Mladi hodočastili u Taizé

OSIJEK / TAIZÉ (TU) FOTOGALERIJA – Skupina od 45 mladih, većinom iz Đakovačko-osječke nadbiskupije, hodočastila je od 25. srpnja do 4. kolovoza 2025. u Taizé, ekumensku zajednicu u Francuskoj. Hodočasnici su imali duhovnu pratnju – vlč. Filipa Sertića i vlč. Josipa Brnjića, koji su bili na raspolaganju za svakodnevne ispovijedi i duhovne razgovore. Priprema za hodočašće odvijala se tijekom više molitvenih susreta u Župi svetih Ćirila i Metoda u Osijeku, svakog posljednjeg četvrtka u mjesecu.

Hodočasnici su prvo došli u Milano, gdje su dan započeli misom. Iako okupani kišom, veselo su krenuli u obilazak najpoznatijih znamenitosti u Milanu: Castello Sforzesco, crkve svete Marije Milostive, bazilike svetog Ambrozija te Duomo di Milano – znamenite Milanske katedrale. Dan je završio vožnjom vlakom do smještaja u obližem gradiću Seveso. Nedjeljno jutro započelo je misnim slavljem, a zatim je nastavljen put prema Taizéu. Poslijepodne hodočasnici su stigli u Taizé, gdje ih je dočekao brat Ulrich, jedan od braće iz zajednice, zadužen za prijem ljudi iz Hrvatske.

Različiti jezici, različite denominacije, zajedništvo u Kristu

Tijekom sedam dana u Taizéu, mladi su sudjelovali u redovnom programu ekumenske zajednice. Svakodnevno su imali mogućnost odlaska na jutarnju misu, koja je bila organizirana na različitim jezicima, a sudjelovalo je od 10 do 15 katoličkih svećenika iz različitih zemalja. Jednoga jutra misno slavlje predvodili su hrvatski svećenici. Osim mise, svakodnevno se tri puta molilo – ujutro, u podne i navečer, a sudjeluju svi hodočasnici koji su došli taj tjedan u Taizé. U navedenom tjednu sudjelovalo je oko 1500 ljudi. Osim mladih hodočasnika, na molitvama sudjeluju i braća koji žive u Taizéu, a kojih je oko 80. Posebnost svih zajedničkih molitava ponavljanje je kraćih pjesama na različitim jezicima. Također, čitanja i molitve su na više različitih jezika. Važan dio svake molitve impresivnih je desetak minuta tišine za osobnu molitvu i meditaciju. Večernja molitva nastavlja se uz pjesmu duboko u noć, a crkva je otvorena za sve cijelo vrijeme.

U Taizéu su se mogli susresti ljudi raznih kršćanskih denominacija, ali svi okupljeni u zajedničkoj molitvi. Svi sudionici hodočašća sudjelovali su u nekom obliku života u zajednici Taizé – neki su pripremali obroke za sve hodočasnike, neki su čistili spavaonice, prali posuđe, a neki su pjevali u zboru ili organizirali podjelu hrane. Uvjeti života u Taizéu su skromni. Nekoliko sudionika hodočašća provelo je cijeli tjedan u tišini.

U četvrtak je održan regionalni susret svih hodočasnika koji su došli iz Hrvatske. Susret je vodio brat Ulrich, a nekolicina mladih podijelila je svoje iskustvo boravka u Taizéu.

 

Lijepo je moliti

U petak poslijepodne vlč. Brnjić, uz koncelebraciju vlč. Sertića, slavio je misu na hrvatskom jeziku. Na misi je istaknuto kako je lijepo moliti, da se treba predati Bogu i staviti Isusa na prvo mjesto. U petak nakon večernje molitve, bila je mogućnost moliti oko križa, svi su mogli položiti glavu na križ i osobno se susresti s Kristom.

Subotnje poslijepodne iskorišteno je za izlet u obližnji gradić Cluny i obilazak poznate benediktinske opatije.

Vrhunac hodočasničkog tjedna bila je večernja molitva u subotu, na kojoj se slavi Kristovo uskrsnuće uz svijeće. Svijetlo svijeća prenosilo se s jedne svijeće na drugu, malo po malo, od ruke do ruke, sve dok nisu upaljene svijeće svih sudionika na molitvi. Nastavljena je molitva dugo u noć, uz pjesmu.

U nedjelju nakon mise, hodočašće se polako približilo kraju te su mladi krenuli kućama. Tijekom vožnje rekli su što je za njih bio Taizé te su se mogle čuti riječi: pjesma, molitva, tišina, druženje, zajedništvo, mir, sreća, pjevanje, zajednica, prijatelji, ljubav, radost, blagoslov, bus, obnova duše, čokolada, pranje posuđa, povezanost, Duh Sveti, kus kus, ponavljanje, brežuljkast kraj, izvor, neobično a lijepo, zbor, raznolikost, punjenje baterija, razgovor, dijeljenje, barake… Iskustva boravka bila su različita, uglavnom lijepa, a mnogi su rekli da planiraju ponovno doći u Taizé. U jednom je svjedočanstvu rečeno kako je Taizé: „Putovanje na kojem upoznajete sebe, susrećete i upoznajete druge, učite se ne osuđivati, dijelite poglede, iskustva, način rješavanja problema, dijelite radost, dobro, pomažete i potpora ste drugima, zajedno molite, pjevate, zajedno ste na izvoru, u Kristu.“

Imamo li dovoljno povjerenja u Božju providnost?

Tijekom hodočašća mladi su mogli čuti kako problem koji imaju treba predati u Božje ruke, jer od Svevišnjega dolazi liječenje i Bog daje zdravlje, pa je hodočasnik Oliver posvjedočio kako je dugo molio za svoj problem koji se na kraju riješio te je rekao: „Imamo li dovoljno povjerenja u Božju providnost, da On može izliječiti ako ga iskrena srca zatražimo? Vjerujemo li u Isusove riječi: I što god zamolite u moje ime, učinit ću, da se proslavi Otac u Sinu? Imamo li dovoljno snage posvjedočiti da se On proslavi i na kraju dovoljno zahvaliti za ono što nam učini?“ Kao odgovor na ova pitanja mladima je izdvojen dio Pisma iz Taizéa koje je za ovu jubilarnu godinu napisao prior zajednice brat Matthew: „Povjerenje u uskrsnuće daje nadu da životne teškoće nisu krajnja točka. Pozvani smo na nešto više. Tu su nadu mladi željeli podijeliti sa mnom, nadu koja je iznad svake nade, jer računa na nicanje novog života kad se sve čini izgubljenim.“ Maja Ujvari Čeh / Tiskovni ured / foto: Maja Ujvari Čeh / Tea Cindori / Elizabeta Hrnjkaš / Vedran Ferko

— FOTOGALERIJA —