Župnik župe Rođenja Blažene Djevice Marije u Višnjevcu, vlč. Mirko Novak, iznenada je preminuo 15. kolovoza 2010. godine u župnom domu. Vlč. Novak rođen je na svetkovinu Uzvišenja sv. Križa, 14. rujna 1943. godine u Novom Selu, župa Čakovec. Otac Franjo i majka Verona su odmah po završetku Drugoga svjetskoga rata sa svojom djecom došli u Baranju, nadajući se povoljnijim životnim uvjetima. Osnovnu školu pohađao je u Dardi. Po završetku osnovne škole dolazi u Kapucinski samostan u Osijeku i tu završava prva dva razreda Gimnazije. Druga dva razreda gimnazije je završio 1962. godine i kao kapucinski sjemeništarac maturira na Franjevačkoj gimnaziji u Zagrebu. Diplomirao je na Teološkom studiju KBF-a u Zagrebu.
Za svećenika ga je 21. lipnja 1968. godine u današnjoj konkatedrali u Osijeku, kao člana Hrvatske kapucinske provincije, zaredio pokojni biskup Stjepan Bauerlein. Bio je dvije godine kapelan u Varaždinu, osam godina službovao u zagrebačkoj Dubravi, a 1979. dolazi u tadašnju Đakovačku i Srijemsku biskupiju. Deset godina upravljao je župama Erdevik, Šid i Gibarac u Srijemu, a od 1. rujna 1989. godine župnik je u Višnjevcu do iznenadne smrti. Publicirao je knjige “S nama na putu” i “Aron i zlatno tele”, kao mladi župnik počeo je izdavati i kroz osam godina uređivao je veoma zapažen župni list „Duh zajedništva”, osnovao je župne novine Glasnik mira koje u Višnjevcu izlaze 21. godinu, pokrenuo je prije devet godine i brinuo o izdavanju časopisa osječkih dekanata OKNO, pokrenuo glasilo Rasudbe, objavio katekizam “Gospodin je uvijek s nama”, te više vjeronaučnih podsjetnika. Župljani će pamtiti vlč. Mirka po pjesmi i sviranju harmonike. Služeći, davao se nesebično u izgradnju Crkve i župne zajednice u duhu Drugog vatikanskog koncila. Sprovodni obredi održani su utorak, 17. kolovoza 2010. godine. Pokojnikovo tijelo od 12,00 sati bilo je izloženo u župnoj crkvi u Višnjevcu. U 13,00 sati započela je oproštajna i sprovodna misa, a potom je u 16,00 sati na đakovačkom groblju bio održan ukop.
Sprovodni obredi
Približno dvije tisuće tugujućih vjernika iz Osijeka, zagrebačke Dubrave, župljana Župe Rođenja Blažene Djevice Marije u Višnjevcu, djelatnici Nadbiskupskog ordinarijata Đakovo, svećenici, redovnici i redovnice u zajedništvu s pomoćnim biskupom đakovačko-osječkim, mons. Đurom Hranićem, oprostili su se 17. kolovoza od vlč. Mirka Novaka, višnjevačkoga župnika, iznenada preminulog u 67. godini života i 43. godini svećeništva. U župnoj crkvi Rođenja Blažene Djevice Marije u Višnjevcu, osječkom naselju, gdje je vlč. Mirko 21 godinu službovao, oproštajnu i sprovodnu misu predvodio je mons. Hranić, istaknuvši kako zemaljska smrt nije iznenadila vlč. Mirka, o čemu je svjedočio njegov način života, skromnost, zagledanost u Boga i vjernička svijest da ovo nije njegova domovina.
Iz homilije mons. Hranića
“Niste li, dragi župljani ove župe, preksinoć gotovo s nevjericom doživljavali realnost otajstva vjere što smo ga slavili toga nedjeljnoga dana: BDM je kao slika i početak Crkve te kao znak sigurne nade nama putničkom narodu, bila kao prva među nama dušom i tijelom uznesena na nebo i pridružena uskrsnoj slavi svoga Sina?! I nebo je cilj prema kojemu hodočastimo i svi mi ostali članovi Crkve! Na tom cilju iznenada Vas je pretekao i na nj je neočekivano toga popodneva stigao vaš župnik. Iznenađujuće brzo ostvarenje otajstva vjere slavljenog toga dana, osupnulo je i vas svećenike kad ste završili večernja euharistijska slavlja sa svojim župnim zajednicama te nas koji smo se počeli razilaziti iz Aljmaša i drugih Marijanskih svetišta. Do nas je stizala vijest: Umro je vlč. Mirko Novak”, kazao je biskup Hranić, podsjetivši kako je vlč. Mirko uvijek umanjivao svoje zdravstvene poteškoće, govoreći kako jedva čeka novo nebo i novu zemlju gdje će sve ovo uminuti. „Vjerujemo da je vlč. Mirko dionik i veli¬čanstvenog zaključka: »To će biti baština pobjednikova. I ja ću njemu biti Bog, a on meni sin«…
Vlč. Mirko pripadao je krugu svećenika koji su ozbiljno i s oduševljenjem dočekali koncilsku obnovu Crkve, a isto tako i sinodsku. Uvijek je bio ponosan i Bogu zahvalan, te je rado govorio o tome kako je kao bogoslov dobio službu da u vrijeme svojevrsne renesanse hrvatske teologije bude na usluzi pokojnom p. Tomislavu Šagiju Buniću, svome profesoru na teološkom Fakultetu, i jednome od naših najpoznatijih hrvatskih teologa 20. stoljeća, koji je kao stručnjak i teolog u službi perita sudjelovao na drugom Vatikanskom saboru… Ova župa bila je obdarena Božjim čovjekom, dobrim svećenikom i zauzetim pastirom Vi, njegovi župljani najbolje znadete kakvog ste zauzetog i marljivog pastira imali i najbolje možete posvjedočiti o kvaliteti te o dubini njegova rada. Kroz čitav je život uviđao važnost katoličkog tiska i svojski se na tom planu trudio… Dragi Mirko, poput svetoga Pavla, dobar si boj bio, trku završio. I sada Ti pripada neuveli vijenac slave. U zajedništvu s Trojedinim Bogom budi i nama podrška i zagovornik”, zaključio je mons. Hranić, sućutno se opraštajući u ispred okupljenih, osobno te u ime đakovačko-osječkoga nadbiskupa mons. Marina Srakića.
