ĐAKOVO (TU) – – FOTOGALERIJA – U Đakovu je u subotu 28. listopada 2017. u organizaciji Ureda Đakovačko-osječke nadbiskupije za pastoral braka i obitelji održan Nadbiskupijski dan obitelji, koji je okupio oko 250 sudionika. Prvi dio susreta održavao se u Središnjoj nadbiskupijskoj i fakultetskoj knjižnici i prostorima KBF-a u Đakovu, a drugi dio u katedrali, gdje je misno slavlje predvodio nadbiskup Đuro Hranić.
Proslava je započela 
u Dvorani biskupa Mandića, molitvom koju su pripremili bračni par Sanja i Petar Kopunović Legetin. Okupljene je pozdravio nadbiskupijski povjerenik za pastoral braka i obitelji i koordinator Pastoralnog centra dr. sc. Stanislav Šota, poželjevši svima dobrodošlicu. „Sinodski dokumenti ističu kako je obitelj subjekt pastoralnog djelovanja time što izrijekom naviješta evanđelje i što baštini razne dimenzije, razine, napose vrste svjedočenja vjere, ufanja i ljubavi. Pastoralno djelovanje Crkve stoga je pozvano obitelj i bračne parove trajno pratiti na putu življenja i produbljivanja bračno-obiteljskih vrednota. Zbog toga je pastoral braka i obitelji pastoralni prioritet Đakovačko-osječke nadbiskupije“, rekao je dr. Šota.
Istaknuo je kako je u vremenu ekstremno brzih, zgusnuto specifičnih, povijesnih društveno-političkih, duhovno-kulturnih i religiozno-vjerskih promjena i proturječja u cijelom svijetu, Europi i Hrvatskoj izrazito zahtjevno govoriti i donijeti objektivni znanstveni sud o životu suvremenog čovjeka, napose o njegovoj religioznosti, posebice vrednotama i postavljenoj životnoj ljestvici vrednota. Dodao je: „U okolnostima mnogih izama, napose diktature relativizma, gender ideologije, selfie kulture, antikulturalizma kulture, tiho ali sustavno nastoji se stvoriti ‘nova’ kultura, svjetonazor i antropologija, u kojoj nema mjesta ne samo za Boga, nego ni za brak i obitelj, kao zajednice od Boga dane i zadane.“ Svoj pozdrav zaključio je naglašavajući kako je Nadbiskupijski dan obitelji izvrsna prilika ohrabrenja, susreta i obogaćenja za sve obitelji i bračne parove.
Pozdrav nadbiskupa Hranića
Pozdravljajući okupljene, nadbiskup Đuro izrazio je veliku radost zbog ovoga dana. „Svaka je obitelj slika Presvetoga Trojstva i želimo si danas posvijestiti to dostojanstvo, ljepotu, uza sve poteškoće koje svakodnevni život donosi obitelji. Želimo danas vidjeti ono što je lijepo, uzvišeno, ono što vas drži zajedno, što unosi smisao i radost u vaš život: očinstvo i majčinstvo. Vi, koji živite obiteljski život, radost očinstva i majčinstva, najbolje znate kako su velike i uzvišene te vrijednosti. Želio bi da vam današnji dan uistinu bude podrška i da Božjim, 
Isusovim očima promotrite sebe i svoju životnu stvarnost.” Zahvalio je svima što su odvojili vrijeme i ovoga dana došli na ovaj susret, kao i onima koji su dali svoj udio u ovom susretu, te izrazio radost što se susretu odazvali i svećenici.
Nakon nadbiskupovog pozdrava, djeca okupljena na susretu, njih devedesetak, pošla su u Sinodsku dvoranu, gdje je za njih bio pripremljen poseban program i radionice, koje su osmislili i animirali bogoslovi i studenti KBF-a u Đakovu.
Majčinstvo i očinstvo – poziv i poslanje
Uslijedilo je predavanje dr. sc. Danijela Crnića, župnika Župe Muke Isusove, Vukomerec – Zagreb, na temu „Majčinstvo i očinstvo – poziv i poslanje“. U prvome dijelu predavač je istaknuo da je obitelj Crkva u malom, odnosno kućna Crkva, Ecclesia domesica, kada je okupljena oko obiteljskog stola. No, nažalost, naše su obitelji sve manje okupljene oko obiteljskog stola zajedništva blagovanja koji istodobno mora biti i obiteljski stol zajedničke molitve. Od jednog i drugog stola i onog euharistijskog i onog obiteljskog naše obitelji sve više razdvaja individualizam kojim su nažalost impregnirane mnoge naše obitelji. Suvremena kršćanska obitelj pozvana je svoj pogled upraviti prema Kristu u krilu euharistije unutar župne vjerničke zajednice, a osobito unutar zajedničke i redovite obiteljske molitve, istaknuo je dr. Crnić.
Nadalje, protumačio je karakteristike bračne ljubavi, koja je između ostalog strpljiva i dobrostiva te jedini lijek protiv zavisti, zatim lijek protiv arogancije, ogorčenosti i neljubaznosti. Bračna ljubav je nadalje vjerna dobrostiva i oprosna, te je lijek protiv nepovjerenja i beznađa, naglasio je predavač. U drugome dijelu obradio je temu poslanja majčinstva i očinstva koja se očituju u služenju životu, u odgoju djece za kršćanske vrednote, zatim u sudjelovanju u razvoju društva te u sudjelovanju u životu i poslanju Crkve.
