OSIJEK (TU) – Đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit, mons. dr. Marin Srakić, u četvrtak, 22. studenoga blagoslovio je i otvorio zgradu Vikarijata u Osijeku. Nakon obreda blagoslova održanog ispred glavnog ulaza zgrade, u svečanoj dvorani uslijedilo je kratko izvješće mons. Srakića, pomoćnog biskupa đakovačko-osječkog, mons. Đure Hranića te dipl. arh. Srećka Lovrinčevića o svrsi i tijeku obnove Vikarijata.
Blagoslovu i otvorenju nazočili su biskupi Đakovačko-osječke metropolije: mons. Antun Škvorčević, požeški biskup i mons. Đuro Gašparović, srijemski biskup; a prisutan je bio i župan Osječko-baranjske županije Vladimir Šišljagić, gradonačelnik Grada Osijeka Krešimir Bubalo sa suradnicima, gradonačelnik Valpova Leon Žulj, gradonačelnik Donjeg Miholjca Stjepan Viduka, gradonačelnik Belog Manastira Ivan Doboš te dekan Medicinskog fakulteta u Osijeku, prim. dr. med. Aleksandar Včev. Nazočili su i predstavnici izvođača radova te svećenici dva osječka dekanata, od kojih su neki sudjelovali i kao članovi Povjerenstva za 
obnovu zgrade Vikarijata, koje su činili: Nedjeljko Čutura, ravnatelj UZUK-a, vlč. Petar Ćorluka, voditelj obnove zgrade, mons. Adam Bernatović, preč. Mato Gašparović, te preč. Ivan Vidaković.
Obred blagoslova i izvješće o svrsi i tijeku obnove
Ističući specifičnost Đakovačko-osječke nadbiskupije, koja nema sjedište u svom najvećem gradu, tijekom obreda blagoslova mons. Srakić je rekao: „Za vrijeme II. biskupijske sinode Đakovačke i srijemske odlučili smo u duhu potreba, poziva i poslanja graditi našu biskupijsku zajednicu prema 
zahtjevima nove evangelizacije, kako bismo učvrstili vjeru. Za takvo djelovanje potrebno je imati čvrste ljude, ali i potrebnu infrastruktura, mjesto odakle ćemo i gdje ćemo to činiti. U Osijeku, najvećem gradu naše Nadbiskupije, želimo razviti razne oblike evangelizacije i produbljivanja vjere prema potrebama grada, koji ima svoje zahtjeve, a njegovi građani izrazili su želju da Nadbiskupija sa svojim osnovnim djelovanjem bude što prisutnija u njemu. Krenuli smo u ostvarenje toga, nešto smo načinili te zaokružili prvu fazu radova.“ Nadbiskup je potom, uz pratnju biskupa Metropolije, blagoslovio prostore zgrade.
Tijekom izvješća o svrsi i tijeku obnove mons. Srakić podsjetio je na povijesne razloge sjedišta Nadbiskupije u Đakovu te istaknuo kako je prigodom pohoda pape Ivana Pavla II. Osijeku, 2003. godine, za vožnje u papamobilu, kada je pratio papu na aerodrom pri njegovu odlasku; papin tajnik, sadašnji kard. Dziwicz, upitao postoji li u Osijeku neka viša crkvena struktura osim župa. Na odgovor mons. Srakića, kako ne postoje više strukture osim župa i dekanata, kardinal se začudio. No, već iste godine, nekoliko mjeseci kasnije, pokrenuto je pitanje otvaranja prostora za cjelovitije pastoralno djelovanje.
P
romišljajući o objektima u Osijeku, najprikladnijom se činila zgrada tadašnje Plućne bolnice, pojasnio je mons. Srakić, a nakon suglasnosti Ministarstva zdravstva te tadašnjeg ministra Andre Vlahušića, četiri potpredsjednika koalicijske Vlade Republike Hrvatske, premjera Ivice Račana i potrebnih upravnih postupaka, zgrada, smještena u neposrednoj blizini Rokove crkve u Strossmayerovoj ulici u Osijeku, uvedena je kao vlasništvo Đakovačke i Srijemske biskupije. Ugovor koji prijenos vlasništva regulira na temelju zakonskih propisa o ‘zamjenskoj imovini’ između Vlade, Kliničke bolnice Osijek te Đakovačke i Srijemske biskupije potpisan je 30. srpnja 2003. godine. Nadbiskup je pojasnio kako je zgrada, kao i prostor oko nje, zahtijevao temeljitu obnovu zbog dotrajalosti nekih njezinih dijelova, ali i zbog neophodne prilagodbe budućoj namjeni objekta. Nakon što su Ekonomsko vijeće Biskupije i Zbor Savjetnika dali svoju suglasnost, prišlo se izradi projekta i obnovi, a radove su izvele firme “Gabarit d.d.” i “Dom d.o.o.”
Na kraju svog izlaganja mons. Srakić iznio je i troškove radova te naveo da su investicije za obnovu zgrade Vikarijata iznosile 24 milijuna kuna, a za gradnju pokrajnje zgrade 4 milijuna kuna. U navedenim troškovima Županija osječko-baranjska sudjelovala je sa 1. 450 000 kuna, iz državnog proračuna pristiglo je 3 milijuna kuna, a Grad Osijek dao je 400 tisuća kuna. Ostala sredstva podmirila je Đakovačko-osječka nadbiskupija, nadbiskupski Ekonomat i Ustanova za uzdržavanje klera Đakovačko-osječke nadbiskupije.
