ĐAKOVO (TU) – Večernjim misnim slavljem u đakovačkoj prvostolnici 22. rujna 2020. nadbiskup đakovačko-osječki Đuro Hranić proslavio je 19. obljetnicu svoga biskupskog ređenja. Uz nadbiskupa u miru Marina Srakića te pomoćnog biskupa Ivana Ćurića, koncelebrirala su još sedmorica svećenika, a misi su nazočile i brojne milosrdne sestre Sv. Križa, predvođene provincijalnom poglavaricom s. Valerijom Široki.
Prije 
misnog slavlja, čestitku nadbiskupu Hraniću uputio je pomoćni biskup Ivan, podsjetivši na 2001. godinu i pismo svetog pape Ivana Pavla II. „Ulaskom u novo tisućljeće“, koje je započeo nadahnut Kristovim riječima upućenima apostolu Petru: „Izvezi na pučinu!“ (Lk 5,4). „Upravo u to vrijeme, sve ono što je sadržano u tom pozivu ‘Izvezi na pučinu’, svu njegovu ohrabrujuću snagu, ali i izazove koji su u njemu skriveni, izabrali ste da bude geslo Vaše biskupske službe. S posebnim osjećajem zajedništva u ovom euharistijskom slavlju večeras se radosno sjedinjujemo s Vama, u ovoj godini spomena 100. obljetnice rođenja sv. Ivana Pavla II., pape koji Vas je imenovao biskupom, a na dan kad ste zaređeni prije 19 godina po polaganju ruku i posvetnoj molitvi nadbiskupa Marina, blagopokojnoga biskupa Ćirila i ostalih biskupa, koji su Vas u ovoj katedrali, u krilu zajedništva Božjega naroda, pridružili zboru apostola“, rekao je biskup Ivan.
Zahvaljujući Gospodinu za 19 godina biskupske službe nadbiskupa Hranića, biskup Ivan je nastavio: „Već i sam broj odaje lijepu dob vrijednoga pastirskoga iskustva. A tko bi mogao izmjeriti što je sve u tom iskustvu skriveno! Vjerujemo da je u njemu toliko nebrojenih, zapravo svakodnevnih, iskustava pouzdanja u Kristovu pomoć, toliko radosti i zanosa zbog doživljaja zajedništva i brojnih susreta s ljudima. No, tako su brojni i izazovi – nova pitanja, novi „čvorovi“ i nove rane kojima je trebalo i još uvijek treba ići ususret. Tko bi očekivao sve zahtjeve sadašnjega vremena – izazove, ograničenja i strahove zbog pandemije, k tomu i toliko previranja i nesigurnosti na planu osobnoga života pojedinaca, ali i cijelih naroda i čovječanstva u cjelini! Dragi naš Nadbiskupe! Mi, ovdje nazočni, pridružujući snagu zajedništva cijele naše nadbiskupije, od srca Vam danas čestitamo, sabirući uglas svoje molitve Gospodinu da Vas krijepi i nikada ne prestane svojom ljubavlju voditi, nadahnjivati i snažiti Vaš život i svetu pastirsku službu. Živjeli!“
Potom su Lucija Jančikić i Bruno Bunjevac, mladi Đakovčani, nadbiskupu čestitali i predali mu buket cvijeća. Uvodeći u misno slavlje, nadbiskup se spomenuo svećenika dr. Nikole Dogana, koji je preminuo 22. rujna 2007. godine, prisjetivši se sa zahvalnošću njegova truda i zauzetosti u brojnim službama koje je obavljao, napose kao prezbitera i kanonika đakovačke katedrale te kao prvoga dekana KBF-a u Đakovu.
U svojoj homiliji nadbiskup se osvrnuo na naviješten evanđeoski odlomak u kojemu Isusu govore kako ga Majka i braća žele vidjeti, a Isus odgovara kako su njegova majka i braća oni koji slušaju Božju riječ i vrše je. „Mariju nije smeo takav odgovor vlastita sina. Isusova misao o novoj obitelji nije nedostatak poštovanja i ljubavi prema majci, već velika pohvala na njezin račun jer je ona u sebi i svom životu doista uprisutnila i ostvarila molitveni život Isusovih učenika i njegovu molitvu za dolazak Kraljevstva Božjega“, rekao je nadbiskup.
Ukazao je kako ritam današnjeg života sve nas, u većoj ili manjoj mjeri, prisiljava da postajemo konzumenti buke i mnoštva različitih zvukova oko nas. „Upravo zato sve manje uspijevamo slušati i čuti Boga, čuti Njegovu riječ, da dotakne naše biće i srce. Od takvoga stila današnjeg života, uvelike dinamičnog, nije izuzet niti biskup, a od biskupa, svećenika i Bogu posvećenih osoba očekuje se da budu ljudi koji izranjaju iz Božje blizine“, rekao je nadbiskup, dodavši kako je Marijina veličina bila upravo u tome što je prihvatila i čuvala Božju riječ u svom srcu i vršila je; to je opis najužeg kruga Isusove obitelji: oni koji slušaju i vrše Božju riječ.
Stoga je svoju homiliju nadbiskup zaključio molbom: „Dok smo danas ovdje okupljeni i svatko moli za sebe, da doista budemo ljudi koji uranjaju u tišinu, Božju riječ, dopuštaju toj Riječi da nađe odjeka u nama, pozivam vas i molim da budete oni koji će me pratiti molitvom. Bez te molitve ne može se ići naprijed, ne može se biti po Isusovom srcu, ne može se čuti i ostvarivati Njegovu riječ. Zato vam stavljam na srce – budite oni koji me podržavate i vodite u tišinu s Isusom, u trenutke vašega molitvenoga života.“ A. Banović
