SLAVONSKI BROD / DONJI ANDRIJEVCI (TU) – FOTOGALERIJA – Pod geslom Snaga se u slabosti usavršuje (2 Kor 12, 9) u subotu i nedjelju, 21. i 22. ožujka 2026. godine, održao se 20. križni put za mlade Đakovačko-osječke nadbiskupije na relaciji dugoj oko 42 km – od Slavonskog Broda do Dragotina.
Križni put održan je u dvodnevnom terminu i na istoj 
ruti kojim se hodao prvi križni put mladih naše nadbiskupije 2006. godine. Započeo je okupljanjem ispred kapele sv. Ane na prostoru slavonsko-brodske tvrđave gdje se okupilo oko 1400 mladih koji su hodali rutu prvog dana – od Slavonskog Broda preko Podvinja, Bukovlja, Trnjana, Selne, Garčina, Sapca, Starog Topolja do Donjih Andrijevaca.
Mladima su podijeljene knjižice s tekstom križnog puta, koji je napisao vlč. mr. Stjepan Matezović, duhovnik Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu. Na početku križnoga puta Josip Matezović, vjeroučitelj i član Povjerenstva za pastoralni rad s mladima, koji je bio zadužen za organizaciju redara, mladima je iznio kratke upute o sudjelovanju u križnom putu te ih je podsjetio na prikladno ponašanje, priliku za ispovijed, sudjelovanje u zajedničkoj molitvi i pjesmi.
Radost susreta s mladima
Uvodnu molitvu ispred kapele sv. Ane predvodio je vlč. Filip Sertić, povjerenik za pastoralni rad s mladima Đakovačko-osječke nadbiskupije, a zatim je formirana kolona koju je pratila Hrvatska gorska služba spašavanja, Hrvatska policija te redari. Mladi su hodajući od postaje do postaje razgovarali, molili krunicu, pjevali te pristupali sakramentu ispovijedi. Na postajama su ih dočekivali brojni vjernici iz župa 
kroz koje su prolazili te ih nudili okrijepom i na taj način im iskazivali ljubav, brigu i potporu. Mnogi župljani – vidjevši kolonu mladih – izlazili su iz svojih domova, pozdravljali, zahvaljivali i svjedočili o radosti susreta s mladima. Kratki odmor i okrijepu mladi su imali na prostoru Župe sv. Marka u Trnjanima. Nakon pauze, nastavili su hodati do Donjih Andrijevaca.
Po dolasku u Donje Andrijevce uslijedio je mali odmor, a zatim misno slavlje na prostoru trga ispred župne crkve sv. Andrije apostola, koje je predvodio pomoćni biskup đakovačko-osječki Ivan Ćurić u zajedništvu s domaćim župnikom Josipom Blumenšajnom, povjerenikom Sertićem, vlč. Josipom Brnjićem – zamjenikom studentskog kapelana i drugim svećenicima koji su hodali tijekom križnog puta s mladima svojih župa. Posluživala su dvojica đakona – Gutenberom Sourou Hounye i Hermannom Zinsou Kodjo, a u asistenciji su bili đakovački bogoslovi i ministranti Župe sv. Andrije apostola iz Donjih Andrijevaca. Euharistijsko slavlje pjevanjem i sviranjem animirali su članovi Doma molitve iz Slavonskog Broda i zajednice Yeshua iz Osijeka. Biblijska čitanja navijestila je Tihana Valjak, studentica iz Osijeka, a zazive molitve vjernika uputila je Anamarija Buzgo, članica Povjerenstva za pastoral mladih.
