VRBANJA (TU) – U župnoj crkvi Preslavnog Imena Marijina u Vrbanji 10. rujna 2021. upriličen je blagoslov i kolaudacija orgulja, a potom i orguljski koncert. Uz mons. Aleksandra Kovačevića, beogradskog generalnog vikara, mo. vlč. Josipa Vidasa, župnika u Njivicama na otoku Krku, vlč. Dragu Markovića, kancelara Nadbiskupskog ordinarijata, vlč. Ivana Benakovića, studenta u Rimu i profesora na KBF-u u Đakovu te domaćeg župnika Tomislava Lasića, euharistijsko slavlje i čin kolaudacije predvodio je preč. Stjepan Maroslavac, svećenik iz središnjih ustanova Đakovačko-osječke nadbiskupije.
Svečanost je započela procesijom svećenika i vjernika do župne crkve. Uslijedio je čin kolaudacije te misno slavlje. Na početku propovijedi preč. Maroslavac govorio je o značenju svete glazbe u slavljenju božanskih otajstava. „U latinskoj se Crkvi cijene orgulje. Kad prate pjevanje ili sviraju, dodaju sjaj svetim činima, prate božanske hvale, a potpomažu molitve vjernika i srca im uzdižu k Bogu“, rekao je preč. Maroslavac, 
podsjećajući što o pjevanju uz zvuke glazbala govori Sveto pismo, te među ostalim navodeći: Pjevajte Bogu uz klicanje i uza zvuke trublje. Pjevajte Bogu kralju našem pjevajte (Ps 47, 6-7). Zapjevajte Gospodinu uz citru i uza zvuke harfe, uz trublje i zvuke rogova, kličite Gospodinu kralju (Ps 98, 5-6). Govorite jedni drugima u psalmima, hvalospjevima i nadahnutim pjesmama! Pjevajte Gospodinu i slavite ga. Zahvaljujte uvijek za sve Bogu, Ocu, u ime našega Gospodina Isusa Krista (Ef 5, 19-20).“
Homiliju je nastavio govoreći o orguljama, kraljici svih glazbala, kako ih je nazvao W. A. Mozart. „Podrijetlo orgulja još nije posve rasvijetljeno. Pobude za gradnju mogle su poteći od pastirskih frula, gajda, Panove frule kao i drugih aerofonih instrumenata. Dugi razvojni put od Panove frule i prvih hidrauličkih orgulja pa sve do današnjih tehničkih i zvučno savršenih orgulja, pokazuje sjajan, ali i mukotrpan uspjeh ljudskoga uma. Stoga su orgulje opravdano zauzele svoje mjesto u privatnim kućama, kazališnim i koncertnim dvoranama, a ponajviše u crkvama“, rekao je propovjednik. Također je podsjetio na Koncil u Milanu 1287. koji pripušta upotrebu orgulja kao jedino glazbalo u liturgiji i od tog vremena orgulje su se ustalile kao elitno glazbalo kršćanskog Zapada. „Klasične orgulje uvijek su bile i ostat će najznačajnije glazbalo u crkvama i koncertnim dvoranama. One prate pjevanje za vrijeme liturgijskih obreda, a mogu se jednako dobro koristiti za koncerte od baroka do najsuvremenijih glazbenih ostvarenja. Orgulje su najsavršenije i najbogatije glazbalo, zato se s pravom nazivaju ‘kraljicom glazbala’“, zaključio je preč. Maroslavac.
U nastavku je propovjednik iznio niz zanimljivih podataka o orguljaškoj povijesti na području Nadbiskupije. Rekao je kako su se samo 40 godina od odlaska Turaka u nekim od filijalnih crkava s ovog područja čule orgulje. Najstarije orgulje u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji, iz 1740. godine, nalaze u filijalnoj crkvi u Lacićima. Podsjetio je na biskupa Strossmayera, kojega su nazivali biskupom s kraja svijeta, ali u čije je vrijeme Đakovo, poput drugih biskupijskih centara u okruženju, imalo ljevaonicu zvona i radionicu za izradu toranjskih satova. Spomenuti su Andrija Fabing, koji je 1848. u Osijeku osnovao gradionicu orgulja, te Jószef Angster, rođen u Jagodnjaku, koji je u Beču kod Petera Tiza 1856. započeo ogruljarski zanat i koji je u svojoj orguljskoj karijeri radio i u gradionici kod poznatog orguljara Coola na orguljama crkve Notre Dame.
