ĐAKOVO (TU) – Svečanim večernjim misnim slavljem u đakovačkoj prvostolnici, nakon kojega je uslijedila procesija po Strossmayerovom trgu, u Đakovu je 26. svibnja 2016. proslavljeno Tijelovo, svetkovina Tijela i Krvi Kristove. Misno slavlje predvodio je nadbiskup Đuro Hranić, u koncelebraciji svećenika koji djeluju u središnjim ustanovama Nadbiskupije te pri đakovačkoj župi Svih svetih. Proslavi se odazvao velik broj vjernika, koje je nadbiskup na početku misnog slavlja podsjetio na posebnost ovoga dana, kada javno ispovijedamo svoju vjeru u stvarnu Kristovu prisutnost pod prilikama kruha i vina te javno svjedočimo da je euharistija i ono što u njoj slavimo nadahnuće našega privatnoga, ali i javnog života.
U svojoj homiliji nadbiskup je govorio o svetkovini koja vodi razmišljanju o vidljivom znaku i otajstvu, koji naviješta i uvijek iznova posadašnjuje te među nama ostvaruje otajstvo Kristove muke, smrti i uskrsnuća, a to je Euharistija. Rekavši kako je na Posljednjoj večeri Isus gestom i riječju izrazio svoje spasenjsko poslanje, svoje sinovsko predanje nebeskom Ocu i svoje potpuno sebedarje nama ljudima, nadbiskup je dodao: „Onaj ‘prvi savez’ između Boga i čovjeka izmijenio je u ‘novi i konačni savez'”. U jednu riječ, u jednu gestu i obred sažeo je čitav svoj život, muku, smrt i uskrsnuće te očitovao svoju volju za budući način svoje prisutnosti među nama, njegovim učenicima, i svim ljudima kroz čitavu povijest.“
„Ostat će među nama u kruhu i vinu, čitavom svojom osobom. Činjenica da nam on daje svoje tijelo i svoju krv treba nas uvijek podsjećati na dar njegova života, na njegovu smrt na križu. Svojom smrću on je osnovao novi savez, definitivno zajedništvo Boga s ljudima. U euharistijskom kruhu i vinu Isus uvijek ostaje s nama; ostaje naš Učitelj i Gospodin koji je svoj život dao za nas“, rekao je nadbiskup, potičući vjernike da im svakodnevni život bude nastavak euharistijskoga slavlja.
Podsjećajući na evanđeoski odlomak o umnažanju ribe i kruha, koji pokazuje kako Isus ne želi da ljudi budu poslani da se sami pobrinu za sebe, već ga sućut poziva ga na djelovanje, nadbiskup ističe: „Što nam to poručuje? Ne možemo ovdje zajednički blagovati s euharistijskog stola i onda otići svatko za sebe u svakodnevni život, nego ono što ovdje slavimo i što se ovdje događa treba nastaviti u našoj svakodnevici. Euharistijski kruh poziv je na solidarnost među nama, dionicima euharistijskog stola. Ne bi se smjelo događati među nama, u našoj svakodnevici, da netko među nama bude prepušten sam sebi i ostaje lišen osnovnih egzistencijalnih potreba, da doslovno i simbolički gladuje u životu, već smo pozvani u i svakodnevici biti braća. Zato je karitativna dimenzija trajno pratila slavlje euharistije, od samih početaka Crkve do dana današnjega.“
Pohvaljujući rad župnog Caritasa, napose Udrugu svetog Vinka koja je u ovoj župnoj zajednici snažno prisutna i vrlo aktivna, nadbiskup je pozvao: „To je mogućnost, poziv i poticaj i za nas da se uključimo i kako možemo podržimo one koji su okupljeni i nastoje u ime župne zajednice dokazati da naše slavlje nije jalovo i besplodno, već da doista čujemo i u život pretačemo Isusovu riječ da se hranimo s euharistijskog stola i da su nam Kristovo Tijelo i Krv hrana i nadahnuće u našem osobnom i zajedničkom životu i djelovanju.“
Zaključujući homiliju nadbiskup pred vjernike stavlja lik Isusa koji logici samodostatnosti suprotstavlja logiku solidarnosti. „Samodostatnost vodi u razdijeljenost, razjedinjenost i samoću, a solidarnost rađa zajedništvom i obiljem. Dijeljenje kruha pruža više od kruha. Čudo umnoženja kruhova sastoji se u uzajamnom dijeljenju. Kruh se umnaža onda kad se dijeli. Radosna vijest današnjeg evanđelja poručuje nam da se čudo sastoji u zajedništvu i dijeljenju s drugima“, rekao je nadbiskup.
Po završetku misnog slavlja uslijedila je svečana tijelovska procesija, kada je u pratnji svećenika, bogoslova, časnih sestara te brojnih prvopričesnika obučenih u bijele haljine, kao i brojnih vjernika, nadbiskup na Strossmayerov trg iznio Presveti Oltarski Sakrament te predvodio molitvu na tri postaje. Prva postaja bila je kod Bogoslovnog sjemeništa, a molitvu su animirali bogoslovi. Drugu su postaju na Trgu uredile te molitvu animirale Milosrdne sestre sv. Križa, a zadnju su postaju pred katedralom pripremili župljani domaće župe Svih svetih. Liturgijsko pjevanje tijekom mise i procesije animirao je Mješoviti katedralni zbor. Anica Banović
