ĐAKOVO (TU) – „Večeras se sjedinjujemo s Isusom i njegovim učenicima koji su oko njega za stolom. To je Isusova posljednja večera i on im u tom trenutku prije smrti ostavlja svoju oporuku: ostavlja zapovijed ljubavi. Na posljednjoj je večeri Isus svojim apostolima oprao noge. To ćemo učiniti i mi večeras da bismo si time posvijestili tu zapovijed. Isus te svete večeri ustanovljuje sakrament euharistije i ustanovljuje sakrament svetoga reda – svećeništvo. ‘Ovo činite meni na spomen!’ Ljubite se međusobno, hranite se euharistijskim kruhom sebedarja i svoj život stavite u službu ljubavi“, rekao je nadbiskup Đuro Hranić, uvodeći na Veliki četvrtak u đakovačkoj katedrali u Misu večere Gospodnje.
U
z nadbiskupa je koncelebriralo 12 svećenika, a slavlju su nazočili brojni vjernici i milosrdne sestre sv. Križa iz Đakova. U svojoj homiliji nadbiskup je govorio o Isusovoj Pashalnoj večeri te samoj Pashi, Isusovoj žarkoj želji da bude na toj večeri sa svojim učenicima: „Svom sam dušom čeznuo ovu pashu blagovati s vama prije svoje muke“ (Lk 22,15). „Toj je večeri Isus želio dati posebno obilježje, obogatiti sjećanje na tu večeru ispunjajući je dirljivim riječima i osjećajima, potpuno novim djelima i shvaćanjima o kojima zajednica njegovih učenika nikad neće prestati razmišljati, nego će geste i riječi s te večere biti u njezinoj memoriji kroz čitavu povijest. To je bila, moglo bi se reći, oporučna večera: dirljiva, ali istodobno i tužna jer se osjeća nagovještaj Isusove smrti, s užasnim predviđanjima izdaje, njegove napuštenosti i žrtve. Isusove su riječi bile pune nježnosti i ljudske topline, usmjerene prema nagovještaju dubine otajstva, kao da su lebdjele između života i smrti“, rekao je nadbiskup Đuro.
Podsjetivši kako je te večeri Isus ustanovio euharistiju i ministerijalno svećeništvo, nadbiskup je kazao: „Isus nam se daje u euharistiji da bi nas ojačao u našim slabostima, da bi bio s nama u našoj samoći i da bi nam darovao predokus neba. Ostaje zauvijek s nama stvarno i uistinu prisutan. Isti Isus, koji se nalazio u dvorani Posljednje večere, nalazi se u svetohraništu. S tim Isusom susrećemo se i mi ove večeri u euharistijskom otajstvu. On nas vidi i prepoznaje. Možemo mu govoriti kao što su mu govorili apostoli, pripovijedati mu o svemu što nas oduševljava i brine, zahvaliti mu što je s nama i udružiti se s njim u njegovu velikodušnom predanju iz ljubavi. Isus nas uvijek čeka u svetohraništu.“
Istaknuvši kako je euharistija povlašteno mjesto zajedništva Isusovih učenika, zajedništva svih koji čine Crkvu, nadbiskup je posvijestio kako okupljeni oko istoga stola i nahranjeni od jednoga euharistijskoga kruha svi postajemo ujedinjeni ne samo pojedinačno s Kristom raspetim i uskrslim, nego i mi međusobno postajemo jedno – postajemo Isusovo otajstveno tijelo. Svojom zapovijedi ljubavi Isus je poručio da je ljubav put po kojemu ga slijedimo izbliza i koji nam omogućuje da ga prije susretnemo. Tu ljubav
pokazujemo na različite načine: srdačnošću, poštivanjem, riječju podrške, bratskom opomenom kada je potrebna, najobičnijim osmijehom, srdačnošću i dobrim raspoloženjem, malim znacima pažnje, istinskom zabrinutošću za probleme drugih i solidarnošću s njima, malom neprimjetnom pomoći… , sve do potpunog predanja o kojemu govore Isusove riječi: Nitko nema veće ljubavi od ove: položiti vlastiti život za svoje prijatelje, zaključio je nadbiskup Đuro.
Nakon homilije nadbiskup je oprao noge dvanaestorici ‘apostola’, mladićima iz đakovačke župe Svih svetih, koji su se prijavili na Susret hrvatske katoličke mladeži u Vukovaru, gdje će biti među 1500 mladih volontera iz Đakovačko-osječke nadbiskupije na ovom susretu.
Po završetku misnog slavlja nadbiskup je u svečanoj procesiji prenio Presveti Oltarski Sakrament na pokrajnji oltar sv. Dimitrija, gdje je sve do ponoći nastavljeno klanjanje, kojemu su pristupili brojni vjernici. A. Banović