Na kraju homilije podsjetio je na stradanje orgulja ove župne crkve tijekom Drugog svjetskog rata te na brigu, napor, znoj i žuljave dlanove utrošene kako bi ova crkva danas bila lijepa kakva jest. Čestitao je Vrbanjcima za sve što su učinili za svoju crkvu, „Bogu na čast, Bogorodici na slavu, a svima na ponos i spas“, te ih je potaknuo na molitvu za nova duhovna zvanja u ovoj župi, u kojoj gotovo 50 godina nije bilo mladomisničkog slavlja.
Zahvala župnika
Na kraju misnog slavlja župnik Lasić uputio je riječi zahvale svima koji su na bilo koji način pomogli i omogućili ovaj povijesni trenutak za ovu župu: prof. W. Braunu, koji je velikodušno darovao orgulje, znajući da župa ne bi mogla platiti takvu vrijednost; braći Peri i Franji Moric, koji su posredovali i omogućili da orgulje prosviraju; Mariju Mariću i prijateljima iz Njemačke, koji su se zauzeli te sve utovarili za prijevoz; Zlatku Zovku na prijevozu, Serafinu Iljiću na stolarskim radovima, svim darovateljima, mons. Aleksandru Kovačeviću, koji je prikupio najveći dio ukupnog iznosa donacija; svim župljanima, predvoditelju ovog slavlja preč. Maroslavcu. i vlč. Josipu Vidasu na koncertu.
Orgulje u Vrbanji
Zapisnici kanonskih vizitacija spominju orgulje u vrbanjskoj župnoj crkvi 3. rujna 1921., napominjući da su stare, i te iste godine popravljene, no nije bilo orguljaša. Kod povlačenja Nijemaca 1945. miniran je zvonik koji se srušio na krov, probio svod i uništio gotovo sve što je bilo u crkvi, te su tako stradale i orgulje, o kojima nema detaljnijih podataka. Ove „nove“ orgulje, izradio je krajem 19. stoljeća njemački graditelj orgulja Friedrich Weigle u Echterdingenu (Njemačka), a župnoj crkvi u Vrbanji poklonio ih je prof. Wolfgang Braun iz Rosenfelda, graditelj orgulja koji je već izgradio, popravio i poklonio Hrvatskoj dosta orgulja, ali i druge pomoći, osobito u godinama nakon Domovinskoga rata. Zahvaljujući Vrbanjcu, Mariju Mariću, zajedno sa župnikovim prijateljima u Njemačkoj, orgulje su u dijelovima 
prevezene u Vrbanju u siječnju 2021. Majstori i graditelji orgulja, te i sami orguljaši, braća Franjo i Pero Moric iz Ilače, jedini od još 8 preostalih majstora ovog starog, časnog i nažalost izumirućeg zanata, vrijedno su prionuli na dug i mukotrpan posao restauracije, popravka i sastavljanja ovih orgulja, te ih kompletno elektromagnetizirali. Nakon punih 9 mjeseci svakodnevnog i cjelodnevnog rada, njihova zauzetost i trud se isplatio, te se u vrbanjskoj župi napokon može čuti bogatstvo i ljepota zvuka ove „kraljice instrumenata“, po prvi put nakon gotovo 100 godina. Imaju dva manuala (sviraonika), pedalni sviraonik, 9 registara, 486 svirala… Potrebno je još restaurirati drvene dijelove, ali je olakšavajuća okolnost činjenica da je drvo zdravo i bez crvotočine.
Koncert mo. Josipa Vidasa
Uslijedio je koncert mo. Josipa Vidasa, koji je na orguljama izveo djela J. S. Bacha i Léona Boëllmanna. Uz već spomenute, koncertu su nazočili svećenici Drenovačkog dekanata.
A. Banović/foto: Maja Lukačević Tiljak