Htjeli bismo vidjeti Isusa
U svojoj propovijedi pomoćni biskup na početku je posvijestio kako je vrijedno i dragocjeno iskustvo zajedništva oko euharistijskog stola nakon cjelodnevnog hoda mladih. Prisjetio se i prvog križnog puta mladih po čijem je uzoru birana i ruta te dvodnevni program kada je geslo bilo Hrabro samo, ne bojte se! Rekao je: „Tada smo kao biskupijska zajednica bili u još tješnjoj povezanosti sa Srijemskom biskupijom te iz ovog susreta upravljamo molitvu za sve mlade u njezinu krilu – za njihov blagoslov i životnu radost, za snagu u vjeri i plodonosno ispunjenje života.“
Biskup Ivan zatim je podsjetio: „Prije 20 godina, geslo prvoga križnoga put mladih 1. i 2. travnja 2006. bile su Kristove riječi: Hrabro samo. Ne bojte se! U završnom misnom slavlju u Dragotinu naš nadbiskup Đuro podsjetio je mlade hodočasnike na trajnu istinu da je ‘čovjek gladan i žedan smisla, voljenosti, Boga. I Njega traži.’ Te je poručio: ‘Prihvatili ste poticaj i pošli na ovu avanturu dvodnevnog molitvenog hoda. Postali ste pravi hodočasnici i pokornici koji svojim hodom, molitvom, umorom i cijelim bićem ponavljate: Htjeli bismo vidjeti Isusa, vidjeti njegovo lice, prepoznati ga!’ I mi smo danas, s istom željom, ‘očiju uprtih’ prema Gospodinu.“
Osvrćući se na geslo ovogodišnjega križnog puta „Snaga se u slabosti usavršava“ (2 Kor 12,9), iz Pavlove 2. poslanice Korinćanima, pomoćni biskup je rekao: „Tako je znakovito što će dvodnevno hodočašće završiti misnim slavljem u Gospinu svetištu u Dragotinu, tamo gdje kršćansko srce doživljava Marijinu blizinu, gleda i uči na njezinu primjeru, i s pouzdanjem zaziva: Na ovom mjestu milosti, pridigni svakog kad je slab. Jačaj nas Kristom, On je spas!“
Našoj slabosti prethodi snaga Božje milosti
Tumačeći liturgijska čitanja biskup Ivan ustvrdio je kako „podijeljenost oko Isusa i danas osjećamo – u društvu i javnom mnijenju, u školi i među prijateljima, pa i u svojim osobnim stavovima i borbama. Isusov put, vidimo, nije u nasilnoj nametljivosti, ni u nedostižnim idealima, dalekima od stvarnoga života. Njegov je „izbor“ biti posve utjelovljen, skriven u slabosti – u jednostavnosti, poniznosti. U tom je na djelu otkupiteljska ljubav koja ga je nukala da, u poslušnosti Ocu nebeskom, preuzme patnju i križ. Ne zaboravimo da je to temeljna istina naše vjere: Svojim iskustvom slabosti i odbačenosti Krist nam je zaslužio otkupljenje i spasenje. I nama ih dariva“. To i otkrivamo u Pavlovu iskustvu kada po riječima gesla ovog susreta govori da se snaga u slabosti usavršava jer našoj slabosti, nešto već prethodi, to je snaga Božje ljubavi i milosti, a sam Pavao, dok govori o trnu u svom tijelu, osvjedočuje se da snaga ne dolazi od naših snaga i zasluga, već iz Božje milosti.
„Dragi kršćanski mladići i djevojke! Uvijek se slobodno i s povjerenjem oslanjajte na taj „optimizam“! Nije riječ o nekom romantičnom sanjarenju, već o iskrenoj oslonjenosti, susretu i zajedništvu s Isusom. U tom vas zajednica Crkve želi podupirati“, poručio je biskup Ivan i izdvojio tri poticaja: tražiti iskustvo Isusove blizine u trenucima smirenosti i svakodnevne molitve jer „u njoj me dotiče Bog. To prijateljevanje, katkad i „prepiranje“ s Bogom u sebi, pomaže mi u nečem jako važnom: govori mi da nisam sam i pomaže mi „svući sa sebe onaj glomazni oklop koji predstavlja naš ‘ego’“, zbog čega se mnogo toga u našem životu zna urušiti, kad god je „moje ‘ja’ u središtu svega“. Zatim – „razmatrati o Isusu, nastojati ga što bolje i dublje upoznavati. Bilo bi lijepo kad bismo uza se uvijek imali knjižicu s evanđeljima i psalmima. Zato mi se čini vrijednim poticaj: Čitajte evanđelja! „Ona su – kaže nam jedan suvremeni pisac – neiscrpan zdenac. Čitajući evanđelja, molim. Razgovaram s Isusom. Ulazim dublje u svoju dušu. Bolje razumijem život. Otkrivam Božju volju. Otkrivam kako živjeti… (S. Lice, 2023.). I molite psalme. U njima ćete kroz molitvu prebirati po otajstvima vjere, ali i našim ljudskim životnim iskustvima“. Treći poticaj koji je biskupi Ivan mladima uputio jest misliti na budućnost – na svoj hod u zrelosti i „pripravljati se za budući poziv – za kršćanski brak i obiteljski život, otvoriti se i pozivu na svećeničku službu ili redovničko posvećenje, ako me Gospodin nadahne za takav životni put. Ne prestati gajiti ljubav prema bližnjima. Misliti i na ovaj naš zavičaj, na narod u kojem smo rođeni i u kojem odrastamo, i uzvratiti ljubavlju i doprinosom njegovu napretku“.
