OSIJEK (TU) – Caritas je dobrotvorna ustanova Katoličke Crkve preko koje Crkva ostvaruje svoje dobrotvorno djelovanje na organiziran i sustavan način. Karitativno djelovanje i Caritas kao institucija plod su i nastavak zajedništva okupljene zajednice braće i sestara za euharistijskim stolom. Smjernice i načela za karitativno djelovanje proizlaze iz Evanđelja i socijalnog nauka Crkve. Zajedno s naviještanjem Isusa Krista: utjelovljenog, raspetog i uskrsnulog Sina Božjega te posvećivanjem zajednice vjernika sakramentima, karitativno je djelovanje jedna od triju neizostavnih sastavnica života i djelovanja Crkve. Svi formalni i neformalni oblici karitativnog djelovanja u službi su živoga Boga koji je ljubav te u službi čovjeka – koji je potreban te ljubavi.
Kako bismo ocrtali sva područja karitativnog djelovanje Crkve đakovačko-osječke tijekom razdoblja sprječavanja širenja zaraze koronavirusom razgovarali smo s ravnateljem Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije dr. Dragom Tukarom te smo pratili i susret đakovačko-osječkog nadbiskupa mons. dr. Đure Hranića s vodstvom KBC-a Osijek.
Kršćanska dobrotvornost na kušnji
„Caritas je oduvijek pratio i nastoji odgovoriti na izazove vremena. COVID–19 stavio je na kušnju kršćansku dobrotvornost i solidarnost, i pronašao da je Caritas prokušan i životvoran na području Đakovačko-osječke nadbiskupije“, naglasio je ravnatelj Tukara govoreći o proteklom razdoblju raznolikog karitativnog djelovanja. „Koronavirus je „zatvorio vrata” mnogim obiteljima, ograničio prostor kretanja, stavio ljude u samoizolaciju, donio zdravstvene tegobe, no nasuprot njemu Caritas je zadržao svoj prostor kretanja i djelovanja otvarajući svaki dan vrata osobama u potrebi“, nastavio je dr. Tukara te pojasnio kako je od početka pandemije stav svih djelatnika Caritasa bio da žele pomoći. Nitko se nije isključio jer svi znaju da je Caritasu poslanje pomagati.
Tijekom cijeloga perioda u sve tri pučke kuhinje – Osijek, Slavonski Brod i Vinkovci nastavilo se kuhati oko 450 obroka za redovite korisnike, a podjela se vršila i na dva mjesta u Vukovaru. Kada su uvedene mjere protiv širenja zaraze koronavirusa korisnici više nisu dolazili po obroke u kuhinje, nego su im djelatnici i volonteri Caritasa tople obroke dostavljali na kućne adrese. Ravnatelj, a i djelatnici, potvrđuju da s korisnicima nije bilo poteškoća. Naprotiv, bili su vrlo zahvalni jer im je organizirana dostava.
Uz 17 djelatnika Caritasa koji djeluju u Caritasovu Centru za prihvat beskućnika u Osijeku i Caritasovim Pučkim kuhinjama u Osijeku, Slavonskom Brodu, Vinkovcima te na dva mjesta podjele u Vukovaru, u rad Caritasa bilo je uključeno 18 volontera – dostavljača obroka. Među volonterima bila su dva župnika, jedan župni vikar, đakon, vjeroučitelj te nekoliko pripadnika navijačke skupine Kohorta iz Osijeka. Na raspolaganju je za dostavu obroka bilo 14 vozila. Od toga pet vozila Caritasa, šest privatnih vozila, tri vozila tvrtke iz Vinkovaca i jedno vozilo tvrtke Autocentar Buljubašić iz Osijeka.
