Biskup Bogdan predvodio misno slavlje u Vinkovcima

VINKOVCI (TU) – Vojni ordinarij mons. Jure Bogdan predvodio je u nedjelju 29. svibnja 2016. u crkvi Sv. Euzebija i Poliona u Vinkovcima središnje svečano euharistijsko slavlje u povodu dviju proslava nebeskih zaštitnika Župe sv. Euzebija i Poliona i Dana policijske kapelanije Policijske uprave vukovarsko-srijemske čiji su sv. Euzebije i Polion zaštitnici. Koncelebrirali su kapelan poslužitelj za Policijsku kapelaniju Sv. Euzebija i Poliona o. Željka Rakošec, vojni kapelan u Đakovu o. Dragan Majić, gvardijan samostana Sv. Antuna Padovanskog u Vinkovcima o. Martin Dretvić i domaći župnik mons. Tadija Pranjić.

Pozdravljajući prije početka misnoga slavlja mons. Pranjić, među ostalim, rekao je: „Ova župna crkva je od prvih početaka Domovinskog rata, možemo reći, danonoćno bila vezana za sudbinu hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga. Ovdje smo se skupljali u svim trenutcima i u trenutcima velikih životnih tragedija, od tragedije Borova Sela, kada je počela velikosrpska agresija na RH pa do svih onih zadušnica i misa koje je slavila u ovoj župnoj crkvi vojska zajedno s redarstvenim snagama.“

U propovijedi je mons. Bogdan, podsjećajući na mučeničku smrt sv. Euzebija, biskupa 258. godine i sv. Poliona lektora, 304. godine, rekao „kako u Cibalama i kroz sva naredna stoljeća do danas, stojimo pred naletom neshvatljive mržnje prema kršćanskom svjetonazoru, prema Isusovu nauku, Evanđelju“. Naglasio je kako je „u povijesti Katoličke Crkve jako puno vojnika i policajaca koji su bili mučenici, redarstvenici i koji su proglašeni svetima“. Da bi pronašli mučenike ne treba ići u rimske katakombe, iskapati i istraživati, rekao je mons. Bogdan i nastavio: „I naše vrijeme ima mučenike, blaženike, svetce. „Koliko li je bilo hrvatskih mučenika iz razdoblja 2. svjetskog rata i poratnog vremena? Teško da ćemo to ikada do kraja moći saznati, ali razmišljam i o tome koliko je bilo pravih mučenika u vašem kraju sada u Domovinskom ratu. More je žrtava, ali ima među žrtvama pravih mučenika koji su ubijeni iz mržnje prema katoličkoj vjeri. Ne smijemo ih zaboraviti.“

Upućujući da se Crkvi ne žuri te da su „kršćanski mučenici bili i ostali najvredniji dragulji iz života Crkve koji će blistati zemaljskoj putujućoj Crkvi do vječnosti kad će Isus ponovno doći u slavi suditi žive i mrtve“, mons. Bogdan je rekao: “Kršćanski mučenici nisu kukavice. Kršćanski mučenici nisu kamikaze. Dimenzija božanske ljubavi u njihovu srcu bitno ih razlikuje od ovih posljednjih. Kršćanski mučenik umire s ljubavlju, ne s mržnjom. Zahvalni smo Bogu da su se u ovom podneblju i u našem hrvatskom narodu uvijek našli hrabri pastiri poput onih o kojima govori sv. Petar u svojoj poslanici, utemeljeni na Petru Stijeni koji je svjedok Kristovih patnji i zato je zajedničar Kristove slave. Ovi su biskupi, svećenici, lektori, kršćani služili narodu dragovoljno po Božjem, oduševljeno kao uzori vjernika, zato su primili, kaže sv. Petar, ‘neuveli vijenac slave’. Taj vijenac svetosti blista na glavi bl. A. Stepinca, bl. M. Bulešića, bl. Drinskih mučenica i tolikih Božjih ugodnika velikoga mnoštva iz hrvatskog martilogija Katoličke Crkve. Svi oni i ostali kršćanski mučenici, svatko u svome vremenu, posvjedočili su da se samo u svjetlu vjere može priznati ljudsko dostojanstvo u punini i otkriti pravi smisao ljudskoga života.”

Zaključujući propovijed o dimenziji našega kršćanstva koja se zove mučeništvo, mons. Bogdan je rekao: „U teologiji Katoličke Crkve mučeništvo je smatrano privilegijom. To znači kako svaki kršćanin nije pozvan biti mučenik. Bog odabire pojedince muškarce i žene i daje im taj privilegij, povlasticu da posvjedoče svoju ljubav prema Kristu vlastitom krvlju. Onaj tko vjeruje ovo razumije, onaj tko ne vjerujem ovo nikako ne može razumjeti.“ Čestitajući nebeske zaštitnike mons. Bogdan je poručio „da u našoj kršćanskoj vjeri uvijek iznova treba bolje upoznavati, produbljivati to da živimo zajedno i da dnevno vlastitim životom svjedočimo svoju pripadnost Kristu“. Među brojnim vjernicima na misi su sudjelovali i djelatnici Policijske uprave vukovarsko-srijemske. Pjevanje je predvodio domaći župni Mješoviti pjevački zbor „Sv. Cecilija“ uz orguljsku pratnju voditeljice Dubravke Vukovarac. Snježana Kraljević