SLAVONSKI BROD (TU) – Večernje misno slavlje trećega dana trodnevne duhovne priprave za proslavu 65. obljetnice čašćenja Gospe Brze Pomoći u Slavonskom Brodu, u srijedu, 7. rujna u istoimenoj župnoj crkvi predvodio je umirovljeni đakovačko-osječki nadbiskup Marin Srakić. Uz domaćeg župnika Anđelka Cindorija koncelebrirali su svećenici Đakovačko-osječke nadbiskupije Domagoj Lacković i Bruno Diklić.
Kako je u tu župu došao 1960. kao župni vikar i djelovao 16 mjeseci, nadbiskup Srakić je živući svjedok djelovanja uršulinki i širenja pobožnosti Gospi Brze Pomoći u tom gradu. U homiliji je promišljao o Mariji – ženi svakodnevnice. Naglasio je kako ona nije živjela u oblacima, nije imala aureole, niti krunu na glavi, nego je kao i druge žene živjela sa svim brigama i radostima života. U tom je duhu zavapio Mariji: „Sveta Marijo, ženo svagdašnjice, oslobodi nas od želje da opjevamo velika djela i nauči nas kako svagdanji život sliči gradilištu na kojemu se gradi povijest spasenja“.
Umirovljeni nadbiskup rekao je da se Marija uznesena na nebo svojom majčinskom ljubavlju brine za braću svoga Sina, koja još putuju zemljom sa svim opasnostima i tjeskobama, dok ne budu dovedeni u sretnu domovinu.
„Utječimo se s pouzdanjem Gospi Brze Pomoći, jer ona znade najbolje sve naše nevolje. Vratimo joj aureolu, vratimo joj krunu od 12 zvijezda na glavu i upalimo reflektore svoje vjere, kažimo joj: ‚Pokaži nam stazu kud stupa tvoj Sin‘ da bismo dospjeli onamo gdje je ona uz svoga Sina našega Spasitelja“, zaključio je nadbiskup Srakić.
U znak zahvale za sudjelovanje u pripremi za tu veliku obljetnicu župljani su mons. Srakiću tom prigodom darovali sliku Gospe Brze Pomoći. Uz župljane na misi su sudjelovale uršulinke na čelu s provincijalnom poglavaricom s. Ksenijom Leko. Liturgijsko pjevanje predvodio je župni zbor predvođen s. Cecilijom Kolarić.
Važnost molitve i utjecanja Gospi u zagovor
Trodnevna duhovna priprava za proslavu Male Gospe, osmog hodočasničkog dana i 65. obljetnice čašćenja Gospe Brze Pomoći započela je u ponedjeljak, 5. rujna u Župi i Svetištu Gospe Brze Pomoći u Slavonskom Brodu. Večernje misno slavlje u župnoj crkvi uz župnika Anđelka Cindoria predvodio je don Donald Marković, župnik Župe sv. Josipa radnika u Šibeniku. Posluživao je trajni đakon Vrhbosanske nadbiskupije Robert 
Čabraja.
Kako je u svom rodnog gradu u Zenici odrastao uz uršulinke koje su mu prenijele pobožnost Gospi Brze Pomoći u prigodnoj homiliji don Donald je promišljao o važnosti molitve i utjecanja Gospi u zagovor. Tako je pojasnio zašto smo kao kršćani pozvanu sjediniti se s Gospom u moliti.
„Ne tražimo od Boga čuda, nego u skrovitosti svoga života budimo ustrajni i tihi u molitvi, ujedinimo svoje molitve s Gospom i ona će nam zasigurno pomoći. Nikoga tko se njoj utječe ona nije ostavila. Ja sam dijete vašim uršulinki. Rastući uz njih upoznao sam pobožnost Gospi Brze Pomoći. Od njih sam puno naučio. Moje je zvanje proisteklo iz te pobožnosti. Bogu sam i uršulinkama na tome zahvalan. One su bogatstvo vama i cijelom ovome gradu”, rekao je uz ostalo don Donald. Vjernicima je na kraju poručio da ne dopuste da im ijedan dan prođe, a da ne izmole Gospinu krunicu.
