OSIJEK (TU) – “Kako uspješno komunicirati i živjeti u braku kada nema biološkog potomstva?” bila je tema „Obiteljskog četvrtka“ – predavanja koje je u Nadbiskupskom vikarijatu u Osijeku 27. veljače organiziralo Bračno i obiteljsko savjetovalište Đakovačko-osječke nadbiskupije, Institut za novu evangelizaciju “Sveti Ivan Pavao II.” i Povjerenstvo za brak i obitelji osječkih dekanata. O temi je govorila Monika Ećimović, učiteljica engleskog jezika i razredne nastave, psihologinja, psihoterapeutkinja, prisutne je pozdravila Elizabeta Matuzović iz Bračnog i obiteljskog savjetovališta Osijek, glazbeni doprinos programu dala je Marina Hojsak, a susret je zaključen prigodnom nagradnom igrom te su dvije osobe nagrađene lijepim knjigama.
Uvodeći u temu M. Ećimović uputila je kako se u Hrvatskoj svaki šesti par u reproduktivnoj dobi suočava sa smanjenom plodnosti ili neplodnosti, dok je u većini zemalja Europske unije oko 16% bračnih parova neplodno. „U realnosti, partnerski odnosi su komplicirani i kompleksni, s potencijalom da unaprijede ili pogoršaju naše mentalno zdravlje. Mogu nas iscijeliti, pomoći nam da se volimo više, ali i dodatno raniti i uništiti. Upravo traženje pomoći stručnjaka ne predstavlja znak slabosti, nego početak adekvatnijeg nošenja sa stresom s kojim se parovi bez djece svakodnevno suočavaju“, naglasila je predavačica i istaknula kako mnogi parovi osjećaju emocionalnu bol i žive u tišini jer je tema neplodnosti tabu u društvu.
U nastavku izlaganja odgovorila je na pitanje – s čime se sve susreću parovi koji nemaju, a žele djecu. „Često se susreću s obezvrijeđenošću i isključenošću, pa nalaženje značenja u životu može biti naročito bolno za osobu koja nema djece. Oni žaluju za gubitkom pretpostavljene budućnosti i to može biti vrlo teška situacija. Često se misli da se izbjegavanjem i ne otvaranjem ove teme, uspijeva izbjeći neugodnost, ali na žalost nije tako. Izbjegavanjem se ništa nije samo od sebe sredilo, sve je to i dalje itekako prisutno, ali potisnuto. Zapravo, time se samo umanjuje mogućnost za iskren i realan odnos. Ako se odupiremo tome da budemo ranjivi, sve smo tvrđi i sve se više udaljavamo od mogućnosti da saznamo što trebamo. Ponekad parovi nailaze na nerazumijevanje obitelji i prijatelja te se izoliraju od okoline koja ima djecu ili koja vrši pritisak na njih pitanjima kada će postati “prava obitelj“. Naučiti partnere kako se nositi s brojnim emocionalnim i fizičkim promjenama vezanim uz neplodnost područje je u kojima može pomoći psiholog i psihoterapeut. Kada su parovi suočeni sa sudbinom nemogućnosti da imaju djecu značajno se pokazalo osnaživanje postojećih vještina suočavanja i razvoj novih te učenje učinkovitije komunikacije s drugima, a posebno učenje vještine aktivnog slušanja – koje ne uključuje bezuvjetno prihvaćanje, već znači razumijevanje i prostor za amortizaciju tuge, bijesa, razočaranja, ogorčenosti, frustracije ili koje god emocije koja može izazvati trenutak koji nekoga izbaci iz kontakta.
Na kraju izlaganja M. Ećimović uputila je kako nitko ne prolazi kroz život sasvim bezbolno – svatko ima svoj put, dijelom izabran, a dijelom ne, jer život neke stvari jednostavno sa sobom nosi i to je dio s kojim se teško pomiriti. „Suočavanje s ovom vrlo dubokom temom i ljudskom nepotpunošću vodi nas do većih misterija života, u duhovnu dimenziju. Parovi čija ljubav ostaje vitalna susreću se s sve većim misterijima u zajedničkom životu. Mnogi su otkrili da je „kriza“ u periodu neplodnosti postala prilika za njihov osobni razvoj.“
Sljedeći „Obiteljski četvrtak“ održat će se 26. ožujka na temu „Kako izići na kraj s pametnim telefonima i inteligentnom djecom?“ o čemu će govoriti dr. Ivan Uldrijan, komunikolog s Hrvatskog katoličkog sveučilišta. M. Kuveždanin
