ĐAKOVO (TU) – FOTOGALERIJA – Vjernici 7 župa i 22 filijalne zajednice Donjomiholjačkog dekanata, njih oko 800, pod vodstvom dekana Đure Blumenšajna, župnika te župnoga vikara, a u pratnji redovnica Družbe Milosrdnih sestara sv. Križa te Marijinih sestara od Čudotvorne medaljice sudjelovali su u nedjelju, 2. listopada na jubilejskom hodočašću u đakovačku prvostolnicu.
Pred katedralom hodočasnike je dočekao kanonik kustos mons. Luka Strgar. Jubilejske molitve, bl
agoslov te uvodni molitveni program predvodio je generalni vikar mons. Ivan Ćurić. Svečanom misnom slavlju predsjedao je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, uz nadbiskupa u miru Marina Srakića, svećenike dekanata i svećenike rodom iz tih krajeva. Svečano pjevanje animirao je združeni zbor župa ovoga dekanata uz glazbenu pratnju s. Deodate Kočonda, a dirigirala je Silvija Ježić Knežević.
Bojazan što će s nama biti…
„Za nas, vjernike Donjomiholjačkog dekanata, ovo je trenutak velike radosti jer zajednički doživljavamo ljubav Očevu, dobrotu svete Katoličke Crkve, ali i pažnju i brigu naših pastira, našega nadbiskupa Đure kao i nadbiskupa u miru Marina, koji ste nas pozvali na ovo sveto mjesto“, rekao je u svom pozdravu dekan Blumenšajn. Uime vjernika, obojici nadbiskupa poklonio je slike sv. Mihaela arkanđela te pobrojao kako su u katedrali prisutni župljani župa Viljevo, Donji Miholjac, Radikovci, Posavski Podgajci, Marijanci, Veliškovci i Šljivoševci. Govoreći o problemima i poteškoćama koji muče ovaj dio nadbiskupije, dekan je istaknuo siromaštvo, nezaposlenost i odlazak mladih „trbuhom za kruhom“ te je rekao: „Veliki problem je i demografska depopulacija uslijed čega naša sela sve više stare i pustoše. Pomalo nas hvata bojazan što će s nama biti… jer osjećamo da ne dolaze bolji dani.“ Priznajući da uslijed životnih briga i pritisaka ljudi sve više gube osjećaj jedni za druge i da se svi zatvaraju u svoju samodostatnost te „zaboravljamo na dobrotu, solidarnost, međusobno pomaganje i tolike druge vrline koje su nekoć resile srce našeg čovjeka“ dekan je pogled prisutnih vjernika svratio na sv. Leopolda Bogdana Mandića i sv. Majku Tereziju kao učitelje vjere, milosrđa i ljubavi prema čovjeku.
Vjera i ponizno služenje u ljubavi
Pozdravljajući prisutne vjernike i svećenike, mons. Hranić istaknuo je kako je ovaj dekanat dao više časnih sestara, pa je tako rodom iz Župe Marijanci aktualna provincijalna poglavarica Hrvatske provincije Milosrdnih sestara sv. Križa s. Amalija Kupčerić kojoj je uputio srdačne pozdrave, kao i ostalim redovnicama. „Na ovom se hodočašću susrećemo s veličinom Božjega milosrđa i njegove ljubavi za nas te s dva preduvjeta za ostvarenje djela tjelesnog i duhovnog milosrđa prema ljudima oko nas, a to su: vjera i ponizno
služenje u ljubavi”, uputio je nadbiskup.
