JOSIPOVAC PUNITOVAČKI (TU) – Matica slovačka Josipovac 2. i 3. rujna 2022. u Josipovcu Punitovačkom organizirala je 14. folklorno-umjetničku manifestaciju Slováci do Drlaku. Josipovčani su proslavili i 30. obljetnicu Saveza Slovaka u RH, a poseban naglasak stavio se i na tradicionalnu josipovačku pokladnu masku – medvjeda. Upravo ova maska ove je godine uvrštena na popis zaštićenih nematerijalnih kulturnih dobara Republike Hrvatske.
U subotu, 3. rujna, program manifestacije započeo je večernjim euharistijskim slavljem u crkvi Sv. Mihaela, arkanđela u Josipovcu Punitovačkom. Euharistijskome slavlju prisustvovali su domaćini, članovi SKUD-a Braća Banas odjeveni u slovačke narodne nošnje, kao i gosti, sudionici manifestacije iz raznih krajeva Hrvatske i okolnih zemalja. Misno slavlje upotpunili su molitvom i pjevanjem na slovačkome jeziku.
Misu je predvodio punitovački župnik vlč. Ivica Zrno, a koncelebrirao je vlč. Dominik Ralbovsky iz Selenče. Prisutne su bile i s. Kristina Ralbovsky te s. Renata Bunjova, voditeljica Misijskoga centra bl. Zdenke Schelingove u Josipovcu Punitovačkom, koja već dugi niz godina surađuje s josipovačkim Slovacima.
Započevši misno slavlje, vlč. Zrno pozdravnim riječima obratio se vjernicima te ih ukratko uveo u subotnja čitanja rekavši: „Lijepo kaže Sveto pismo – Bog sve stvara. Onda i u konačnici, kao vrhunac, stvara i čovjeka. I svaki puta se ističe da Bog gleda i svaki put dođe do zaključka da je dobro, a za čovjeka kaže da je veoma dobro.“
U svojoj homiliji, vlč. Zrno, u duhu manifestacije, naglasak je stavio na važnost čuvanja kulturne baštine, koja ujedinjuje narod i daje mu jedinstveni identitet pojačavajući osjećaj pripadnosti. Prisjećajući se svoje službe u Njemačkoj, istaknuo je homiliju koju je održao prije početka kulturno-umjetničke manifestacije za Hrvate u Njemačkoj. Osvrćući se na taj događaj, a sada sudjelujući u josipovačkoj manifestaciji, župnik je zaključio da su takva događanja izuzetno bitna za osjećaj zajedništva naroda.
„Ljudi se jako dobro osjećaju kada se održavaju ovakvi događaji i manifestacije. Mogu to veoma dobro razumjeti. Bez obzira na moj staž, sve skupa šesnaest godina provedenih u Njemačkoj i Vojvodini, uvijek se sjetim i vratim u te trenutke kada smo se družili po našoj folkloraškoj osnovi. I meni znači to kulturno blago i uvijek se divim tome. S radošću promatram kako gajite svoju kulturu i svoj identitet, daleko od svoje matične zemlje. Međutim, trudimo se živjeti čestito kao naš narod. Kažem ‘naš narod’ jer, budući da sam još uvijek novi u župi, kada me predstavljate i želite istaknuti tko sam, kažete: ‘To je naš novi župnik.’ Kako to lijepo zvuči. Kako je lijepo graditi zajedništvo u različitosti kultura, graditi to jedinstvo i zajedništvo na ovome prostoru znajući da križ koji nas zna ponekad stiskati, a i kada znamo biti jedni drugima križ, da ćemo ga tek zajednički lakše nositi, ujedinjeni. Ni Krist nije sam ponio do Golgote križ, pomogao Mu je Šimun Cirenac, dakle pomogao Mu, olakšao Mu. Sestre i braćo, olakšajmo si život. Budimo tu jedni za druge. Budimo jedni drugima ‘Šimuni Cirenci’, oni koji će pomoći nositi križ. To je poziv na Njegov put.“
Manifestacija se nastavila odvijati na josipovačkom nogometnom igralištu Drljak uz nastup folklornih skupina te zabavni i gastroprogram.
Josipovac Punitovački jedno je od četiriju mjesta koja pripadaju Općini Punitovci. Slovaci sa sjevera Slovačke (okolica Nove Bystrice) 1870-ih na poziv biskupa Josipa Jurja Strossmayera dolaze na josipovačko područje krčiti šume, a ugovorom im je dana zemlja. Slovaci 1881. na raskrčenome području osnivaju selo Josipovac Punitovački, a selu daju naziv Josipovac prema biskupu J. J. Strossmayeru. Tanja Čatić