OSIJEK (TU) – Na blagdan Cvjetnice – Nedjelje Muke Gospodnje, 20. ožujka svečano misno slavlje u osječkoj konkatedrali sv. Petra i Pavla predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup u miru, mons. Marin Srakić. Na ulazu u konkatedralnu crkvu, nadbiskup je blagoslovio maslinove grančice.
Đakon Stjepan Matezović navijestio je evanđelje, a zatim je uslijedio ophod oko konkatedrale uz prigodne pjesme. 
Obred je nastavljen Službom riječi tijekom kojega je evanđeoski ulomak Muke po Luki otpjevao Mješoviti konkatedralni zbor pod vodstvom s. Branke Čutura.
Nadbiskup je podsjetio kako slavlje Nedjelje Cvjetnice ima dva „scenarija“ – jedan, koji podsjeća na svečani, ali skromni i ponizni Isusov ulazak u Jeruzalem, te drugi, o kojemu je rekao: „Nema više Hosana Sinu Davidovu! Nema više težnje da ga imenuju kraljem. Njega, nedužnoga, 
osudili su na smrt. Njega, bez grijeha, razapeli su na križ. Njega, nevinoga, svukli su do kože. Njega, bez krivnje pokopali su u grob. Preko Njega pokušali su ogoliti Boga. U Njemu su željeli osuditi Boga, s Njime su htjeli ubiti Boga. Kada su Ga uhvatili, mislili su da su zarobili Boga. Za njih je On bio tek jedan od zarobljenika, koji je prema njihovim zakonima zaslužio kaznu.“
Upućujući kako oni koji su ga razapeli, zaslijepljeni 
osobnom moći, nisu prepoznali Boga, nadbiskup je nastavio: „Bili su uvjereni da će s Njime na križu i Njegov Bog umrijeti. Ako ne na križu, bili su sigurni da će Njegov Bog umrijeti u Njegovu grobu. I tada je On za njih bio i ostao samo čovjek. Otkriti Boga u Njemu nije bilo dano njihovim zaslijepljenim očima. Nisu imali oči vjere i bojali su se Njega kao čovjeka. Za svoju sigurnost Njegov su grob zapečatili i od straha postavili stražu, da ne bi kojim slučajem Njegov Bog mogao izići iz Njegova groba. Osudili 
su ga kao čovjeka, a mislili su da su osudili Boga.“
Nadbiskup je pobrojao: „Teški križ, trnova kruna, trska u ruci, tri čavla, krvave haljine, zapečaćeni grob – bilo je moćno oružje svjetskih moćnika koji su u Njemu htjeli ubiti Boga“, a potom nastavio: „Gdje su danas njihova prijestolja, simboli njihove svemoći i vlasti? Okovana u bjelokost i srebro, nestala su u ropotarnici povijesti i sada su u prašini u mračnim muzejskim prostorijama. Gdje je danas njegov križ od običnog drveta? Njegovo prijestolje nije propalo, njegov križ nije uvenuo. Mi kršćani smo njegovi križonoše, slavimo ga u kršćanskim crkvama, častimo ga u vjerničkim obiteljima, nalazi se upisan na kršćanskim čelima, izgovaramo ga našim usnama, čuvamo ga u našim srcima. Naš osobni ljudski vjernički križ živi od njegova uskrsloga križa. S križem se 
kršćani rađaju, s križem žive, križu vjeruju, u križu dovršuju zemaljski vijek“, rekao je, između ostaloga, mons. Srakić u svojoj homiliji.
U koncelebraciji je bio mons. Vladimir Dugalić, biskupski vikar za pastoral grada Osijeka, dr. Stjepan Radić, profesor KBF-a u Đakovu, dr. Josip Bošnjaković, profesor KBF-a u Đakovu i HKS-a u Zagrebu, umirovljeni svećenik Vladimir Mirkut, vlč. Pavao Mikulčić, tajnik Nadbiskupskog ordinarijata i domaći župnik, mons. Adam Bernatović.
M. Kuveždanin
