Mr. sc. Marko Tomić, svećenik Đakovačko-osječke nadbiskupije i profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu, koji je 30. srpnja 2014. u 62. godini života preminuo u KBC-u Osijek, ukopan je u petak 1. kolovoza na Gradskom groblju u Đakovu. U nazočnosti pokojnikovih roditelja Agice i Franje, braće i sestara, rodbine i prijatelja, nadbiskupa mons. Đure Hranića, nadbiskupa u miru mons. Marina Srakića te brojnih okupljenih svećenika, časnih sestara, vjeroučitelja, bogoslova i ostalih vjernika, ukopne obrede vodio je generalni vikar mons. Ivan Ćurić.
Izražavajući sućut ožalošćenima te se osvrćući na netom pročitan navještaj Božje riječi, mons. Ćurić podsjetio je nazočne kako je pokojni svećenik poticao na čitanje Pisma te kako ga je radovala svaka pastoralna aktivnost usmjerena na produbljivanje poznavanja Božje riječi, dodavši kako će u srcima mnogih ostati upamćen kao promicatelj biblijskoga pastorala – razumijevanja, razmatranja i drugovanja s Božjom riječju.
Mons. Ćurić je pokojnom subratu Marku uputio riječi zahvale za život koji je dijelio s braćom svećenicima, za njegov rad i brojne službe koje je obavljao: za podučavanje Svetog pisma na KBF-u u Đakovu, za doprinos u različitim seminarima i simpozijima, za višegodišnje okupljanje studenta u zajednici Biblijske skupine; za posebno upućivanje bogoslova – novih lektora u Bogoslovnom sjemeništu; za brojne susrete i tribine u župama Nadbiskupije i drugim pastoralnim, kulturnim i prosvjetnim ustanovama, za vrijedne doprinose u vođenju i uređivanju Vjesnika, za svećeničku službu u Samostanu sestara sv. Križa u Đakovu, za doprinos u pripravi i odvijanju Biskupijske sinode, za doprinose u svim zajedničkim pothvatima u Nadbiskupiji, u čemu je uvijek znao dati vrijedan obol. Na kraju je pokojniku uputio zahvalu i za iskustvo patnje koje je nosio u svojoj bolesti te u njegovo ime zahvalio svima koji su bili uz njega i njegovali ga – sestrama i djelatnicama u Sjemeništu, subraći svećenicima, njegovoj braći i sestrama te bolničkom osoblju KBC-a Osijek.
Iz oproštajnog govora prof. dr. sc. Pere Aračića
U ime KBF-a u Đakovu: studenata svih generacija tijekom 30 godina, djelatnika, svih profesora, prodekana i u svoje osobno ime, dekan KBF-a u Đakovu, prof. dr. sc. Pero Aračić, izrazio je sućut pokojnikovim roditeljima, najužoj rodbini i svim poštovateljima prof. Marka Tomića te obećao kršćansku molitvenu solidarnost. Sućut je izrazio i Nadbiskupiji i nadbiskupu Đuri Hraniću zbog prerano preminulog svećenika.
Pročitavši dio bogata životopisa pokojnog svećenika te navodeći brojne i raznovrsne službe koje je vršio, dekan Aračić je istaknuo kako se iz tog opisa, iako skraćenog, dade tek naslutiti kako je život pokojnika bio bogato ispunjen radom i marom za Božju riječ. „Profesore Marko, htio bih Vam ovdje zahvaliti što ste brojnim generacijama usađivali ljubav prema Bibliji, što ste popularizirali bavljenje Biblijom kod svih vjernika, ne samo studenata KBF-a, što ste kroz tako brojne seminare i diplomske radove mnoge neposredno uvodili uvijek dublje u ljubav prema Božjoj riječi. Hvala za sve sate, dane i godine provedene na KBF-u, jer za Vas nije bilo ‘radnog vremena’, uvijek ste bili tu na raspolaganju za konzultacije, vodili grupe, s njima razgovarali“, rekao je, među ostalim, dekan Aračić, zahvalan Gospodinu za život pokojnika, kao i za sve dobro što su mnogi uz njega imali milost doživjeti i primiti.
