BREZNICA ĐAKOVAČKA (TU) – Na blagdan Gospe Snježne i Dan domovinske zahvalnosti, 5. kolovoza, u Karmelu sv. Josipa u Breznici Đakovačkoj svoju zahvalnost Bogu za dar poziva iskazala je s. Marija Mihaela od Milosrdnog Isusa (Iva Marciuš) polaganjem privremenih svetih zavjeta.
Misno slavlje i obred zavjetovanja predvodio je karmelićanin o. Bernardin Viszmeg, somborski prior, u koncelebraciji s tri franjevca: fra Željkom Železnjakom, čakovečkim gvardijanom i domaćim župnikom s. Mihaele, fra Markom Pustišekom, župnikom u Bjelovaru te fra Tomislavom Faletarom magistrom novaka s Trsata, a u asistenciji je bio đakovački bogoslov Domagoj Vidaković.
Nakon što je fra Željko navijestio evanđelje, fra Tomislav je prema Obredniku prozvao s. Mihaelu, na što je ona odgovorila: Evo me, Gospodine, pozvao si me!. U propovijedi koja je nakon toga uslijedila o. Bernardin naglasio je veličinu i snagu poziva Božjega. Bog u tolikoj mjeri obuhvati čovjekov život da čovjek tada ne vidi drugoga puta za sebe, nego da slijedi taj poziv. Iako, taj poziv katkada čovjeka i zatekne. „Zdrava prodornost, koja tvori bogatstvo osobnosti, morat će ustupiti mjesto većoj sposobnosti slušanja; nestrpljivost će morati dati mjesto strpljivosti. Rodit će se nova snaga i pojavit će se novi darovi. Korak po korak“, rekao je misnik.
Druge činiti sretnima
O
. Bernardin istaknuo je i ulogu zajednice u životu pozvanoga, rekavši kako je zajednica tu da potvrdi najdublji identitet osobe, ona doziva najosobnije darove, darove koji su povezani sa silama ljubavi. Upozorio je i na to kako roditeljska ljubav puno puta može biti slijepa kada brani djetetu odaziv na Božji poziv u redovnički život, misleći kako tamo neće biti sretni i kako bi umjesto toga trebali nešto ˝ozbiljno raditi˝. No „sreća se ne dobiva ni s diplomom, ni s vezama, nego sa zvanjem. Ljudi pristupaju zajednicama baš zbog toga, jer žele biti sretni. A ostaju u njima kako bi druge mogli činiti sretnima.“ To će s. Mihaela činiti svojim svakodnevnim prinošenjem na oltar, molitvama i žrtvama, za one koji su joj preporučeni, počevši od onih koji su joj najbliži, njenih roditelja, obitelji, prijatelja, naglasio je misnik.
Savez
N
a kraju homilije propovjednik se obratio slavljenici rekavši da uvijek ima na umu kako je danas stupila u „savez s Bogom i svojom braćom i sestrama, osobito najsiromašnijima među njima“. „Ne smiješ uzmaknuti. To je savez!“, rekao je i osvrnuo se na riječi sv. Terezije od Isusa (Avilske), kojima potiče sestre da uvijek imaju na umu kako su i one temelj za one koje će tek doći te kaže: „Što meni koristi što su sveti prethodnici bili takvi, ako sam ja poslije tako nevaljala da lošom navadom upropastim zgradu?“. Potaknuo je da i ona mora biti uzor životom, riječju, gestama. „Poziv je i odgovornost jer drugi te gledaju, i zato sv. Pavao kaže u poslanici Efežanima: Zaklinjem vas dakle… sa svom poniznošću i blagošću, sa strpljivošću živite dostojno poziva kojim ste pozvani!“, zaključio je o. Bernardin, a zatim je uslijedio sam čin zavjetovanja.
Hoću!
Prema Obredniku zavjetovanja nakon homilije zavjetovanica je ustala, a misnik ju je trostrukim pitanjem upitao je li pripravna posvetiti se Bogu i nastojati oko savršene ljubavi po Pravilu i Ustanovama terezijanske obitelji. Nakon što je na svaki upit odgovorila s Hoću!, s. Mihaela je u ruke majke M. Ljiljane od Duha Svetoga (Prelić) položila Svemogućem Bogu na godinu dana zavjete čistoće, poslušnosti i siromaštva. Po polaganju zavjeta zavjetovanica je primila od misnika i knjigu Pravila i Konstitucija bosonogih sestara Reda Blažene Djevice Marije od Gore Karmela, čijoj obitelji sada potpunije pripada.
Slavlju zavjeta nazočila je obitelj s. Mihaele, roditelji i sestra s nećakinjom, uža rodbina i prijatelji iz njenog rodnog Čakovca. s. Teodora Lešić