Prisutnost i pastoralni rad uršulinki
Drugi dan trodnevne duhovne priprave za proslavu Male Gospe i jubilarne 65. obljetnice čašćenja Gospe Brze Pomoći predvodio je o. Božidar Nagy, isusovac. Koncelebrirao je župnik Cindori. Te je večeri slika Gospe Brze pomoći, koje su sestre donijele sa sobom, bila izložena pred oltarom.
Kako je želja župnog odbora za proslavu ove velike obljetnice bila u trodnevnici za predvoditelje slavlja pozvati svećenike koji su povezani s uršulinkama i pobožnošću Gospi Brze Pomoći za drugi dan su pozvali o. Nagya, jer je Brođanin i živući svjedok prvog dolaska uršulinki u taj grad.
Kako je kao srednjoškolac bio nazočan dolasku prvih uršulinki u Slavonski Brod te pratio njihov rad kratko je predstavio prisutnost i pastoralni rad uršulinki u njihovim prvim godinama djelovanja u Slavonskom Brodu.
„Kako su sestre ostale bez mogućnosti svog specijaliziranog djelovanja u odgoju mladeži preko svojih tada i dokinutih i oduzetih institucija jedno im je preostalo da djeluju u okviru župnog pastorala gdje su potrebe tada bile velike. Na poziv biskupa Bauerleina prve su uršulinke u mjesecu siječnju 1957. došle u Slavonski Brod. Ovoj ideji i njezinu ostvarenju puno je pripomogao bl. Stepinac koji je tada bio zatočen u Krašiću. Preko pisama, je kontaktirao sa uršulinkama koje je on dobro poznavao i cijenio. Sačuvano je 26 pisama koje je Stepinac uputio uršulinkama, od koji je 20 izravno upućeno s. Margariti Labrtić koja je sa Stepincom često kontaktirala, a ona je u brodski samostan uršulinki došla kao prva poglavarica. Iz tih pisama vidi se s kakvim je zanimanjem i pomoću duhovnom i molitvom Stepinac pratio pripreme, dolazak i početak rada uršulinki u Slavonski Brod. U njima je iskazao svoju veliku radost, hrabrio je sestre slao im svoj blagoslov, pa čak i financijsku pomoć”, rekao je uz ostalo o. Nagy
Nadalje je naveo kako su uršulinke uz svoju karizmu odgoja mladeži u taj grad donijele pobožnost Gospi od Brze Pomoći koja postoji još od 17. stoljeća te da je glavu zaslugu za promicanje te pobožnosti imala poglavarica s. Margarita, kojoj se i sama puno utjecala i doživjela mnoga uslišanja.
Dodao je kako su uz rad s mladeži sestre posebno prepoznatljive po obiteljskom apostolatu koje su promicale. Govoreći o slici Gospe Brze pomoći, koje su sestre donijele sa sobom i koja je hodočastila po obiteljima, prisjetio se kako su sestre bile pozvane u UDBU pod optužbom remećenja javnog reda i mira, i nedužne morale platiti čak i novčanu kaznu, te im je na jedan dan oduzeta slika Gospe Brze Pomoći i zabranjeno bilo kakvo djelovanje. Tako slika nije više smjela ići po obiteljima te je bila izložena u crkvu gdje su se okupljale obitelji na molitvu.
Prisjetio se i tadašnjih zauzetih brodskih svećenik: župnika Vida Mihaljeka. koji je surađivao s uršulinkama i koji je osnovao nekoliko novih brodskih župa, vlč. Marka Majstorovića, poduzetnog župnika župe Duha Svetoga te o. Ruperta Rozmarića franjevca sveta života velikog i gorljivog apostola mladeži, širitelja pobožnosti Srca Isusova koji je razvio jedinstven apostolat bolesnika – godišnje je znao obavio preko 10.000 pohoda bolesnicima.
O. Nagy na kraju je ustvrdio da su sestre kroz svoj tihi, skromni, ali vrlo aktivni apostolski rad, pomažući tolikim dušama, preporučivale vjernike da se obraćaju Gospi Brze Pomoći te je stoga ta pobožnost zaživjela što je vidljivo po mnogobrojnim hodočasnicima koji svakoga osmoga dolaze Gospi moliti i zahvaljivati joj. B. Lukačević