Iz oproštaja vjeroučitelja Davora Šamadana
U ime vjeroučitelja, od pokojnog se prof. Tomića oprostio Davor Šamadan te mu zahvalio za sve što je učinio za njih, tadašnje studente KBF-a u Đakovu. „Bilo je toliko toga: znanja, mudrosti, a ponajviše ljudskosti. Uvijek za svakoga lijepa riječ i šala na koju se nitko nikada nije naljutio, a tisuće iščitanih stranica knjiga i literature za kolokvije koje ste nam zadavali imali su samo jedan cilj: približiti nam Boga kao čovjeku bliskog prijatelja, koji je hodao našom zemljom i čovjeku poklonio ono najljepše što ima – sebe i svoje vrijeme. Kao svećenik i profesor, ali i kao Kristov svjedok, ostajete nam u sjećanju baš po tome što ste za nas uvijek imali vremena. Time ste nam pokazivali da vam je svaki čovjek važan, važniji od titule“, rekao je vjeroučitelj Šamadan, dodavši kako je pokojnikova specifična metoda podučavanja ukazivala na najvažniji zadatak životnog puta: ‘Boga upoznati, uzljubiti i u nebo doći’.
Misa zadušnica u đakovačkoj katedrali
Nakon obreda ukopa, misu zadušnicu u đakovačkoj katedrali predvodio je nadbiskup u miru mons. Marin Srakić, koji je izrazio sućut roditeljima, braći, sestrama, rodbini i prijateljima pokojnog svećenika te nadbiskupu Đuri koji je u svom prezbiteriju izgubio jednog svećenika. Prigodnu propovijed izrekao je nadbiskup Đuro Hranić, također uputivši izraze sućuti te tumačeći kako istovjetnost Raspetoga i Uskrsloga Isusa u sebi, među ostalim, očituje i suprotnost između ljudskoga i Božjeg suda. „Dok plodnost jednoga ljudskog, pa i svećeničkog života, mjerimo prema nekim našim ustaljenim kriterijima, po kojima je Isus završio na križu, Božji su kriteriji drugačiji. Zato je moguće da nas spasi onaj koji je bio raspet, ponižen i ismijan. Jer on je upravo svojom preranom smrću zaštitio dostojanstvo i vrijednost svakog ljudskog života i pokazao što je Bogu vrijedno i važno. On je bio uskrišen i postavljen s desne Ocu. Duboko vjerujem da nam o tome svjedoči život i životni put našeg brata svećenika vlč. Marka Tomića, od kojega se danas opraštamo“, rekao je nadbiskup Đuro.
Pokojnog svećenika opisao je kao vrlo inteligentnog i oštroumnog čovjeka, izvrsnog bibličara i predavača, kojega je resio čitav niz ljudskih vrlina i kvaliteta: uistinu je bio skroman, ponizan, susretljiv, imao empatijski pristup i osjećaj za drugog čovjeka, spreman pomoći, pokloniti svoje vrijeme. “Rijetko je tko i od profesora biblijskih znanosti imao tako dobar osjećaj za biblijski pastoral te za praktični rad s biblijskim tekstom i bio spreman angažirati se na tom planu kao što je to činio i očitovao pokojni prof. Marko. Usuđujem se ustvrditi da njegovim odlaskom na planu biblijskoga pastorala gubi ne samo naša nadbiskupija, nego i domovinska Crkva”, dodao je nadbiskup Hranić.
Istaknuo je također kako je pokojnik uvijek težio kvaliteti, pa čak i perfekcionizmu. “Ako ne uvijek po autoritetu, ali po kvalitetu svoga profesorskog predavačkog rada sigurno je pripadao najboljima među nama. No njegova težnja za perfekcionizmom postala je i njegov križ koji mu je otežavao da dovrši svoju doktorsku disertaciju, koji mu je stvarao poteškoće kad god je trebao dovršiti ili objaviti neki svoj tekst ili članak, koja ga je činila ranjivim i nedovoljno konkurentnim u sustavu znanstveno-istraživačkog napredovanja sveučilišnih profesora u kojemu se našao i naš KBF i on kao profesor. Ranjivim su ga učinili njegovi osobni i još stroži i još zahtjevniji kriteriji koje je primjenjivao prema sebi te njegov ponos i dostojanstvo u kojima je bio i odveć principijelan te si nije dopuštao da prima i prihvaća tuđu pomoć. I takav je naš Marko, ponosan, dostojanstven, požrtvovan, ostao sve do kraja”, rekao je nadbiskup, zaključivši kako odlazak pokojnog prof. Marka, prihvaćen u svjetlu uskrsne vjere, ostaje izazov svima koji ostaju da budu više ljudi; čovječniji i humaniji, veći ljubitelji Božje riječi i dosljedniji svećenici i vjernici.
