OSIJEK (TU) – Dokumentarni film „Gospa od utočišta“ redatelja Srđana Segarića i producenta Antuna Ivankovića premijerno je prikazan u Osijeku 21. lipnja Pastoralnom centru Vikarijata Osijek. Dvadeset dana nakon projekcije na 8. filmskom Festivalu hrvatskih katoličkih filmova u marijanskom svetištu na Trsatu u Rijeci i osvajanja dviju nagrada, Velike nagrade (Grand Prix) za najbolji film i nagrade za najbolju glazbu, hrvatsku premijeru „Gospe od utočišta“ u Osijeku su organizirali Osječko-baranjska županija i Udruga dr. Ante Starčević iz Tovarnika u suradnji s Vikarijatom Osijek.
V
iše stotina nazočnih u dvorani pozdravio je producent Ivanković ne skrivajući radost zbog još jedne dokumentarne filmske uspješnice u produkciji Udruge dr. Ante Starčević iz Tovarnika, no ovoga puta o marijanskom svetištu Đakovačko-osječke nadbiskupije Gospe od utočišta u Aljmašu. Stoga je sabrane u svojevrsnoj ulozi domaćina pozdravio i preč. Ante Markić, upravitelj aljmaškog svetišta i župnik, podsjećajući na bogatu povijest čašćenja Gospe od 1704. godine i najteže dane župe u Domovinskom ratu počev od 1. kolovoza 1991. godine kada su mještani protjerani sa ognjišta i teglenicama doplovili Dunavom i Dravom u Osijek da bi se, nakon sedam godina progonstva zajedno s kipom aljmaške Gospe od utočišta vratili u Aljmaš onako kako je ispjevano u pjesmi Gospa od Aljmaša: „Vratit ćemo Gospu našu, Gospu Aljmašu“.
„Godine 1992. iz ruševina župne crkve izvađen je oštećeni Gospin kip i prenesen u Osijek… Nakon sedam godina čekanja, 1998. vratili smo se iz progonstva, 2001. počinje gradnja nove, četvrte crkve u tri stoljeća aljmaškog svetišta i to je znak da je naš narod tak koji voli Gospu. Za svega tri godine, 1. kolovoza 2004. biskup mons. dr. Marin Srakić posvetio je novu župnu, hodočasničku crkvu i Gospa prima duhovnu djecu. I završetkom uređenja pa i ovim filmom svetište u Aljmašu dobiva na ‘težini’. Danas Aljmaš pohodi četiri puta više hodočasnika nego prije rata. Film doprinosi da aljmaško svetište bude još poznatije kod nas i u svijetu“, kazao je Markić.
Uoči večernje premijere, koju je pjevanjem marijanskih pjesama (i spomenute) uveličao nastup HOPGD 
Zrinski, voditeljica programa Tatjana Šargač upoznala je publiku sa filmskim projektom koji je nedavno završen, a tijekom nastajanja financijski su ga podržali: Osječko-baranjska županija, aljmaška Župa Pohođenja Blažene Djevice Marije i Grad Osijek. Zahvalnost je upućena Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji, aljmaškoj župi Pohođenja BDM, Osječko-baranjskoj županiji, gradovima Osijeku i Našicama, općini Antunovac te Ivici Stankoviću i Zorku Bešliću, a posebno su među predstavnicima Crkve i dužnosnicima pozdravljeni mons. dr. Vladimir Dugalić, biskupski vikar za pastoral grada Osijeka, Ivan Anušić, osječko-baranjski župan, te drugi.
Filmska priča počinje scenama hodočasnika koji u praskozorje blagdana Velike Gospe pješačeći iz Osijeka, Vukovara i okolnih mjesta pristižu u proštenište, dok narator govori kako je „hodočašće staro koliko i vjera… te ima nešto od uskrsnog otajstva u hodočašćima“, slijedi kronika događanja od 1332. vezanih uz dolazak Gospina kipa u Aljmaš do danas, kronika o progonstvu katoličkih vjernika s naglaskom na vrijeme Domovinskoga rata, dokumentarna priča o spašavanju kipa aljmaške Gospe sa Djetešcem Isusom, svjedočanstva, pobjedonosni povratak u Aljmaš i čašćenje Gospe u najposjećenijem marijanskom nadbiskupijskom svetištu.
Uz 
spomenutoga scenarista i redatelja Srđana Segarića te producenta i koautora filmske ideje Antuna Ivankovića, film su ostvarili snimatelji: Raul Brzić, Robert Krivec, Tomo Sablić, Darko Krakar i Joakim Erdelji. Tonski snimatelj je Vid Spindler, montažer Branko Vuković, skladatelj i dizajner zvuka Pere Ištvančić, a narator Nikša Kušelj. U filmu govore sudionici povijesnih događaja vezanih uz svetište, Domovinski rat i spašavanje kipa Gospe od Utočišta: mons. dr. Marin Srakić, preč. Ante Markić, pok. vlč. Martin Radman, dr. Božidar Muršić, Branimir Glavaš, Mario Romulić, Paula Stjepanović, Zorica Palinkaš i Julijana Matić.
„U filmu je kronika događanja, kronika o progonu hrvatskog naroda i njihove katoličke vjere, s naglaskom na Domovinski rat kada su Hrvati bili prognani sa svojih ognjišta, a svetište sravljeno sa zemljom. Svi nesrpski žitelji morali su u progonstvo. Jedini izlaz bili su Dunav i Drava. Ostavili su sve spašavajući život, suznih očiju i sa prestrašenom djecom, noseći vrećice u ruci ili Bibliju, molitvenik (baka u dokumentarnoj sceni čita Božju riječ na teglenici) gledali u najdraže svetište koje napuštaju zbijeni u lađe-teglenice što plove prema Osijeku. Nije se znalo što se događa s Gospinim kipom jer nitko iz slobodnog dijela Hrvatske nije imao pristup na okupirano hrvatsko Podunavlje. Sasvim iznenada oštećen kip je pronađen i zahvaljujući tadašnjem županu Branimiru Glavašu tajno je iz Aljmaša dovezen u Osijek… Godine 1998. kip je brodom (jednim od 50 plovila) sa narodom doplovio u Aljmaš i Gospa prognanica postala je Gospom povratnicom. Mnogo je zla ovdje počinjeno, ali narod se ponovno vratio slaveći Boga i časteći Gospu. Iz dana u dan ovdje je živo, uvijek s vjerom u Boga i Gospu“, zaključuje Ivanković. Nevenka Špoljarić