Uz pučke kuhinje, redovita briga Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije su i beskućnici koji borave u Centru za prihvat beskućnika u Osijeku. „Doslovno je trebalo otvoriti vrata onima koji su se našli na ulici i spasiti ih od zaraze. Ljubav i zakon došli su na kušnju. S jedne strane ljubav nalaže prihvatiti svakoga čovjeka, a s druge strane zakon propisuje provjeru sigurnosti osoba koje smo trebali prihvatiti, što je zadavalo određene probleme. Uz određene poteškoće, Centar za prihvat beskućnika u Osijeku uspio je ipak prihvatiti sve potrebite osobe, ne samo s područja grada Osijeka nego i šire, i o njima voditi brigu. Redoviti obroci koje smo dostavljali, psihološka pomoć korisnicima u prihvaćanju zabrane kretanja da bismo ih očuvali od zaraze, službeni prijevoz za obavljanje liječničke kontrole, dodatna opskrba osobnim i higijenskim stvarima, pojačana kontrola zdravstvenog stanja korisnika, nabava dezinfekcijskih i zaštitnih sredstva (zahvaljujući Stožeru civilne zaštite u Osijeku) je ono što smo mogli učiniti za dobro i sigurnost korisnika“, izjavio je ravnatelj Caritasa.
Uz navedeno, dr. Tukara istaknuo je kako su na adresu Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije stizale i zamolbe za dodatnom pomoći u hrani i nabavi medikamenata. „I za takve potrebe Caritas je nalazio rješenje. Dijelio je živežne namirnice i išao u nabavu lijekova u ljekarne kako bi pomogao osobama koje je zahvatio osjećaj straha i neizvjesnosti u njihovoj bolesti“, rekao je Tukara. Na kraju je uputio zahvalu svim djelatnicima Caritasa koji su, dok su mnogi bili primorani napustiti svoja radna mjesta, redovito obavljali svoj posao, ponekad i izvan radnog vremena. Istodobno su svojim radom u ovom vremenu neizvjesnosti, sačuvali i svoja redovita primanja. „I tu je snaga Caritasa – osigurati ljudima egzistenciju!“ – poručio je ravnatelj Tukara. Jednako je tako zahvalio za velikodušnost i požrtvovnost Caritasovih volontera.
Snaga Caritasa su i župni animatori te suradnici župnih karitativnih skupina. Svi su oni također pozvani na pojačanu brigu za ljude u potrebi u njihovu okruženju. Većina župnika, zajedno sa župnim suradnicima, nije mogla redovito djelovati, ali iskustvo govori da su mnogi od njih ipak pronašli načina, ponajprije putem sredstava društvenog priopćavanja – da nitko ne bude zaboravljen u njihovoj župi.
Karitativno djelovanje pokazuje humano lice Isusa Krista
Jedno od područja karitativnog djelovanja Crkve đakovačko-osječke očitovalo se i 7. svibnja 2020. pri susretu đakovačko-osječkog nadbiskupa Hranića, pomoćnog biskupa mons. mr. sc. Ivana Ćurića te ravnatelja Ustanove za uzdržavanje klera i drugih crkvenih ustanova, preč. Mate Gašparovića s vodstvom Kliničkog bolničkog centra Osijek – ravnateljem doc. dr. sc. Željkom Zubčićem, dr. med.; zamjenikom ravnatelja dr. sc. Vlatkom Kopićem, dr. med. i pomoćnikom ravnatelja za kvalitetu doc. dr. sc. Krunoslavom Šegom, dr. med.
Tijekom susreta u Nadbiskupskom vikarijatu u Osijeku istaknuto je kako Đakovačko-osječka nadbiskupija za karitativno djelovanje u prosjeku godišnje izdvoji preko 5.000.000 HRK. Tu su troškovi pučkih kuhinja, Centra za prihvat beskućnika, Centra za majku i dijete (oko 1.400.000 HRK); zatim stipendije siromašnim učenicima i studentima, pomoć siromašnima za režije, obiteljima s više djece, pomoć potrebitima za nabavu skupih lijekova, pomoć građanskim i crkvenim udrugama koje se bave socijalnim i društvenim radom, razni povremeni karitativni projekti i drugi projekti (oko 1.800.000 HRK godišnje). Novčana sredstava izdvajaju se i za dva besplatna bračna i obiteljska savjetovališta u Osijeku i Slavonskom Brodu te za Savjetovalište za žrtve obiteljskoga nasilja u Slavonskom Brodu (oko 500.000 HRK), a dio sredstava upućuje se i za vjernike i svećenike u Srijemskoj biskupiji (godišnje od 1.500.000 do 2.000.000 HRK).
