ĐAKOVO (TU) – Oko osam stotina hodočasnika, vjernika Sibinjskog dekanata, okupilo se u nedjelju 29. svibnja 2016. u đakovačkoj prvostolnici na svom velikom jubilejskom hodočašću. Hodočasnike su pred katedralom dočekali kanonici Prvostolnoga kaptola mons. Ivan Ćurić, generalni vikar, te mons. Luka Strgar, katedralni ceremonijar. Mons. Ćurić predvodio je kratki obred te blagoslovio okupljene hodočasnike, koji su potom u molitvi i s pjesmom prošli kroz Vrata milosrđa đakovačke prvostolnice.
Susret je 
nastavljen u katedrali uz pobožnost Božjem milosrđu, a potom je uslijedio središnji dio susreta – svečano euharistijsko slavlje, koje je uz nadbiskupa u miru mons. Marina Srakića predvodio nadbiskup Đuro Hranić. U koncelebraciji su bili i mons. Ivan Ćurić, svećenici dekanata, župnik grkokatoličke župe Kaniža Nikola Stupjak te svećenici podrijetlom iz ovoga dekanata.
Preč. Tomislav Vlaović, sibinjski dekan, uputio je na početku slavlja pozdravnu riječ 
nadbiskupima. „U Godini milosrđa, o 150. godišnjici početka gradnje ove velebne kuće molitve, naše prvostolnice – Strossmayerove katedrale – presretan sam što vas mogu pozdraviti i zahvaljujem što ste nas očinska srca ne samo primili u ovom Jubileju, već što nas i puninom svećenstva blagoslivljate. S obronaka Papuka, ispod Dilj gore, sve do dične nam Save, sabrasmo se u vjeri i istoj nam hrvatskoj krvi kao braća i sestre, ujedinjeni u Sibinjski dekanat, proslaviti jubileje naše Crkve i vjere. Zahvaljujem što nas primate upravo u mjesecu svibnju, kada posebno častimo BDM, nebesku Majku i Zagovornicu, Majku Crkve i Kraljicu Hrvata“, rekao je među ostalim preč. Vlaović, zahvalivši obojici nadbiskupa na svesrdnoj pomoći, kako materijalnoj tako i duhovnoj, koju su uvijek pružali. U ime svih svećenika dekanata nadbiskupu Hraniću predan je prigodan poklon.
Započinjući misno slavlje, nadbiskup Hranić uputio je riječi pozdrava i dobrodošlice, zahvaljujući 
hodočasnicima i njihovim župnicima što su se u lijepom broju odazvali na ovo hodočašće. U svojoj homiliji nadbiskup je tumačio naviješteni odlomak Evanđelja, koji pripovijeda o rimskome satniku, vojnom zapovjedniku koji je imao bolesnoga slugu, ističući na početku kako je važno zapaziti da taj satnik ne traži ništa za sebe, nego je zabrinut za zdravije svoga bolesnog sluge, i to u ono vrijeme robovlasničkog sustava u kojemu rob, sluga, ne znači ništa. „Kolikogod da je Isus ozdravio slugu, u središtu
evanđeoskog odlomka ipak nije bolesni sluga, nego satnik i njegova vjera. On je u svojoj otvorenosti i plemenitosti srca prepoznao vjeru onih koji su se okupljali oko Isusa. Ne traži da vidi Isusa, ne traži čudo da bi povjerovao, nego Isusa moli zato što ima povjerenje u njega; njemu poklanja svoju vjeru. Njegova vjera puna je poniznosti, skrovitosti i obzira prema Židovima i prema krugu Isusovih učenika“, rekao je među ostalim nadbiskup.
Ističući 
kako satnikov obrat iz nedostojnosti u priznanje uzorne vjere otkriva što uistinu znači Božja riječ i njegovo milosrđe koje pomiruje granice podijeljenosti na vjernike i nevjernike, granice obredne čistoće i nečistoće, granice religiozne i nacionalne pripadnosti, nadbiskup nastavlja: „ Otvorenost Bogu i njegovoj riječi te primanje Isusa ‘pod svoj krov’ svima nam daje dostojanstvo Božjih sinova i kćeri koji pripadaju istoj Božjoj obitelji. Isus ruši sve barijere i ulazi u kuću poganina, satnika, oficira rimske okupacijske vojske i ne gleda je li netko poganin ili vjerni Izraelac, nego sve ljude ujedinjuje u jedan dom, u svoj dom. Za njega je važna jedino otvorenost: otvorenost Bogu te njegovoj ljubavi i milosrđu prema svakom čovjeku, što i nas čini otvorenima za druge ljude te spremnima ići istim putem. Takav odnos ljubavi, otvorenosti i milosrđa treba vladati u zajednici Isusovih vjernika, u svakoj našoj župnoj zajednici.“
Nadbiskup je podsjetio kako je Sibinjski dekanat jedan od najmanjih u Nadbiskupiji – i po broju župa i po broju vjernika. U dekanatu je svega 10-ak tisuća vjernika koji žive u šest župa, u kojima djeluje pet svećenika. Uz šest župnih sjedišta u dekanatu je 21 filijala. „Vaš dekanat ima i jedno posebno bogatstvo jer je na njegovom području i šest katoličkih župa istočnoga obreda, kojima upravljaju dvojica katoličkih svećenika istočnoga obreda. I drago mi je i s radošću pozdravljam vlč. Nikolu Stupjaka, župnika i dekana u Kaniži, što se zajedno sa vjernicima istočnog obreda, tzv. grkokatolicima, odazvao na jubilejsko hodočašće“, rekao je nadbiskup.
Podsjećajući na porazne statističke podatke koje je iznio dekan Vlaović, da je prošle godine u župi bilo oko 100 krštenja spram 150 ukopa, nadbiskup dodaje kako i grkokatolički vjernici proživljavaju ‘iste muke’. Ukazao je i na događanja da grkokatolici, odnosno vjernici istočnoga obreda prelaze u zapadni te ih je potaknuo: „Potičem vas, vjernike istočnog obreda, volite svoj obred, nemojte ga se stidjeti, radije tumačite drugima svoju povijest, svoj obred, svoj identitet negoli da ga napuštate. I vi ostali, većina, nemojte zazirati 
od snaha ili zetova drugoga obreda, poštujte jedni druge, volite jedni druge, znajte da smo ista Katolička Crkva, pripadamo istoj katoličkoj obitelji i nemojmo se tako lako odricati bogatstva koje imamo unutar Katoličke Crkve, nego ga radije čuvajmo. Na to potičem i vas braćo svećenici, da budete braća koja zajednički surađuju, djeluju i žive. Neka ovo jubilejsko hodočašće osnaži vašu vjeru u Krista Isusa, vašu crkvenost, ljubav prema vašim župnim zajednicama i osjećaj da svi, bez obzira u kojem smo obredu, pripadamo jednoj svetoj Katoličkoj i apostolskoj Crkvi“, rekao je nadbiskup zaključujući homiliju.
U prikaznoj procesiji predstavnici svake župe prikazali su darove, koji će biti namijenjeni potrebitima, a na kraju misnog slavlja nadbiskup je svim župnicima darovao sliku đakovačke prvostolnice, kao znak sjećanja na ovaj događaj. Liturgijsko slavlje skladnim je pjevanjem animirao veliki zbor, koji je dupkom ispunio katedralni kor, sačinjen od pjevača iz svih župa dekanata, od onih najmanjih, polaznika nižih razreda osnovnih škola, do umirovljenika. A. Banović
