakovu i kapelan osječkog Sveučilišta, dok je posluživao đakon Josip Vuksanović.
Započinjući svoju homiliju župnik Glavica je rekao: „Vjerujem da smo slušajući evanđeoski izvještaj o Isusovoj muci pred očima jednostavno i lako stvorili 
lica onih koje smo susreli u muci. Ta lica odražavaju svu dramatičnost Isusove muke. Želimo načas zastati pred njihovim licima, gledati Njihova lica i potražiti i svoje lice pred Isusom. Netko zgodno reče da je čovjekovo lice odraz njegove duše, svakako lice je odraz čovjekova stanja i njegove nutrine. I znamo dobro da se na našim licima vrlo jednostavno može prepoznati umor, sreća, zadovoljstvo, mir i spokoj ili 
tuga i bijes. Sve je to negdje na ljudskom licu.“ Pobrojio je zatim župnik i opisao lice Jude, Petra, velikoga svećenika, Pilata, vojnika, svjetine, žena, Josipa i Nikodema, satnika, Marije, a na kraju „povrh svega Isusovo lice popljuvano i prezreno, ali smireno i samilosno lice; lice posve predano u Očeve ruke“. Zatim je pitao „A naša lica? Kakvo je naše lice pred Isusom? I na Veliki petak i u svakodnevici?“ te 
zaključio: „Za koji trenutak pred naše će lice biti postavljen Isusov križ. Bit će on ogledalo, zrcalo pred kojim ćemo ogledati svoje lice. Dao nam svima Isus da kad se licem spustimo do njegova lica, naš obraz postane njegov odraz.“
Nakon otkrivanja križa, nadbiskup Đuro, mons. Tumir, vlč. dr. Vuković te domaći svećenici počastili su križ poljupcem, a to su potom učinili i svi ostali vjernici. Uslijedila je pričest, popričesna molitva i blagoslov, a zatim razlaz u tišini, uz zaustavljanje u molitvi uz Kristov grob. M. Kuveždanin