Među različitim oblicima karitativnog djelovanja Đakovačko-osječke nadbiskupije je i pomoć bolnicama. Već niz godina Nadbiskupija KBC-u Osijek donira oko 100.000 HRK godišnje za potrebe na različitim bolničkim odjelima. Nadbiskupija je za KBC Osijek u ožujku ove godine dodatno darovala još 200.000 HRK za nabavku 4 defibrilatora i 3 pulsna oksimetra.
Ravnatelj KBC-a Osijek, dr. Zubčić uručio je tim povodom 7. svibnja nadbiskupu Hraniću u Nadbiskupskom vikarijatu u Osijeku plaketu s istaknutom zahvalom Nadbiskupiji za izniman doprinos i podršku u provođenju humanitarnih aktivnosti tijekom proteklih godina te naglasio kako je svaki dar usmjeren k pacijentima i njihovu zdravstvenom boljitku. „Pratite nas financijski koliko možete. Uz naša sredstava i sredstva koja osigurava Ministarstvo, uvijek se pomoću donacija može još nešto dodatno učiniti za naše pacijente“, rekao je ravnatelj KBC-a Osijek te nastavio: „U najvećim nedaćama ljudi su velika srca. Godine 2016. odletio je krov s bolnice, sljedeće 2017. imali smo poplavu na oftalmologiji, ove godine pogodila nas je pandemija… No kada je najteže – ljudi zovu, pomažu od srca – sudjelovali su u nabavi opreme koja nam je bila potrebna za rad tijekom ove pandemije“, pojasnio je i napomenuo kako se konstantno radi i na usavršavanju liječnika i medicinskog osoblja.
Nadbiskup Hranić je zahvalio za plaketu te rekao „Caritas i karitativno djelovanje sastavni je dio života Crkve. Ne može se govoriti o Božjoj ljubavi, a ne pokazati tu ljubav djelom – u granicama naših mogućnosti“.
Što je snaga Caritasa?
Na pitanje što je snaga Caritasa, ravnatelj Tukara istaknuo je: „Caritas nije sam, osjetilo se to kada je stizala pomoć dobrih ljudi, pojedinaca ili skupine, pa i podrška šire javnosti. Što je ustvari snaga Caritasa, osjetili smo tijekom vremena pandemije koronavirusa. To su naši djelatnici koji ni jednoga trenutka nisu pomišljali ostaviti naše korisnike; volonteri u našim kuhinjama i dostavljači obroka; osobe i poduzeća koja su stavila na raspolaganje svoje automobile za dostavu obroka; donatori koji su odlučili dostaviti i veće količine prehrambenih proizvoda te dezinfekcijskih sredstava, a tu je i velika volonterska podrška koja je uslijedila nakon poziva brojnih vjernika koji su se stavili na raspolaganje po potrebi. Sve je to osnažilo Caritas da bude jači od virusa i otvara vrata drugima.“
Ravnatelj Tukara na kraju je zaključio: „Snaga Caritasa nije samo u mnoštvu konkretne materijalne pomoći, nego i u vjeri u Boga – da se s mnoštvom molitava i duhovne utjehe može pobijediti ili barem oslabiti snaga zla. Iz dana u dan Caritas svojom djelotvornom ljubavlju želi raščlaniti COVID–19 – (C)aritas (O)tvara (V)rata (I)stinskom (D)arivanju. Želi ga raskrinkati, a svakom čovjeku i svakom bolesniku vratiti nadu i dati utjehu te obnoviti dostojanstvo svake osobe. Virus je stvaran, ali naspram te stvarnosti nalazi se, među ostalim, i Caritas kao skrivena pozitivna snaga koju možemo naći čak i u kratici njegova imena u borbi protiv aktualne pandemije virusom COVID-19. M. Kuveždanin
