VINKOVCI (TU) – O 25. obljetnici međunarodnog priznanja Republike Hrvatske u središnjoj vinkovačkoj crkvi Sv. Euzebija i Poliona domaći župnik mons. Tadija Pranjić predvodio je 15. siječnja svečano misno slavlje za Domovinu, kojoj je među ostalim nazočio i gradonačelnik Vinkovaca dr. Mladen Karlić. Mons. Pranjić na početku mise podsjetio je na hrvatsko osamostaljenje prije 25 godina, kada su Hrvatsku 15. siječnja 1992. godine priznale najmoćnije zemlje svijeta.
„Svijet je dugo promatrao našu agoniju. Dobro znamo kako jedan dio svjetske moćne diplomacije nije bio sklon da Hrvatska postane samostalna država. No, to se ipak dogodilo zahvaljujući mnogim okolnostima, brojnim žrtvama koje su već do toga datuma bile položene na oltar Domovine”, rekao je mons. Pranjić. Poručio je kako je 25. obljetnica vrijeme da pogledamo malo u svoju dušu i srce koliko kao ljudi cijenimo žrtve onih koji su najzaslužniji što danas živimo slobodno. Podsjetio je također i na povijesnu činjenicu da je Sveta Stolica i sam papa Wojtyla, dva dana prije priznanja, 13. siječnja, Europskoj zajednici, čija je nasljednica Europska unija, javno rekao: „Mi danas priznajemo samostojnost i osamostaljenje države Hrvatske.” Time je Sveta Stolica i sam papa Wojtyla, koji je dobro poznavao Hrvate i našu povijest, koja je bila mučna i teška, pokazao i stao u obranu istine, u hrvatsku obranu.
Do hrvatskoga osamostaljenja toliki su izginuli, na što se posebno osvrnuo mons. Pranjić: „Strijeljana je jedna vukovarska bolnica, a naša vinkovačka bolnica bila je najrazorenija bolnica u cijeloj Hrvatskoj. Naši su liječnici radili u najtežim ratnim uvjetima, u podrumima, spašavajući iz dana u dan stotine ranjenika koji su dovezeni. Liječnici su bili znak jedne sigurnosti ovdje jer su bili među nama i zato moram reći da možda liječnicima nikada nismo pokazali dovoljno zahvalnosti. Oni ne traže ništa drugo, a učinili su neizmjerno puno za ovaj grad i za sve nas, unatoč što se neprijatelj približio nadomak same bolnice, a liječnici su se borili za živote u bolnici.” Kao što svaka zemlja ima ljude na koje je ponosna i Hrvatska ih ima, o čemu je mons. Pranjić rekao: „Mi Hrvati možemo isto tako reći da smo ponosni na prvog hrvatskoga predsjednika dr. Franju Tuđmana koji je tvorac hrvatske države, njezina osamostaljenja, njezine borbe za samostojnost u tim teškim vremenima i da je on stvorio hrvatsku državu zajedno s hrvatskim oružanim i redarstvenim snagama.”
„I u toj našoj povijesti, u tim našim najsudbonosnijim trenucima, mi smo se oslanjali na Boga, na Blaženu Djevicu Mariju. Njoj smo se u tim trenucima najviše molili i u Njoj smo pronalazili najveću snagu, kao što je to bilo u dalekoj prošlosti, kao što nam kaže i današnje Evanđelje, kada je Ivan posvjedočio da je Isus Krist Mesija, Bog, tako su i Hrvati, kada su davno došli na ove prostore, poslušali poruku Ivana Krstitelja, i u Isusu Kristu su prepoznali Boga i ostali mu vjerni do dana današnjega. I u Njegovoj su Majci prepoznali svoju i našu Majku i ostali joj vjerni. I to je bila ona nutarnja snaga koja nas je nosila u tim trenucima. I zato danas budimo ponosni i radosni i znajmo čuvati i cijeniti sve one žrtve koje su dane za našu Domovinu, da danas živimo u slobodi mirno. I zato danas, na ovaj oltar, stavljam našu cijelu Domovinu Hrvatsku, sve naše žrtve, sve naše poginule i nestale, našega prvoga predsjednika, sve koji su pridonijeli svojim životom, sve naše bolnice koje su bile znak našega života i sve naše liječnike koji su spašavali naše ranjenike, i dan i noć, ne brojeći ni sate ni dane. Neka im dragi Bog bude nagrada, a Majka Božja koja je bila, neka i dalje ostane bdjeti i štititi hrvatski narod jer smo joj ostali vjerni u svim trenucima”, zaključio je mons. Pranjić.
Liturgijsko pjevanje predvodio je domaći župni Mješoviti zbor „Sv. Cecilija” s voditeljicom i orguljašicom Dubravkom Vukovarac, prof., a koji je među ostalim, pjevao i Tebe Boga hvalimo i hrvatsku himnu Lijepa naša. Snježana Kraljević