Promišljajući o molbi apostola: Gospodine, umnoži nam vjeru! te Isusovu odgovoru: Da imate vjere koliko je zrno gorušičino… mons. Hranić rekao je kako ne treba biti malodušan niti se bojati svoga poslanja već računati na Božju pomoć i imati povjerenje prije svega u Boga, a ne u svoje vlastite snage. Pojašnjavajući Isusove riječi o postupanju prema slugama, oraču ili pastiru kojima je rasvijetlio odnos apostola prema Njemu koji ih je izabrao, pozvao i ustanovio kao posebnu grupu svojih učenika, nadbiskup je rekao: „Isus od njih ne očekuje da budu nadljudi koji imaju izvanrednu ili posebnu snagu, da čine neke velike stvari, nego je njihova zadaća svakodnevno pošteno i odano vrši svoje dužnosti. Isus od njih traži vjeru, pouzdanje, ali bez kalkulacije. Takvu vjeru i takav odnos prema Bogu Isus suprotstavlja religiji farizeja jer njihov je odnos prema Bogu zahtijevao Božju naknadu razmjernu pravednosti svakoga od njih.“
Ustrajnošću mijenjamo društvo
Pojam zasluge duboko je ukorijenjen i u našem religioznom mentalitetu, rekao je nadbiskup, napominjući bespotrebnost prevelikog isticanja redovitog sakramentalnog kršćanskog življenja i činjenja dobra. Zatim je uputio: „Činiti Božju volju i živjeti kršćanskim životom nije posao koji se obavlja radi zasluga pred Bogom i ljudima. Činiti dobro jednostavno je opredjeljenje koje smo stekli krsnim zavjetom i potvrdili sakramentom potvrde; nešto što je normalno svakom kršćaninu.“ Podsjećajući na narodnu poslovicu – Tiha voda brege dere, pojasnio je: „Življenje u iskustvu Božjega milosrđa i činjenje djela milosrđa prema drugim ljudima u povjerenju prema Isusu i njegovoj riječi slično je rutini kapljica vode koje neprestano padaju na isto mjesto te svojom ustrajnošću mogu izdubiti i najtvrđe stijene. Samo se na taj način mijenja ovaj svijet te on postaje ljudskiji i humaniji. Stalnost i rutina svakodnevice s vjerom u Boga može i brda premještati. Stalan i uporan rad i djelovanje mijenja čak i oblike prirode, a ni ljudsko srce i ljudska narav nisu otporni i neosjetljivi na utjecaj stalnog, opetovanog i ustrajnog djelovanja.“
Nadbiskup Đuro potom se osvrnuo na riječi dekana Blumenšajna i stanje u Donjomiholjačkom dekanatu. „Svjesni smo besperspektivnosti za mlade ljude, toga da kada vidite koliko je nepoštenja i korupcije u društvu nije lako ostati čestit, iskren, pošten, dobar u svemu tome. Ali, ustrajući da ne prihvaćamo grijeh i zlo, logiku ovoga svijeta, postupno mijenjamo svijet i mijenjamo društvo“, naglasio je. Posebno je pozdravio vjernike iz Srijema koji su zbog progona nakon Domovinskog rata morali napustiti svoje ognjište te su utočište našli u župi Viljevo i drugim mjestima ovoga dekanata. Prije sadašnjih iseljavanja u Donjomiholjačkom dekanatu bilo je oko 15.000 vjernika, a sada ih je sigurno manje, te je u Slavoniji kao najsiromašnijoj regiji RH, ovaj dekanat, uz Valpovački, Baranjski i Drenovački, jedan od najsiromašnijih dekanata nadbiskupije.
Iza svakoga „Velikog petka“ mora svanuti uskrsno jutro
„Došli ste ovamo obnoviti svoju vjeru. Ona može biti slabašna, ali je uvijek tračak nade te poput zrna, nosi u sebi silnu snagu. Vaša vjera, vaša postojanost u dobru ne može ne mijenjati ovaj svijet. Kršćanski odgovorno otvorimo se Božjoj ljubavi, uzimo svoj život u svoje ruke, ostanimo vjerni Bogu i onda kad je teško – svjesni da smo slabi, ali On svojih nikada ne ostavlja. Iza svakog „Velikoga petka“, mora svanuti uskrsno jutro, moraju doći bolji dani, pitanje je samo da li u ovim poteškoćama ostajemo uz Boga, vjerni Njemu i postojani u dobru. Zato smo danas došli ovamo – da se obnovimo u vjeri i poniznoj postojanosti u dobru“, ohrabrio je prisutne mons. Hranić.
U molitvi vjernika sudjelovali su predstavnici svih župa Donjomiholjačkog dekanata, kao i u prinosu darova. U ruke nadbiskupa predali su: križ, Bibliju, kruh i hostije, vino, grožđe, vodu, slavonsku zemlju te hrvatski barjak. Posebno lijepo bilo je vidjeti vjernike odjevene u narodne nošnje, djecu te cijele obitelji koje su pohodile đakovačku prvostolnicu o Jubileju milosrđa. Pred kraj misnoga slavlja, nakon svečano otpjevanog himna Milosrdni kao Otac, svaki je župnik primio umjetničku sliku đakovačke prvostolnice koju je ponio u svoju župu kao uspomenu na sudjelovanje u jubilarnom hodočašću o Svetoj godini milosrđa. – FOTOGALERIJA – M. Kuveždanin
