ĐAKOVO (TU) – Milosrdne sestre sv. Križa, koje su položile zavjete od 1982. do 1997. godine, okupile su se na susret trajne formacije koji su povezale s hodočašćem bl. s. Zdenki Schelingovoj u Slovačku. Susret je trajao od 22. do 24. rujna 2023. godine. Putovanje od Đakova do Trnave u Slovačkoj započelo je molitvom Jutarnjih hvala, čitanjem i razmatranjem dnevnoga evanđelja, te izlaganjem teme susreta Inventura života i briga za mlađe generacije. Sestra Meri Gotovac obradila je ovu temu na temelju crkvenih dokumenata i Konstitucija Družbe. „Cilj je formacije ukupnost ljudskoga bića pozvana da traži i ljubi Boga ‘svim srcem, svom dušom i svim snagama’ i ‘bližnjega kao sama sebe’. Ljubav prema Bogu, braći i sestrama moćni je dinamizam koji može trajno nadahnjivati hod rasta i vjernosti.“ (VC 71)
Sestre su imale priliku vratiti se na svoje početke, promisliti o tijeku svojega života i predati Bogu svoje želje kako bi mlađim generacijama mogle biti svijetli primjer redovničkoga života. U Trnavi, u provincijalnoj kući Milosrdnih sestara sv. Križa Slovačke provincije, sestre su ih srdačno dočekale. Svoje nakane i molitve uključile su u euharistijsku žrtvu koju je, u kapeli provincijalne kuće, slavio o. Peter Buša, SJ, koji je studirao u Zagrebu te je sestrama mogao uputiti homiliju, uz dnevna liturgijska čitanja, na hrvatskom jeziku.
U daljnjem nastavku formacijskoga susreta teme su bile vezane uz svjedočanstvo života bl. s. Zdenke Schelingove koja je prije 20 godina proglašena blaženom. U drugom i trećem danu sestre su obišle mjesta u Trnavi i Bratislavi, koja su vezana za život, mučenje i smrt bl. s. Zdenke. Na svakom mjestu, nakon prigodnih misli i sjećanja na događaje koje su iznosile sestre iz Slovačke, s. Marija Stela Filipović popratila je temu prigodnim molitvama iz Molitvenika bl. s. Zdenke.
Poseban doživljaj bila je hodočasnička sv. misa u Bratislavi, Podunajskim Biskupicama – „Marianumu“ gdje se u samostanskoj crkvi nalaze relikvije bl. s. Zdenke i njezin kip koji sve hodočasnike dočekuje s osmjehom i raširenih ruku. Ovaj je samostan, u kojem je zajednica bolesnih sestara i njihovih njegovateljica, bio prva provincijalna kuća i u njemu je i bl. s. Zdenka započela svoj redovnički život. U prikaznoj procesiji po jedna sestra iz svake generacije iz Hrvatske prinijela je bijelu ružu, simbol čistoće i predanja bl. s. Zdenke. U blizini samostana je i groblje, kao i grobnica u koju su iz Trnave preneseni posmrtni ostatci blažene s. Zdenke i još 10 sestara, koji su sestre hodočasnice također pohodile.
Tijekom boravka u Slovačkoj sestre su bile smještene u Misijskom domu i provincijalnoj kući misionara Družbe Božje Riječi u Nitri, gdje su sudjelovale na nedjeljnoj sv. misi i imale priliku pogledati misijsku izložbu.
Na povratku sestre su u autobusu izmolile Križni put obogaćen izrekama bl. s. Zdenke, koji su predmolile s. Viktorija Šimić i s. Dragica Ivkić. Nakon toga s. Viktorija kratko je iznijela novosti u svojem radu vezanom uz borbu protiv trgovine ljudima. Slijedio je zatim kviz o životu bl. s. Zdenke, koji je vodila s. Ana Cvitanušić, a pripremila s. Franka Dobranić, novakinja na praksi. Na kraju, uz animiranje s. Monike Hančić, sestre su mogle iznijeti svoja iskustva sa susreta. Sestra Renata Bunova, članica Slovačke provincije, koja misijski djeluje među Slovacima u Hrvatskoj, upoznala je sestre sa svojim životom, te svjedočenjem o svojem pozivu koji je također bio obilježen trpljenjem uzrokovanim komunističkim režimom. 
Ona je, uz s. Mariju Anu Gašparovsky, Slovakinju rodom iz Selenče, Vojvodina, uvelike pripomogla s. M. Emanueli Kvesić, provincijalnoj savjetnici, u dobroj organizaciji ovoga susreta. U ovu grupu uključena je generacijski i s. Valerija Široki, provincijalna poglavarica, koja je između ostaloga u knjigu prošnji i zahvala bl. s. Zdenki upisala sva imena i nakane sestara ovoga susreta. Sudionice susreta, s. Franjica Faletar i s. Mirjana Tomašević, bile su također i medicinska pratnja. Orguljašice s. Cecilija Tomkić, s. Kristijana Kolić i s. Natanaela Palić vodile su brigu za liturgijsko pjevanje, kao i za pjevanje na putovanju koje je bilo bogato, posebno radosno uz pjesme iz vremena kandidature.
U zahvalnosti i radosnom zajedništvu sestre su se vratile svojim zajednicama i dužnostima, obogaćene ovom duhovnom obnovom, pjesmom i molitvom. s. Nada Martinković