Prostorni sadržaji zgrade Vikarijata
Mons. Hranić predstavio je prostorne sadržaje zgrade Vikarijata ističući kako se zgrada sastoji od stambenog, administrativnog i pastoralnog dijela. Stambeni dio obuhvaća 10 apartmana za stanovanje svećenika i biskupa; 8 gostinjskih soba, kućnu kapelicu sa sakristijom, kuhinju s ostavom i popratnim prostorijama, malu i veliku blagovaonicu te zajednički društveni prostor za stanovnike u kući. Tu je i salon za primanja, prostorija za radne sastanke i soba za osobne razgovore.
Administrativni dio obuhvaća urede za koje se smatralo da je dobro da budu prisutni u Osijeku, rekao je biskup. Pojasnio je kako je uz područni ured Nadbiskupskog ordinarijata, tu 11 uredskih prostorija u kojima su smješteni: Caritas Đakovačko-osječke nadbiskupije, ured ravnatelja Caritasa i istodobno ravnatelja Vikarijata vlč. Ivice Rebića, Bračno i obiteljsko savjetovalište, podružnica Tiskovnog ureda Đakovačko-osječke nadbiskupije, podružnice Nadbiskupijskog pastoralnog centra i Katehetskog ureda te uredi koji djeluju u okviru Pastoralnog centra za pastorale posebnih skupina, a smješteni su u tri prostorije te će u njima djelovati uredi za pastoral: braka i obitelji; mladih; studenata; ministranata; bolesnika; osoba s invaliditetom; Ured za promicanje socijalnog nauka Crkve i Ured za vjernička društva (udruge i pokrete).
Pastoralni dio za sada raspolaže tek jednim dijelom prostora, pojasnio je mons. Hranić koji su smješteni u prizemlju i podrumskom dijelu zgrade te obuhvaćaju 3 manje prostorije za rad u skupinama od 10-15 osoba, 3 prostorije za susrete i rad u skupinama koje mogu poslužiti i kao predavaonice za skupine od 20-30 osoba, prostoriju za neformalne razgovore, diskusiju i druženja za članove Udruge katoličkih intelektualaca, sveučilišne nastavnike, prosvjetne djelatnike, liječnike i druge slične skupine. A tu je i kantina za stanovnike i djelatnike zgrade te osobe koje će dolaziti u urede i pastoralne prostore. U pastoralne svrhe za sada će se koristiti i 2 prostorije predviđene za knjižnicu i restauratorsku radionicu, a to je i radionica za domara te prostorija s priručnim alatom i strojevima.
Mons. Hranić najavio je kako će se u drugoj etapi sagraditi velika dvorana za predavanja s kapacitetom primanja 400 osoba, 2 manje dvorane za predavanja manjim skupinama i 2 ili 3 prostorije za rad u manjim skupinama. „S obzirom da je Osijek najveći grad na području Slavonije, Nadbiskupije pa i čitave Metropolite, tu djeluju brojni studenti, sveučilišni nastavnici, prosvjetni djelatnici te različite kulturne, socijalne, društvene ustanove, smatramo da ćemo ovim prostorima moći odgovoriti pastoralnim zahtjevima i potrebama grada kao što je Osijek“, rekao je mons. Hranić te dodao: „Napose zahtjevima i potrebama koje nadilaze mogućnosti redovitoga pastoralnoga djelovanja na području grada i regije.“
Tijek obnove i gradnje
Opisujući tijek radova tijekom pet godina, arhitekt Lovrinčević opravdao je produženje roka obnove i gradnje zgrade te se osvrnuo na tendenciozne natpise pojedinih medija o materijalima i sredstvima utrošenim u opremanje interijera Vikarijata.
Izmjena projektne dokumentacije, nepredviđeni radovi na sanaciji i rekonstrukciji glavne zgrade te njezino loše i devastirano stanje, uzrokovano višegodišnjim neodržavanjem, zahtijevalo je neplanirane radove poput konstruktivne sanacije temelja i krovišta te rješavanje problema vlage. Uložena novčana sredstva u okviru su prosječne gradnje novih zgrada, rekao je Lovrinčević te istaknuo i obnovu pročelja tijekom koje su do kraja ispoštovani strogi zahtjevi konzervatora. Uređen je i okoliš, perivoj, okolne kolne i pješačke površine, pojasnio je arhitekt i zaključio kako su uložena sredstva realna i ne prevelika za učinjeno.
Osvrću
ći se na natpise pojedinih medija o materijalima utrošenim u uređenje interijera, Lovrinčević je rekao kako je sve u zgradi dostupno u redovitoj prodaji i ništa nije posebno naručeno, a posebno je istaknuo kako su i mons. Srakić i Povjerenstvo za obnovu inzistirali da se za sve radove koriste domaći izvođači i proizvođači opreme.
Nakon izlaganja, gosti i prisutni medijski djelatnici imali su mogućnost razgledati zgradu i sve prostorije Vikarijata. M. Kuveždanin
