ZAGREB (TU) – O. Arkadiusz Krasicki CSSp obranio je u četvrtak, 27. listopada 2016. godine doktorsku disertaciju Rođenje iz vode i Duha (usp. Iv 3,3-8) – egzegeza i učinci kod F. Porscha i F. Libermanna. Obrana se održala na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu pred Povjerenstvom u sastavu: doc. dr. sc. Božidar Mrakovčić, predsjednik; izv. prof. dr. sc. Mario Cifrak, mentor-član i doc. dr. sc. Ivica Čatić, vanjski član.
Doktorski rad dr. sc. Krasickog podijeljen je na tri dijela: Rođenje iz vode i Duha – egzegeza; Felix Porsch – egzegeza i učinci i François Libermann – egzegeza i učinci. U prvom dijelu rada autor egzegetira perikopu Iv 2,23 – 3,21 u kojoj je govor o rođenju iz vode i Duha (Iv 3,3-8) s ciljem da prikaže značenje ponovnoga rođenja odozgor kao rođenja iz vode i Duha u suvremenom razumijevanju biblijskoga teksta kao Božje riječi. U egzegezi autor se najviše zaustavlja na rođenju iz vode i Duha kao uvjetu za ulazak u kraljevstvo Božje (Iv 3,3-8) priklonivši se pri tom sakramentalnom tumačenju. Sam tekst ne govori direktno o ustanovljenju sakramenta krštenja, ali pretpostavlja razvijeni sakramentalni život primatelja evanđelja i prenosi tradiciju koja je Isusove riječi i djela uronila u konkretan kršćanski život. Prema sakramentalnom tumačenju Iv 3,3-8 ponovno rođenje odozgor, tj. rođenje iz vode i Duha, je u crkvenoj praksi ivanovske zajednice značilo krštenje u kojem je Duh Sveti uzrok i učinak, a voda instrument ponovnog rođenja odozgor. Za autora ulazak u kraljevstvo Božje u ovom kontekstu znači ulazak u Crkvu.
U drugom dijelu autor donosi egzegezu Iv 2,23 – 3,21 njemačkog redovnika i znanstvenika Felixa Porscha (1928.-2001.) da bi na kraju ukratko govorio o učincima navedenog Ivanovog teksta na Porschov život i djelovanje. Porsch pristupa tekstu kao znanstvenik služeći se pritom povijesno-kritičkom analizom pokazujući ekumensku otvorenost prema protestantima koji naginju nesakramentalnom tumačenju Iv 3,3-8. Karakteristika Porschove interpretacije rođenja iz vode i Duha je naglasak na vjeri po kojoj se događa rođenje odozgor već prije samoga čina krštenja, a vjera je učinak Duha Svetoga i Isusovih riječi koje Porsch na temelju Iv 6,63 poistovjećuje. Ulazak u kraljevstvo Božje Porsch ne poistovjećuje s ulaskom u Crkvu nego sa spasenjem, odnosno životom vječnim koji čovjek ne može sam postići nego biva spašen djelovanjem Duha Svetoga i prihvaćanjem Božje riječi, što je sinonim za vjeru. Život u vjeri za Porscha je život u Duhu. Po rođenju iz vode i Duha tjelesan čovjek postaje duhovan, sposoban živjeti po Duhu. Autor u zaključku naglašava da Porschu nije bila nakana primijeniti isključivo znanstveni pristup, nego na najjednostavniji mogući način pokazati svakome prisutnost Duha Svetoga u Ivanovom evanđelju.
U posljednjem trećem dijelu rada autor donosi egzegezu Iv 2,23 – 3,21 Francoisa J. Libermanna (1802.-1852.), Židova koji se obratio na kršćanstvo i postao svećenik, na temelju njegovog Komentara Ivanovog evanđelja (Paris, 31987.) koji je više duhovne nego znanstvene naravi. Libermann ponovno rođenje iz vode i Duha Svetoga tumači kao krštenje po kojem se ulazi u Crkvu koju poistovjećuje s Kraljevstvom božjim. Autor zaključuje da je Libermann po svojoj ekleziologiji blizak pretkoncilskom nauku prema kojem je pripadnost Crkvi uvjet spasenja. S druge strane naglašavanjem djelotvornosti Božje riječi nagovijestio je koncilski pristup Svetom pismu. Učinak teksta Iv 3,3-8 Libermann je doživio kroz samkramentalnu milost krštenja kao ponovno rođenje odozgor. Libermann je činom krštenja postao novi Nikodem. Uz pomoć židovskoga hermeneutičkoga naslijeđa Liberman gleda na Božju riječ kao uvijek aktualnu i dopušta joj da ostvari konkretan učinak u njegovom životu. Autor zaključuje da su teološki izvodi kod Libermanna prošli konkretnu egzistencijalnu provjeru.
Arkadiusz Krasicki CSSp, Poljak s hrvatskim državljanstvom, rođen je 23. kolovoza 1976. godine u Świbodzinu (Poljska), gdje je završio osnovnu (osmogodišnju) školu i petogodišnju Tehničku školu (Tehnikum). Višu bogosloviju Družbe Duha Svetoga upisuje 1996. godine u Bydgoszczu. Sa završetkom bogoslovnoga studija 2001. godine položio je ispit Ex universa Teologiae te upisao eksterni teološki studij na Sveučilištu Adama Mickiewicza u Poznanju. Magistarski rad iz egzegeze Novoga zavjeta na temu: „Logion Isusa o ponovnom rođenju u evanđelju sv. Ivana Iv. 3,3.5.6. u Komentaru F. Libermanna“ obranio je 12. prosinca 2002. godine pod mentorstvom dr. sc. Andrzeja Lewandowskog i time stekao akademski stupanj magistra teologije. Nakon nostrifikacije diplome magistra teologije, akademske godine 2007./2008. upisuje treću doktorsku godinu na poslijediplomskom studiju Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na Katedri za dogmatsku teologiju. Na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku izabran je 2014. u naslovno suradničko zvanje asistenta iz znanstvenoga područja humanističkih znanosti, znanstvenoga polja teologija i znanstvene grane biblijska teologija.
Član je Misijske Družbe Duha Svetoga, za svećenika je zaređen 8. lipnja 2003. godine. Iste godine došao je u Hrvatsku i nakon završenoga tečaja hrvatskoga jezika na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, u službi je župnoga vikara u Podvinju (Slavonski Brod) od 2003. do 2006. godine. Od 2011. do 2013. godine obavljao je službu župnika u župi Mučeništvo sv. Ivana Krstitelja u osječkom prigradskom naselju Brijest. Godine 2006. imenovan je prvim sveučilišnim kapelanom Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, a to poslanje obavlja i danas. Posebna su područja njegova pastoralnoga rada vjeronaučni rad sa studentima, vodstvo ureda za pastoral studenata, kao i prigodna javna predavanja za studente i građanstvo. Tiskovni ured
