ĐAKOVO (TU) – U đakovačkoj Katedrali sv. Petra 10. lipnja slavljena je svečana misa zahvalnica uz kraj akademske godine 2021./2022. na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, koju je predvodio đakovačko-osječki nadbiskup mons. Đuro Hranić. Uz dekana KBF-a mons. Vladimira Dugalića, u koncelebraciji su bili prodekani te profesori Fakulteta, kao i gostujući svećenici, profesori teologije s teoloških učilišta iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, pratitelji studenata, sudionika Teologijade, susreta studenata teologije, koji je dan ranije započeo u Đakovu.
Uvodeći u misno slavlje, nadbiskup je pozdravio sve nazočne, sve profesore i profesorice, studente, bogoslove, izražavajući radost što je KBF u Đakovu domaćin Teologijade. Tom je prigodom pozdravio i sve studente drugih teoloških učilišta iz Zagreba, Splita, Zadra, Mostara i Sarajeva te njihove profesore.
U svojoj homiliji nadbiskup je podsjetio na naviješten evanđeoski ulomak i
Isusove riječi učenicima: ‘Gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce‘, rekavši kako se srce ne spoznaje izravno; gledajući samo u srce, čovjek nije u stanju otkriti gdje je i ne može spoznati kakvo je. Tko hoće spoznati svoje srce, treba gledati kamo srce gleda. Treba otkriti gdje srce vidi svoje blago. „Izbor svoga blaga srce treba napraviti razlikujući blago na zemlji od blaga na nebu. Razlika je velika. Blago na nebu lopov ne može 
ukrasti i moljac ga ne može rastočiti. Blago na nebu ne propada. Ono je sigurno. Blagu na zemlji, sasvim suprotno, prijeti opasnost od lopova, propasti… Srce postaje mudro od trenutka kada se okrene nepropadljivomu blagu. Odricanje od zemaljskog i odluka za blago na nebu idu zajedno. To je važna uputa i za samo odricanje. Odricanje, bez otkrića kamo nakon odricanja usmjeriti pozornost srca, ide u prazno i jedva da može uspjeti. Srce mora najprije pronaći nepropadljivo blago da bi se moglo odreći onoga propadljivog“, rekao je nadbiskup.
Okupljenima je potom naglasio: „I ako smo teolozi, studiramo ili smo završili studij teologije, pa čak i doktorirali teologiju, to još uvijek ne mora značiti da nam je srce u kraljevstvu Božjem, na nebu, u Crkvi, da uživa u vrednotama kraljevstva Božjega; da živi za i s evangelizacijskim poslanjem Crkve, da mu se raduje, da njega promišlja, za nj se zauzima i o njemu sanja; da se raduje evanđeoskim krepostima, da je kod Isusa, da se kupa 
i osvježava u milosti njegova Duha i Ljubavi. Pa čak ako o tome i govorim i to naviještam drugima, to još uvijek ne znači da mi je i srce ondje, jer je moguće da sve to činim i govorim radi nekih drugih, prizemnih motiva: samodostatnost, plaća, ugoda, afirmacija sebe samoga itd. Zaboravljamo na sebe i srce nam prestaje biti na zemlji kad je naša pozornost oslobođena nas samih, a kruži oko Isusa Krista i njegova evanđelja, kad je usmjerena na nebesko blago.“
Spomenuo je potom osobnu ljestvicu vrednota te posvijestio: „Ako je na vrhu moje ljestvice vrednota Bog, raspeti i uskrsli Gospodin, on ne isključuje bračno zajedništvo, muža i djecu, radno mjesto, kuću ili automobil. Ali moje srce tada sve to cijeni i voli, ali se tu ne zaustavlja, nego sve to nabrojeno usmjerava prema Gospodinu, za njega kuca, kod njega i od njega živi, ljubi njegovim srcem i u svim svojim nastojanjima je uvijek prožeto njime. I tada lakše, s puno manje brige i grča, ostvaruje i svoje legitimne zemaljske potrebe.“
Zaključujući homiliju, istaknuo je kako je studij teologije sredstvo da se nauči kako je moguće svoje srce usmjeriti prema nepropadljivom blagu: „On nas uči da skupljati blago na nebu znači činiti isto što i Isus čini: ne kružiti oko sebe, nego dijeliti se riječju, tijelom i krvlju.“
Misno slavlje pjesmom je pratio Studentski zbor pod vodstvom maestra Ivana Andrića. Nakon mise nadbiskup je pozvao sve studente i profesore u Crveni salon Nadbiskupskog doma, gdje su se zadržali u ugodnom druženju. A. Banović
 |
 |
 |
