OSIJEK (TU) – Katehetski ciklus susreta rasta u vjeri „Katolici, dobro došli“ u župi Uzvišenja sv. Križa u Osijeku nastavljen je 26. travnja izlaganjem teologa i filozofa prof. dr. Krešimira Šimića o Isusovim znamenjima u Ivanovu evanđelju uz promišljanje o Božjemu imenu kroz tematsko znamenje „Isus hoda po vodi“. Susreti se, nakon večernje mise, održavaju ponedjeljkom uz pridržavanje epidemioloških mjera. Riječ je o sedam znamenja koja prof. Šimić tematski razmatra: svadba u Kani Galilejskoj (Iv 2, 1-12), ozdravljenje sina kraljeva službenika (4, 43-54), ozdravljenje paralitičara (5, 1-18), Isus hrani mnoštvo (6, 1-15), Isus hoda po vodi (6, 16-21), ozdravljenje slijepca od rođenja (9, 1-41) i uskrišenje Lazarovo (11, 38-44).
„U središtu znamenja Isusova hoda po vodi je Božje ime ‘Ja sam!’ Za Židove je Božje ime sveto i poštujući svetost izraelski narod ne izgovara ime Božje već, kada se čita Sveto pismo, objavljeno se Ime zamjenjuje božanskim naslovom Gospodin (Adonai, grč. Kyrios). Isus je Gospodin. Dajući svoj život da nas oslobodi od grijeha, Isus otkriva da i on sam ima to božansko ime: ‘Kad uzdignete Sina čovječjega, tada ćete upoznati da Ja jesam‘ (Iv 8,28)“, razložio je Šimić, poslije molitvenoga sabiranja i čitanja šestoga poglavlja Ivanova evanđelja (Iv 6, 16-21).
Pojašnjeno je kako je Bog u Bibliji imenovan na različite načine, a Šimić je istaknuo Mojsija citirajući starozavjetni ulomak (Izl 3, 1–15). „O Mojsiju zapravo malo znamo. Jednog dana, dok je pasao ovce svoga tasta, doživio je epifaniju, odnosno teofaniju: ugledao je grm koji gori a ne izgara i čuo je glas Božji. Teofanija je bila popraćena pozivom: Jahve zove Mojsija da izbavi svoj narod iz egipatskog ropstva. Nakon početnog Mojsijevog oklijevanja, dolazi dijalog koji je prava zagonetka za egzegete. Bog istodobno i otkriva i skriva svoje ime. Na Mojsijevo “hipotetičko” pitanje: ‘Ako dođem k Izraelcima pa im kažem: ‘Bog otaca vaših poslao me k vama’, i oni me zapitaju: ‘Kako mu je ime?’ – što ću im odgovoriti?’ Bog kaže: ‘Ja sam koji jesam'”, rekao je Šimić.
Zatim je pojasnio: „U prvi mah se čini da je Božji odgovor zapravo uskraćivanje imena, da se radi o svojevrsnoj negativnoj teologiji. Jer, iako filološka istraživanja nisu nedvojbeno otkrila podrijetlo i značenje tetragrama YHWH, יחוח – tako su Židovi ispočetka zapisivali ime Jahve, koje su iz strahopoštovanja sve manje izgovarali da bi ga postepeno zamijenili izrazom Gospodin, Adonay – on se najčešće tumačio kao bitak… Suvremena egzegeza u Božjem imenu Ja jesam vidi ponajprije izraz blizine, tako da ono Jesam znači isto što i Tu sam, odnosno Tu sam za vas: to znači da Jahvin bitak nije zatvoren u sebe, nego da je riječ o bitku za drugoga. Jahve je Bog koji je okrenut ljudima. Sv. Augustin je istaknuo da je Bog objavio Mojsiju ne samo svoj nomen substantiae (ime bîti) nego i svoj nomen misericodiae (ime milosrđa)”
Upućujući kako u dijalogu Boga i Mojsija zapažamo da Bog uz “skrivalačko-otkrivalačko” ime Jahve dodaje: ‘Bog vaših otaca, Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev’, predavač je rekao: „To znači da je Jahve i El, jer su izraelski patrijarsi Boga nazivali El, odnosno Elohim. El je numen personale – osobni Bog, a ne numen locale – mjesni Bog. Dakle, Bog Otaca nije Bog jednog mjesta, već Bog okrenut ljudima: Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev. El je i Bog obećanja. Bog sebe imenuje služeći se imenima ljudi koji su aktivno prihvatili njegova obećanja. Konačno otkrivenje imena Božjeg dogodilo se u Isusu Kristu. U velikosvećeničkoj molitvi (Iv 17), naročito u recima 6, 11 i 26 Isus kazuje: ‘Objavio sam ime tvoje ljudima koje si mi dao od svijeta’, ‘Oče sveti, sačuvaj ih u svom imenu koje si mi dao’ i ‘I njima sam očitovao tvoje ime, i još ću očitovati, da ljubav kojom si ti mene ljubio bude u njima – i ja u njima.’ Proričući dolazak Mesije, Izaija napominje: ‘Zato, sâm će vam Gospodin dati znak: Evo, začet će djevica i roditi sina i nadjenut će mu ime Emanuel!’ (Iz 7, 14). Evanđelist Matej uz Mesijino ime Emanuel, dodaje: ‘što znači: S nama Bog‘ (Mt 1, 23). Značenje Božjeg imena zasnovano je na unutrašnjem biblijsko-teološkom smislu. Riječ je o Bogu obećanja okrenutom ljudima.“
Promišljajući s vjernicima o Božjemu imenu, Šimić je naglasio da je Emanuel prisutan među nama, ali mi često projiciramo Boga na način koji nama odgovara pa čak i u molitvi uvjetujući Bogu kakav bi trebao biti i u potrazi za licem Božjim ne idemo Božjim putovima. „Moramo tražiti Božje ime da bismo se odmakli od projekcije Boga idola kojeg smo napravili. Bog ima ime i lice, ali njega se može vidjeti tek u ekstazi – izlaženjem iz vlastitog ja, u sebedarju. U suprotnom, gleda se vlastita projekcija – idol. Ukoliko čovjek ne živi “ekstatično”, u traganju za licem Božjim lako može zapasti u idolopoklonstvo. Tražimo Božje ime da bismo živjeli od odnosa s Bogom koji oslobađa straha (Ja sam! Ne bojte se!) i sama je ljubav. Iz te Božje prisutnosti (Iv 6) među učenicima dogodilo se da su u tili čas bili na obali kamo se zaputiše. Valja nam imati orjentaciju: Isus je cilj, u njemu je punina objave, punina vremena. Opasno je promašiti cilj. Ne bojte se ići Božjim putevima! Pravo znamenje je u otajstvu Božje prisutnosti među nama koje vodi k cilju, kraju putovanja“, rekao je Šimić zaključujući susret molitvenom meditacijom. Nevenka Špoljarić
