OSIJEK – Đakovačko-osječki nadbiskup u miru mons. Marin Srakić predsjedao je 4. listopada središnjim euharistijskim slavljem u kapucinskoj crkvi sv. Jakova u Osijeku u povodu proslave blagdana sv. Franje Asiškog.
Promišljajući o dijalogu kao obliku i vidu evangelizacije suvremene Crkve, Srakić je kazao kako riječ dijalog ne znači razgovarati u dvoje već je to “razgovor kroz”, odnosno promatranje svijeta kroz (shvaćanje) drugoga, a vrsni 
primjer energičnoga navještaja vjere Franje Asiškog je u njegovom uzornom dijalogu sa krvoločnim Saladinom. Riječ je o dijalogu u kojemu je Franju nosila sigurnost primljene vjere sve do toga da Saladina hrabro nagovara na obraćenje na kršćanstvo, ako želi spasiti svoju dušu. Bilo je trinaest godina od Franjina obraćenja kada je otputovao u krajeve Sirije i ondje se hrabro sukobio s mnogim pogibeljima da bi naposljetku kao neustrašiv vojnik i sluga Kristov mogao stati pred sultana Babilonije i to tijekom rata između kršćana i Saracena. „Zapravo snaga sv. Franje je u tome što se odrekao svega kako bi energično propovijedao evanđelje ljubavi i mira… On ne gleda drugoga kao slična sebi, a još manje kao bližnjega, nego kao brata jer je iskusio da je Bog Otac svih. Upravo taj način življenja božanskog Očinstva otvorio je njegovo srce i njegove ruke da ljubi sve iskreno i jednostavno, pomogne svima napose potrebnima”, kazao je Srakić.
Duh sv. Franje u kulturi bližnjega, dijaloga i duhu Asiza
“Duh Sv. Franje ima svoj vlastiti simbolični svijet koji je u isto vrijeme razuman, čuvstven, znakovit i djelatan, može pomoći mnogim muževima i ženama našega vremena živjeti humano i kršćanski po kulturalnim vrijednostima koje možemo otkriti u našem društvu i koje daju poticaj da živimo ljudski i kršćanski smisao u svagdašnjem životu. Živimo u društvu i u kulturi jasne i otvorene borbe na području vlasti, znanja i imanja gdje se očituju javno ili skrovito s prividno uglađenim maskama, rivalstvo, agresivnost i nasilje; nasilje provođeno u formi bestijalne agresije ili u uglađenoj i elegantnoj formi. Svaki dan nas sredstva društvenog priopćavanja privikavaju živjeti u nenormalnom stanju nasilja i pritiska. Nasilje se zaodijeva u tisuću oblika: kulturalnih, političkih, ideoloških, religioznih, ekonomskih, propagandističkih, pravnih, pedagoških… Ranjava se i ubija ne samo oružjem nego i riječima koje ubijaju, gestama koje desakraliziraju, nedruštvenim oblicima s arogantnim i pretjeranim zahtjevima. Napadaju se najosnovnija prava (život, posao, kuća, hrana, obitelj), te poštovanje, stid, i vlastita osjetljivost, intimnost i najdublji osjećaji. I sve to u ime progresističke i neobuzdane kulture. Nasilje se prakticira kao strast ili kao užitak ili kao sport i prenosi se kao neka vijest ili kao propaganda, a nekada u ime neke kulture koja oslobađa… Franjo Asiški nije bio ni sociolog niti teoretičar kulturalnih strujanja, a još manje socijalnog pitanja, nego uvjeren i dosljedan kršćanin koji je nosio svoju vjeru življenu sve do najdubljeg dijela socijalne stvarnosti, a da se nikada nije kompromitirao u nekoj stranačkoj politici. Ako „čovjekova budućnost ovisi o kulturi”, kao što ponavljao papa Ivan Pavao II., dakle da budućnost bude humanija i sretnija, potrebno je promicati ljudsku kulturu. I danas Franjin duh može pružiti putove, staze i pravce prema: kulturi bližnjega ili zajedničarskom personalizmu, kulturi dijaloga i kulturi duha Asiza”, aktualizirao je Srakić svečevo djelo.
Pojašnjeno je kako je za kulturu bližnjega nužno „postaviti uvjete za omogućavanje bratstva među svim ljudima“, a u sadašnjem razdoblju velike osamljenosti Franjinim duhom može se pružiti duhovni i ljudski prostor za plodni dijalog među raznim školama i različitim kulturama, između univerzalnog i konkretnoga, grupa i pojedinaca te, kako tzv. duh Asiza već zahvaća javno mnijenje društva čak i sredstva društvenoga priopćavanja. „Nositelji franjevačkog duha mogu biti djelatni i neumorni djelatnici toga duha velikih socijalnih, religioznih i kulturalnih razmjera. Početak trećega tisućljeća je važno povijesno razdoblje u prilogu ljudskih prava, poboljšanja kvalitete života i cjelokupne kulture, no osjeća se potreba prijeći od anonimnosti u osobnost, od mase u pojedinca, od života programiranog prema životu punom smisla, od ukoričenog iskustva prema spontanom i stvarateljskom iskustvu, od često uspavane savjesti u budnu i osjetljivu savjest, od ponavljanog i iskrivljenog djelovanja u govor poosobljenog djelovanja. Drugim riječima, treba ostvarivati dijalog, živjeti Evanđelje u dijalogu s drugima“, poručio je Srakić.
Vjernike, redovnice, predvoditelja slavlja, suslavitelje redovnike i svećenike pozdravio je Anto Pervan, gvardijan Kapucinskoga samostana sv. Jakova u Osijeku, posebno trećoredca Marina Srakića zbog zauzetoga zajedništva u slavlju, poticajnoga promišljanja o aktualnosti djela sv. Franje Asiškog uz izazovnnu temu o življenju Evanđelja u dijalogu sa drugima. Misu su uz Pervana suslavili: Robert Jugović, kancelar Đakovačko-osječke nadbiskupije, grkokatolički svećenik Ljubomir Sturko, Slavko Milić, gvardijan Franjevačkog samostana u Osijeku te redovnici fra Toni Mutnik iz župe Kozari Bok, fra Zoltan Dukai iz Osijeka i don Jozo Kajić iz Belog Manastira. Nevenka Špoljarić
