ĐAKOVO (TU) – U zajedništvu s većim brojem svećenika i brojnim vjernicima đakovačke župe Svih svetih, Misu večere Gospodnje na Veliki četvrtak u đakovačkoj je prvostolnici predvodio nadbiskup u miru mons. Marin Srakić. Uvodeći u misno slavlje, mons. Srakić podsjetio je da ovim misnim slavljem započinje Sveto trodnevlje, snažna tri dana koja su duboko urezana u vjernički život. Rekavši kako je Euharistija jedan od darova koje nam je Isus ostavio na Posljednjoj večeri te da nam nije mogao dati ništa ljepše nego samoga sebe, nadbiskup je pozvao okupljene vjernike da večeras proslave taj dar i zahvale Gospodinu na njemu.
U svojoj homiliji nadbiskup je govorio o Svetom četvrtku kao spomendanu razvojačenja ili „demobilizacije“, spomendanu predanja i spomendanu vrednovanja. Pojašnjavajući zašto spomendan demobilizacije, nadbiskup među ostalim kaže: „Posljednje noći egipatskog sužanjstva Bog je naredio Mojsiju da razvojači izraelski narod, da ga oslobodi od čari ‘egipatskih božanstava’ i povede prema slobodi obećane Zemlje. Gospodin je htio da Izraelcima bude jasno kako se egipatskog sužanjstva nisu oslobodili zahvaljujući oružju ili pobjedničkoj bitci, nego njegovom snagom.“ Da bi postigli željeni cilj, Izraelci su morali prihvatiti neke uvjete (žurno blagovati vazmeno janje i to opasanih bokova, s obućom na nogama i štapom u ruci), a i mi kršćani danas se nalazimo u sličnoj situaciji. „Na teškom putu prema našoj obećanoj zemlji, tj. vječnom životu, ne smijemo dopustiti da nas očara zemlja idola ovoga svijeta; trebamo putovati bez zaustavljanja jer, kaže sveti Ambrozije: Milost Duha Svetoga ne dopušta spora premišljanja, moramo uzeti u ruke štap Crkve, kao uporište naše vjere ili kao obranu od bilo kakvog napada zloga i grijeha“, rekao je mons. Srakić.
Govoreći o ovom danu kao spomendanu predanja, podsjeća kako je Isus novom narodu Izraela, Crkvi, predao dvostruki dar: svećeništvo – nositelje one iste vlasti koju ima Krist, u korist novog Božjega naroda, Crkve, te Euharistiju – ono što je Isus učinio na Posljednjoj večeri prenio je apostolima i njihovim nasljednicima: darivati svima samo Tijelo Kristovo kao razlomljeni kruh, Krv Kristovu kao vino proliveno. Pozivajući na molitvu za svećenike i nova zvanja, nadbiskup je podsjetio kako je i biskup Strossmayer molio: Bože, daj našem narodu dobrih, pobožnih, učenih i revnih svećenika te je dodao: „Kada ja na ovo pomislim, i na naše domaće nužde i potrebe, onda mogu reći da iz dna duše vapim: Ah! Bože sveti i Bože neumrli, daj narodu momu dobrih, pobožnih, učenih i revnih svećenika; ah, daj mu ujedno učenih, uglednih, rječitih i neustrašivih svjetovnjaka, koji svetu vjeru i Crkvu kano vlastitu dušu i vlastiti svoj spas ljube. U tom Božjem daru Bog bi nam ujedno i sve ostale darove poklonio, koje trebamo da se spasimo, i do onih ciljeva dospijemo, na koje nas je Bog očevidno pozvao.“
Tumačeći Sveti četvrtak kako dan neuobičajenog vrednovanja, procjene, nadbiskup podsjeća na dio Posljednje večere i ulomak Evanđelja: „Razumijete li što sam vam učinio? Vi me zovete učiteljem i Gospodinom. Pravo velite jer to i jesam! Ako dakle ja – Gospodin i Učitelj – vama oprah noge treba da i vi jedni drugima perete noge. Primjer sam vam dao da i vi činite kao što sam ja vama učinio.“ „Ta pojedinost Posljednje večere zbunjuje jer sučeljava dva suprotna vrednovanja – procjenu ljudskog postupka. Prema običnom svjetovnom shvaćaju i procjeni, vrijede oni koji su moćni, lukavi, nositelji političke, ekonomske, izvještajne vlasti itd. Međutim, iako je najraširenije, to vrednovanje ponajviše počiva samo na riječima i vanjštini. Naprotiv, prema neuobičajenom Kristovom vrednovanju, onaj koji zapovijeda mora biti na službu svima, a tko mora služiti ne smije zloupotrijebiti raspoloživost drugih. Gospodin Isus je predložio da više vodimo računa o činjenicama i biti, negoli o brbljarijama. Nažalost, svjetovna procjena uživa veću simpatiju prodavača dima“, rekao je nadbiskup Srakić.
Nakon homilije nadbiskup je oprao noge dvanaestorici ‘apostola’, župljana đakovačke župe, a po završetku misnog slavlja nadbiskup je u svečanoj procesiji prenio Presveti Oltarski Sakrament na pokrajnji oltar, gdje je sve do ponoći nastavljeno klanjanje, kojemu su pristupili brojni vjernici.
A. Banović
