RIJEKA (TU) – Film “Sve je bio dobar san”, redatelja Branka Ištvančića i producenta Antuna Ivankovića na 7. festivalu hrvatskih katoličkih filmova Trsat 2016., održanom od 28. do 30. srpnja u Rijeci, osvojio je tri nagrade: Grand Prix za najbolji film festivala, nagradu za najbolju režiju i nagradu za najbolju glazbu.
U obrazloženju festivalskog žirija ističe se: “Potresan, intiman i dirljiv dokumentarac ‘Sve je bio dobar san’ nije samo film s pričom s početka Domovinskog rata, već je to prikaz plemenitog htjenja i svojevrsnog križnog puta mladića koji se žrtvovao za stvar u koju je vjerovao. Vjera i žrtva snažno dominiraju pričom toga filma i tjeraju svakoga gledatelja da proživi tragediju ubijenog sina i ožalošćene majke u potrazi za njegovim kostima. Ima u tom filmu puno biblijskoga što će navesti na razmišljanja o toj priči i njenim sudionicima.
Najboljim redateljem žiri je jednoglasno proglasio Branka Ištvačića, koji nije ovim filmom samo potvrdio svoj status jednog od najboljih hrvatskih suvremenih dokumentarista, već je napravio značajni iskorak naprijed. U ovom filmu prati dolazak mladoga francuskog dragovoljca Jean-Michela Nicoliera u Hrvatsku, njegova promišljanja, tragiku ljudske humanosti i srpska zvjerstva u Vukovaru te mučeničku smrt toga mladića na Ovčari. Sve je to iskazano kroz emotivnu vizuru njegove majke Lyliane Fournier koja u filmu traga za informacijama kako bi došla do posmrtnih ostataka svog sina te ga dostojno pokopala. Oduševljava način na koji on svoju junakinju vodi kroz film, precizno gradi atmosferu tužne priče u kojoj povremeno kresnu iskrice radosnog sjećanja i vedrine uspomena. Ištvančić također besprijekorno vodi i svoje suradnike kroz film koji vrhunski odrađuju zadatke dajući ono najbolje od svoga umijeća.
Za isti film nagrađen je i najbolji skladatelj Dalibor Grubačević. Film o križnom putu plemenitog mladog Francuza i hrvatskog dragovoljca te tužnom putu njegove majke prema mjestu zločina Grubačević je popratio nadahnutom i nenemetljivom glazbom koja je sjajno dočaravala atmosferu jedne tragedije. Premda je skladatelj ovdje bio instrumentalistički asket, emotivnost njegovih melodija i nota prštala je emocijama majke u potrazi za zemnim ostacima svoga sina. A. Ivanković
