ĐAKOVO (TU) – U subotu 21. svibnja 2016. u đakovačkoj prvostolnici sv. Petra održano je Jubilejsko hodočašće bolesnika. Okupljene hodočasnike pred vratima đakovačke prvostolnice dočekao je generalni vikar Đakovačko-osječke nadbiskupije mons. Ivan Ćurić, koji je predvodio prigodnu molitvu i blagoslov. Nakon što su prošli kroz Vrata milosrđa, hodočasnici su sudjelovali u molitvenom programu, a potom i u svečanom euharistijskom slavlju, koje je predvodio dr. sc. Stanislav Šota, koordinator Nadbiskupijskoga pastoralnog centra, u koncelebraciji petorice svećenika.
„Došli smo kako bismo osobnu bol podijelili s Kristom i tražili snagu u Kristu. U svijetu i mentalitetu u kojemu živimo gotovo da ne smijemo biti bolesni, stari i nemoćni, hromi i sakati. Možemo reći kako današnje društvo i kultura zapostavlja i u stranu stavlja nemoćne, stare i bolesne, a nasuprot tomu, svi mi, ako stavimo svoju bol, bolest i muku u Kristove ruke, blagoslov smo za cijeli svijet“, rekao je vlč. Šota uvodeći u misno slavlje te upućujući hodočasnicima pozdrave i dorodošlicu u svoje ime te u ime nadbiskupa mons. Đure Hranića.
„Bolest je trajno, iskonsko ljudsko pitanje i čovjek si postavlja pitanje odakle, zašto, zbog čega bolest u svijetu? Bolest, dakle, postaje trenutak traženja, neprestanog osvješćivanja i razmišljanja. Pojedinci se s bolešću pomire te je prihvate, smatrajući kako bolest ima smisao premda ga trenutno ne mogu u potpunosti razumjeti. Drugi, koji je ne prihvaćaju, ljute se, proklinju govoreći kako je bolest samo puka nevolja kojoj čovjek ne može pobjeći te često na taj način ulaze u prostor nihilizma, besmisla. Gdje i što je istina?“ upitao je u homiliji dr. Šota, ističući kako čovjek ne može spoznati cjelovitu istinu.
Nadalje, propovjednik navodi i tumači kako Sveto pismo nudi nekoliko odgovora na postavljena pitanja, ističući kako se u Kristovu odnosu prema bolesnicima iščitava kako je bolest poziv na vjeru. „Ozdravljenja od bolesti potvrđivala su Isusovu vjerodostojnost kao mesije, osloboditelja i Spasitelja. Isus ozdravljenjem uzetoga uspostavlja grijehom izgubljenu ravnotežu u čovjeku. Na taj način Isus se predstavlja kao pravi i istiniti izvor cjelovitog života, a ozdravljenjem slijepca kao svijetlo svijeta“, kazuje dr. Šota. Osvrćući se na pročitan ulomak Evanđelja, koji govori o ozdravljenju gubavca, ističe kako u Isusovoj poruci „Uzmi svoju postelju i hodi“ iščitavamo brojne poruke, pa i onu – „pomoći jedni drugima u teškoćama, nevoljama, bolesti“.
„Bolest, ukoliko se prihvati, postaje sredstvo, način i put do cilja, put do Boga i njegove proslave. Stav i odnos prema bolesnicima znak su ulaska Kristova nauma u ljudska srca. Pogođeni bolešću i starošću, uvjeren sam kako ste došli danas u đakovačku katedralu kako bi molili za potpuno duhovno zdravlje“, rekao je propovjednik, podsjećajući na riječi pape Franje koji u buli Misericordiae vultus među ostalim piše kako u prispodobama posvećenima milosrđu Isus objavljuje Božju narav kao narav Oca koji ne odustaje sve dok ne oprosti krivicu i ne svlada odbacivanje suosjećanjem i milosrđem…
„Bog nas ljubi, oprašta grijehe, liječi i rane nastale zbog naših slabosti i grijeha. Prolaskom kroz ‘Vrata milosrđa’ iskazujemo želju biti u cijelosti Božji – to je cilj i smisao hodočašća i današnjeg dolaska. Dopustimo da nas danas Bog uistinu, poput izgubljenog sina u prispodobi, zagrli, izljubi, dade nam snage nositi križ bolesti i patnje. Molimo za strpljivost u bolima, prihvaćanje životnih nevolja, molimo i pomažimo i skrbimo jedni za druge. Ne zaboravimo da uvijek možemo, bez obzira kakve nas nevolje snađu, činiti dobro“, poručio je na kraju homilije dr. Šota.
Nakon misnog slavlja koje je animirao Zbor bogoslova, hodočasnici su se zadržali u kratkom druženju pred đakovačkom prvostolnicom. A. Banović