Nakon 
predavanja okupljeni su se podijelili u devet skupina te nastavili radom u radionicama, koje su vodili Marija Mandić, mag. psych., vjeroučitelji Sanja i Petar Kopunović Legetin, Marina Šijaković i Vanesa Šerić te djelatnici Nadbiskupijskog bračnog i obiteljskog savjetovališta Ivana Stvorić, Suzana Matošević, Elizabeta Matuzović i vlč. Josip Bošnjaković (koji je vodio radionicu za svećenike).
Nakon okrjepe susret je nastavljen u Dvorani biskupa Mandića scenskim 
prikazom „Milosrdni Otac“, koji je izvela glumačka skupina iz Župe Duha Svetoga u Slavonskom Brodu. Potom su djeca uputila svoju poruku roditeljima, pokazavši što su naučili u radionicama. Na sveopće oduševljenje odraslih sudionika, izveli su dvije pjesme: Marijo, o Marijo i Josipe, o oče sveti, a potom i vježbe aerobika, koje mogu raditi zajedno sa svojim roditeljima. Vježbama su se priključili brojni odrasli sudionici, koji su na kraju djecu nagradili velikim pljeskom.
Misno slavlje u katedrali
Nadbiskupijski dan obitelji okrunjen je u đakovačkoj prvostolnici, svečanim misnim slavljem, koje je predvodio nadbiskup Đuro. U svojoj homiliji tumačio je naviješten odlomak Evanđelja, Isusovu prispodobu o Milosrdnom Ocu, koji ljubi oba svoja sina. „Iznad naših ljudskih nijemosti i prekinutih odnosa, on govori o Bogu koji se trudi oko bratskih odnosa i zajedništva među ljudima. Milosrdni otac ohrabruje svoje sinove strpljenjem, radošću, gozbom, razgovorom. Pokazuje da im – kad dopuste da otac bude otac – pripada sve. No, kad odbacuju Boga Oca, sami sebe srozavaju na razinu prosjaka, lišenih svega“, ukazao je nadbiskup Đuro, dodavši kako se i mi, poput mlađeg sina, možemo vratiti Bogu i kada smo najudaljeniji od njega.
„Otac nas želi, ne kao sluge, nego kao svoje sinove. Zajedništvo s Ocem nije ropstvo. Zajedništvo djece s roditeljima, zajedništvo s bračnim drugom – unatoč napetosti – nije ropstvo. Čuvanje bračnog i obiteljskog zajedništva, rađanje i odgoj djece, očinstvo i majčinstvo – ne trebamo izvršavati kao puku dužnost i zakon, kao sluge – kao što je to činio stariji sin, nego s ljubavlju i sviješću da smo voljeni sinovi i kćeri, suradnici dobrog nebeskog Oca. Ljubeći svoju obitelj, mi smo suradnici Boga Oca; njegovom ljubavlju obasipamo ovaj svijet“, rekao je nadbiskup u homiliji, dodavši: „Ja nisam sluga i najamnik, nego sin. Kao supružnik, kao otac ili kao majka, kao sin ili kćerka, ja sam suradnik i slika Boga Oca, ja sam baštinik Očeva imanja. Sin jednom mora postati otac. I zato se mora početi ponašati kao otac! I ja – baš zato što znam da sam uvijek i bezuvjetno voljen od Boga – ne smijem se zadovoljiti time da se ponašam kao mlađi i stariji sin, nego moram preuzeti ulogu oca i biti dobri i širokogrudni otac: u odnosu prema djeci, u odnosu prema njihovim mušicama; u odnosu prema mome bračnom drugu i njegovim slabostima. Bez obzira jesam li muž ili žena, pozvan sam za svoga bračnoga druga biti uprisutnjenje dobroga nebeskoga Oca. I bez obzira jesam li otac ili majka, pozvan/a sam za svoje dijete biti uprisutnjenje dobroga Oca.“
Zaključujući homiliju, nadbiskup je izrazio vjeru da svi okupljeni na ovom misnom slavlju žele prionuti uz svoj očinski, majčinski, roditeljski, sinovski, supružnički kršćanski i katolički identitet. „Vjerujem da svi želimo: kao prvo, truditi se postati poput oca i biti njegova slika; njega unositi u svoju obitelj i u svoj dom; donositi ga svome bračnom drugu i svojoj djeci; ljudima koje susrećem; drugo, da želimo prihvatiti da smo svi mi Očevi sinovi, od kojih niti jedan nije idealan, nego su obojica grešna, ali ih otac, unatoč njihovih grijeha, lutanja, tvrdoće srca i slabosti, ljubi obojicu te treće, da se želimo obratiti: obojica sinova trebaju doći u kuću Očevu, susresti Oca, ali se i susresti međusobno kao braća te uspostaviti međusobni bratski odnos u Očevu domu. To otac ne može umjesto njih. Naš odnos s braćom izravno utječe i na odnos prema Bogu. I obrnuto. Odnos s Bogom izravno se zrcali u odnosima među ljudima. Naši bračni i obiteljski odnosi su mjesto na kojem se vidi i zrcali odnos s Bogom. Svoju vjeru pokazujemo u našim odnosima.“
Misno slavlje animirao je Zbor bogoslova, a susret je završen zajedničkim fotografiranjem pred đakovačkom katedralom. Anica Banović
