Duhovne vježbe za studente laike

ĐAKOVO (TU) – Duhovne vježbe za studente laike Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu održane su od 13. do 15. studenoga 2015., a vodio ih je o. Jeronim (Adam) Marin, prior benediktinskog samostana na Ćokovcu (otok Pašman).

Prvi dan duhovnih vježbi započeo je uvodnim razmatranjem u kojem se pater Jeronim ukratko predstavio i izložio povijest benediktinaca u Hrvatskoj. Predstavio je temu duhovnih vježbi, koju je nazvao „Škrapula“ (prema sportu koji se razvija, a uključuje hodanje/trčanje po škrapama – oštrim stijenama, koje završavaju u moru). Zašto je izabrao baš tu temu objasnio je kroz monašku duhovnost i poštivanje pravila, jer je često monaški život hod po škrapama (naziv škrapa dolazi od latinskog izraza scrupus, što znači oštar; a time je htio pojasniti i da su oni koje nazivamo skrupuloznima, zapravo osobe koje svakim korakom pretjerano paze da ne povrijede neku zapovijed).

Korak po škrapama ne smije biti ni predug, ni prekratak, kako ne bi izgubili ravnotežu nego je potrebno naći mjeru, međukorak koji donosi stabilnost. Ostalih dana duhovnih vježbi, pater je poticao studente da tu mjeru traže slušajući – trebaju biti dobri slušači, ne narcisoidni i egocentrični, nego oni koji će zaista znati osluhnuti stvarnost. Narcisoidne osobe guše tuđu kreativnost, vuku osobe k sebi jer trebaju njihovo odobravanje i to im je najbolnije.

Okupljene studente p. Jeronim upoznao je s bitnijim događajima života sv. Benedikta, također i sa čudesima koja je činio za života. Govoreći o životu sveca, poticao je na razmišljanje o onome što zapravo žele u svome životu, jer nije dovoljno samo imati ideale. Bitno je znati što želimo, kako bismo se mogli izgrađivati iduhovno rasti.

Govorio je i o benediktinskoj duhovnosti, gdje ističe da treba znati biti sam sa sobom i sa Bogom. Potkrijepio je to govorom o stupnjevima poniznosti benediktinaca, istaknuvši da se ljubav prema sebi mora maknuti i na središnje mjesto staviti Boga. Tek kad monah uzljubi Boga, može se otvarati drugima kako bi došao do toga da čini ono što je za zajednicu propisano i što mu stariji daju za primjer, a dobro je i za njega samog. Kada je benediktinac „izgrađen“, govori krotko, bez smijeha – kaže malo, ali pametno.

Svaki dan duhovnih vježbi započinjao je molitvom Časoslova, studenti su imali mogućnost za ispovijed i osobni razgovor s p. Jeronimom. Dan su završavali svetom misom i zajedničkim klanjanjem pred Presvetim, s mogućnošću osobne molitve u tišini. Za animiranje pjesmom tijekom mise, klanjanja i nagovora bio je zadužen zbor studenata Ruah. Marija Kozić