O mr. sc. Marku Tomiću – iz oproštajnog slova prof. dr. sc. Pere Aračića, dekana KBF-a u Đakovu
Marko Tomić rođen je 28. studenoga 1952. u Harkanovcima, gdje je završio i osnovnu školu. Od 1967. do 1971. polazi Nadbiskupijsku klasičnu gimnaziju u Zagrebu (prve dvije godine) te Biskupijsku gimnaziju „J. J. Strossmayer” u Đakovu (druge dvije godine), gdje i maturira. Studij teologije pohađao je na Visokoj bogoslovnoj školi u Đakovu od 1971. do 1977., kada je zaređen za svećenika. Jednu je godinu bio kapelan u Župi sv. Petra i Pavla u Osijeku i već sljedeće godine biskup ga šalje na poslijediplomski studij u Rim, gdje na Papinskom sveučilištu Gregoriana (1978.-1984.) završava biblijsku specijalizaciju i magistrira 1980., kada do 1984. upisuje doktorski program istoga Sveučilišta. U jesen 1984. vraća se u Đakovo i na Biskupijskoj gimnaziji J. J. Strossmayera predaje grčki jezik. Iste godine počinje predavati i na Visokoj bogoslovnoj školi, kasnije Teologiji u Đakovu i danas Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu.
Kroz sve te godine studentima je predavao kolegije: Uvod u misterij Krista i povijest spasenja, Opći uvod u Sveto pismo, Uvod i egzegezu sinoptičkih evanđelja, Biblijsku teologiju SZ, Biblijsku teologiju NZ, Biblijsku arheologiju, Osnove grčkog jezika te Biblijski grčki jezik. Odmah je započeo posebne seminare i osnovao studentsku biblijsku grupu, što je jedinstven potez koji je ostvarivao i do kraja života.
Vršio je službu tajnika VBŠ u Đakovu (1989.-1991.), bio glavni i odgovorni urednik Vjesnika Đakovačke i Srijemske biskupije (1990.-1994.), tajnik Instituta za biblijski pastoral KBF-a Sveučilišta u Zagrebu (1989.-1994.). Na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Osijeku predavao je izborni kolegij Uvod u Bibliju (1995.-1996.). U nastavno zvanje višeg predavača izabran je 29. ožujka 2010., a do ove akademske godine vodio je 90-ak diplomskih radova iz biblijskih znanosti; većinu samostalno, a neke u suradnji s kolegama bibličarima. Godine 1991. priredio je biblijske izložbe s popratnim katalozima u Đakovu i Slavonskom Brodu, održao niz predavanja u okviru Obiteljskog instituta Teologije u Đakovu i obiteljskih susreta širom Nadbiskupije, na teološko-pastoralnim seminarima za svećenike i vjeroučitelje te prosvjetne djelatnike u Slavonskom Brodu i Osijeku.
Od 1986. sudjeluje na međunarodnim susretima „Colloquium biblicum“ u organizaciji Katoličkog teološkog fakulteta Sveučilišta u Beču i KBW Austrije. Zajedno s drugim bibličarima 2006. godine organizira međunarodni simpozij povodom 175. obljetnice prvoga tiskanog prijevoda Biblije (1831.-2006.). Bio je posvećen animiranju biblijskog pastorala na području Nadbiskupije, organizirao je i vodio brojne seminare za animatore biblijskog pastorala na nadbiskupijskoj razini te bio na čelu Ureda za biblijski pastoral. Posebno je rado vodio hodočasničko-studijska putovanja po Svetoj zemlji i bio vrlo tražen vodič.
Obavljao je dužnost pomoćnika predstojnika Teologije u Đakovu za znanost i nastavu (2001.-2003.), bio član komisije za razredne ispite, član mješovite komisije za suradnju sa Sveučilištem u Osijeku, pročelnik Odjela za kršćanski zapad Instituta za ekumensku teologiju i dijalog „Juraj Križanić“ KBF-a Sveučilišta u Zagrebu, član komisije za izdavanje udžbenika i priručnika Nacionalnog katehetskog ureda HBK te član The Catholic Biblical Association of Amerika. U Vjesniku Đakovačke i Srijemske biskupije imao je redovitu biblijsku rubriku Praktični rad s Biblijom i objavio preko 70 radova. Također, objavljivao je i u liturgijskoj reviji Živo vrelo, stručnoj reviji Diacovensia, u zbornicima u čast poznatim bibličarima…
A. Banović
