OSIJEK (TU) – „Ženidba – savez ljubavi“ bila je tema druge korizmene tribine srijedom u ciklusu pod naslovom Obitelj – svetište ljubavi i života. Promišljanja o apostolskoj pobudnici Radost ljubavi pape Franje koju organizira Institut za novu evangelzaciju „Sv. Ivan Pavao II.“ Tribina je održana 28. veljače u pastoralnim prostorima Vikarijata Osijek. O temi je, nakon pozdrava predstojnika Instituta mons. dr. Vladimira Dugalića, izlagao izv. prof. dr. Zvonko Pažin s KBF-a u Đakovu.
Uvodeći u temu prof. dr. Pažin naglasio je kako se danas silno naglašava ljubav koja treba biti jedini jamac opstanka bračnoga zajedništva, te rekao: „To veličanje ljubavi ide do toga da se govori o „kemiji“, nekoj srodnosti na način tjelesne i hormonalne kompatibilnosti. Pa kad se brak raspadne vele da je „nestalo one vatre“, da je ljubav ugasla, da su nepovratno krenuli drugim putem. Nerijetko je taj drugi put neka nova ljubav, nova „kemija“. Župnici mogu nabrojati puno takvih primjera gdje se – uz dužno poštovanje – na ljubav gledaju kao na čistu emociju, na osjećaj koji varira, na vatru koja se može razbuktati, ali i ugasiti u nepovoljnim uvjetima, kao da – i nesvjesno – u brak ulaze s prikrivenom mišlju: Dok ide – ide.“
U nastavku je prikazao kako biblijski i crkveni nauk vidi ženidbu kao savez ljubavi. Istaknuo je kako su „dva pojma uključena: već spomenuta ljubav, kao naklonost srca i duše, ali i savez, onaj voljni, racionalni dio gdje je čovjek svjestan da je preuzeo neke obveze koje valja obdržavati u dobu i zlu i zdravlju i bolesti… sve dane života svoga. Važne su obje stvarnosti. Bez ljubavi ženidbeni bi savez bio čisti ugovor, pravni akt, popis prava i obveza, poput ugovora o gradnji gdje se točno navode pojedina prava i obveze svake od stranaka. S druge strane, kada bi ženidba bila samo ljubav – bez saveza – onda bi bila podložna promjenama, ovisno o količini emocija i ovisno o promjenama životnih okolnosti. Ovako ženidba kao savez ljubavi obuhvaća i jedno i drugo – bračnu ljubav koja je – recimo tako – osnažena i zaštićena i neopozivim savezom.“
Zanimljivo je da Biblija upravo ženidbeni savez uzima kao sliku onoga saveza koji Bog sklapa sa svojim narodom, odnosno Krist sa Crkvom i naziva ga velikim otajstvom, naglasio je prof. dr. Pažin i naglasio: „Zato je za Crkvu ženidbeni vez sveta stvarnost, prema Isusovim riječima: Što Bog združi, čovjek neka ne rastavlja. Kako razumjeti da bi se čovjek jednim ugovorom mogao i smio vezati baš za cijeli život? Evo primjera. Roditelji se nikada ne odriču svoga djeteta, ma kakve strahote učinilo i ma kakvu nezahvalnost prema roditeljima iskazalo. Biblija, međutim, veli da je jača veza između muža i žene nego između roditelja i djece. Naravno da je moguće ostati do konca života u bračnom savezu, o čemu nam svjedoče brojni supružnici koji su proslavili zlatni pir.“
Na kraju izlaganja predavač je istaknuo kako Crkva nikada ne želi upirati prstom ni u koga čiji se brak raspao ili pak u one koji su započeli drugu bračnu zajednicu nakon rastave. „Mi kršćani nikada ne želimo suditi ni jednog čovjek ni za što. Bog jedini poznaje ljudska srca. Zato papa Franjo u pobudnici Amoris laetitia veli da ne možemo svaku rastavu gledati na jednak način jer svaka je rastava vlastita priča, a Crkva treba prema takvim supružnicima pristupati s ljubavlju, jer su oni i dalje članovi Crkve“, poručio je prof. dr. Pažin.
Sljedeće srijede, 7. ožujka gost treće korizmene tribine bit će izv. prof. dr. Stjepan Radić te će izlagati na temu Brak i obitelj u Božjim i našim rukama. M. Kuveždanin
