SLAVONSKI BROD (TU) – Pod geslom „Milosrdan kao Otac – sluga Božji Josip Stadler“ proslavljen je u nedjelju, 24. siječnja u župi i svetištu Gospe Brze Pomoći u Slavonskom Brodu spomen rođenja i krštenja sluge Božjega Josipa Stadlera, prvog vrhbosanskog nadbiskupa, koji je rođen i kršten na taj dan 1843. godine u tada jedinoj, danas središnjoj brodskoj župnoj crkvi. Svečano euharistijsko slavlje uz domaćega župnika i dekana Ivana Lenića, generalnoga vikara Đakovačko-osječke nadbiskupije mons. Ivana Ćurića, te postulatora Stadlerove kauze mons. dr. Pavu Jurišića i druge svećenike predvodio je vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić.
Uz veći broj vjernika, među kojima redovnice domaće župe i grada, na misnom slavlju bile su prisutne Stadlerove duhovne kćeri – Služavki Maloga Isusa iz Zagrebačke, Sarajevske i Splitske provincije, predvođene vrhovnom poglavaricom s. Radoslavom Radek. Kao hodočasnici su sa sestrama iz Voćina došli djeca i mladi – Prijatelji Maloga Isusa i drugi vjernici, te skupina vjernika iz nekoliko župa Vrhbosanske nadbiskupije i drugi.
U pozdravnoj riječi župnik Lenić je iznio razloge posebnosti toga dana i napose Josipa Stadlera, te naglasio: „Uistinu, sluga Božji Josip bijaše „milosrdan poput Oca“, što je poziv ove Svete godine milosrđa svima nama. Njegovo življenje milosrđa, njegova tjelesna i duhovna djela milosrđa ostadoše baštinom svima nama; ostadoše nadahnućem da bi – usuđujem se reći – uz svijetle orijentire u ovoj jubilejskoj godini i uopće življenju milosrđa on svima nama, svojim sunarodnjacima, mogao i trebao biti osobitim uzorom, te pomoćnikom pred Prijestoljem milosti, pred nebeskim Ocem“. Uz dobrodošlicu svima, napose je uputio čestitke kardinalu Puljiću za njegov „srebrni“ biskupski jubilej i nedavni imendan, a predstavnici župljana su predali prigodne darove.
U svojoj nadahnutoj homiliji kardinal Puljić je naglasio kako se sluga Božji Josip Stadler nadahnjivao na Riječi Božjoj, čiji je plod u nama uvijek radost. Ukazao je na važnost i ljepotu krštenja po kojem – pridruženi Kristu – postajemo djeca Božja, potičući vjernike – napose djecu – da saznaju dan svoga krštenja, koji bi za svakoga trebao biti svetim danom u životu. Ocrtavajući, nadalje, Stadlerov život izdvojio je također njegovu osobitu brigu za malene, siromašne, napuštene, starije i bolesne upozoravajući kako je socijalne dimenzije u današnjem društvu sve manje. Na kraju je ustvrdio kako častiti slugu Božjega Josipa na njegov rođendan i krsni dan znači nadahnuti se za poštivanje života, naspram današnje kulture u kojoj se život malo vrednuje, te se u ovo mirno doba ubija toliko nerođene djece pod izlikama slobode i demokracije. Također je istaknuo kako je vrijedno cijeniti u sebi krsnu milost: „U ovoj Godini milosrđa šansa nam je shvatiti da smo voljena bića, da nas Bog voli, te želi da mu dozvolimo da nas voli, da se istinski borimo protiv grijeha i otpokorimo svoje grijehe. Papa Franjo dao nam je Godinu oprosta. Zato otvorimo svoja srca Božjem milosrđu da u nama proradi srce za Boga i čovjeka, kako bi osjetili da je ovaj naš život vrijedan, da ga u radosti i Božjoj ljubavi živimo. Neka nam Stadler bude istinsko nadahnuće da i mi shvatimo veličinu suradnje s Bogom; da njegova riječ, koja mijenja čovjekov život, bude izvor naše snage i naše nade u svagdašnjici.“
Slavlje, koje je pjesmom uveličao župni zbor predvođen s. Monikom Zvonarek, okrunjeno je “krsnim ophodom” u župnu crkvu, molitvom za vjernost vlastitom krštenju i potom za Stadlerovo uzdizanje na čast oltara. Nadbiskup Puljić je na kraju pozvao vjernike da „zaposle“ Slugu Božjega pred Gospodinom zagovarajući se u svom življenju, kako bi bili obdareni čudom koje će potvrditi njegovu svetost i pomoći u postupku za proglašenje blaženim. Kako je to bio i dan ministranata domaće župe, jer je Stadler njihov zaštitnik, na misi su sudjelovali i ministranti, kao i lijepi broj djece, napose prvopričesnika.
Euharistijskom slavlju prethodila je pobožnost Božjem milosrđu, a u predvečerje toga dana – u subotu, 23. siječnja – u župnoj i proštenišnoj crkvi Gospe Brze Pomoći upriličena je pjevana Večernja i nakon toga pohod spomeniku Sluge Božjega u blizini mjesta njegove rodne kuće, gdje su molili za njegovu proslavu u Crkvi, polažući cvijeće i paleći lampione kao svjedočanstvo svjetla koje i danas svijetli iz Stadlerova života i svetosti. Brankica Lukačević