Oproštaj vlč. Mate Šočkovića
U ime svećenika od pokojnog subrata se oprostio Vlč. Mato Sočković, župnik župe Sv. Josipa u Josipovcu. Opraštajući se ustvrdio je kako se “nad župom u Višnjevcu prožetom svećenićkim djelovanjem nadvio debeli oblak žalosti, a njegove molitve neka nagrade milosnom kišom, ponoviši rečeno: Dobar si boj bio, trku završio, sada ti pripada neuveli vijenac slave”. “Mnoge mlade osposobio je za orguljašku službu. Morao je na operaciju, duhovno se pripravio i kada je sve dobro prošlo, kazao je kako mu je žao što probudio… Mjesta žalovanju nema, izrecimo zahvalnost Bogu i Gospi na vlč. Mirku, počivao u miru Božjem”, utješno je zaključio vlč. Sočković.
Zahvalnost župljana za duhovnu ostavštinu
Zahvalnost vlč. Mirku u ime bivših i sadašnjih župljana, suradnika i suradnica časnih sestara izrazio je Goran Vranješ naglasivši kako je njihov župnik za svakoga našao vremena za razgovor, knjigu za razmišljanje, način kako pokazati nove putove životne nade, za svaku isruženu ruku imao je razumijevanje. “Župnik Mirko Novak kroz dvadesetak godina župničku službu u Višnjevcu vazda je obavljao revno i predano, uspijevajući uvijek okupiti veći broj suradnika svih životnih generacija. Uspijevao je to učiniti organizirajući niz župnih sadržaja… Za našeg župnika možemo sa sigurnošću reći da je uvijek bio ispred prevladavajuće pastoralne prakse koja se ustalila u ostalim crkvama naše biskupije. Prvo što treba naglasiti kao vjerničku ostavštinu zadobivenu od župnika Mirka Novaka je Biblija; podjeljivao nam je niz Novih Zavjeta i Biblija… Drugo, naučio nas je da istinsko duhovno blago kojim se Crkva izgrađuje u jedinstvu i zajedništvu vjere sadržano u Vazmenom bdjenju. Neki od nas nikada neće zaboraviti kako je župnik na koncu jednog slavlja uskliknuo “Vidimo se u raju”. Mirko Novak iznad svega je na ovom svijetu ljubio Crkvu i borio se za jednakost u Kristu, a protiv podijeljenosti Crkve na kler i laike. Poticao je nas laike na vjerničku angažiranost unutar Crkve i u svakodnevici, govoreći da bez vjerničkog angažmana nije moguće u svijetu promicati duhovne vrijednosti… Hvala župniče na svemu. Blaženi smo jer smo mogli zemaljski život zajedno s tobom provoditi.” Župni zbor od župnika Novaka oprostio se pjesmom “Krist na žalu”.
Ukop na đakovačkom groblju
Na đakovačkom Gradskom groblju, u ime Hrvatske kapucinske provincije od pokojnika se oprostio o. Bono Zvonimir Šagi,. Istaknuo je kako je Mirko osjetio da mora postati svećenik po Srcu Isusovu, što znači da mu je sve drugo bilo manje važnim, a kada se odlučio na svoj dijecezanski put, ostavši vjeran svećeništvu, nikada nije zaboravio ono što je dobio iz karizme sv. Franje. Tako nikada nije težio za materijalnim dobrima već je bio usmjeren na žrtveni vid svećeništva, naglasio je o. Šagi. Djelovanje pokojnog Mirka opisao je kao nastojanje za izgrađivanjem nove civilizacije i novog način mišljenja, a to je i razlog njegova angažmana i poticanja drugih na pisanje kojim se prodire u živo tkivo društva, kakvo god ono jest. Na kraju svoga govora o. Šagi je potaknuo na molitvu za pokojnika, ali i na zahvalnost Bogu za dar Mirka Novaka koji je svojim svećeničkim djelovanjem puno dao, ne samo Crkvi u Đakovu, već cijeloj Crkvu u Hrvata. Uslijedila je molitva mons. Hranića i polaganje zemnih ostataka pokojnika u Svećeničku grobnicu Gradskog groblja. N. Špoljarić / M. Kuveždanin