Svjedočanstvo vjere
Nakon pričesti domaći župnik Blumenšajn zahvalio je svojim župljanima, načelniku Vedranu Gavranu, svim obiteljima i pojedincima koji su pomogli u organizaciji cijelog programa u Donjim Andrijevcima – mise, večere, kao i prijema mladih na noćenje u obiteljima. Vlč. Sertić također je zahvalio za gostoprimstvo i organizaciju u Andrijevcima, ali i u drugim župama koje su dočekale mlade, kao i cijelom povjerenstvu, redarima, organizatoru razglasa, kao i svima koji su na bilo koji način pomogli u organizaciji susreta. Biskup Ivan pridružio se izrazima zahvalnosti i prenio pozdrave đakovačko-osječkog nadbiskupa Đure Hranića koji je također bio u molitvama mladih. Zatim je posvijestio mladim kako su zaista svojim hodom i žrtvom bili veliko svjedočanstvo vjere te ih pozvao da iskoriste priliku i to isto učine na skorom nacionalnom Susretu hrvatske katoličke mladeži koji će se 2. i 3. svibnja održati u Požegi. Za kraj su svi zajedno izmolili molitvu pripremljenu za SHKM u Požegi.
Večer je nastavljena molitvenim program slavljenja koje su animirali članovi Doma molitve iz Slavonskog Broda i zajednice Yeshua iz Osijeka. Za sve sudionike priređena je i večera koju su organizirali župljani i općina Donji Andrijevci. Mladi su prenoćili u obiteljima, a manji broj je želio prenoćiti u školskoj dvorani.
Budimo spremni Bogu reći – evo me
U nedjeljno jutro na Trgu kralja Tomislava okupili su se mladi župa koje su prijavile sudjelovanje na križnom putu samo drugoga dana i mladi koji su noćili po obiteljima i u sportskoj dvorani u Donjim Andrijevcima. Župljani su ih dočekali s okrjepom prije polaska na put do Dragotina. Hod je ovoga dana trajao nešto kraće – 15 kilometara i sudjelovalo je oko 460 mladih uz pratnju policije i HGSS-a. Posljednja postaja izmoljena je 
ispred kipa Gospe Žalosne na ulazu u svetište.
U dragotinskom je svetištu mlade dočekao domaći župnik Blaž Jokić, uz župljane koji su priredili lijepu dobrodošlicu. Po dolasku, hodočasnici su se okrjepili i imali priliku za ispovijed te su se molitvom krunice pripremili za misno slavlje koje je predslavio pomoćnik studentskog kapelana, vlč. Brnjić, a 
propovijedao je vlč. Sertić. Suslavitelji su bili: preč. dr. Drago Tukara, prvi nadbiskupijski povjerenik za pastoralni rad s mladima i ravnatelj Nadbiskupskog vikarijata i Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije; vlč. Petar Maskaljević, župnik u Lipovcu, a posluživao je đakon Kodjo, uz asistenciju bogoslova đakovačkog Sjemeništa, koji su pješačili oba dana i na posljednjoj postaji bili nositelji križa. Liturgijsko pjevanje animirao je SKAC bend. Osim mladih hodočasnika, misnom slavlju prisustvovali su župljani i hodočasnici iz Splita koji su toga dana bili u Dragotinu.
Vlč. Sertić tijekom propovijedi se osvrnuo na nespremnost naše duše i tijela na velike napore – tako i napor ovoga križnoga puta. Možda su nam tijela umorna i mrtva poput Lazarova, ali nakon nekoliko dana odmora, pridignut ćemo se i tražiti što nam je dalje činiti. Važno je imati čistu vjeru u ono što nam Bog daje kao zadaću. Trebamo iskoristiti entuzijazam koji će nas nositi nakon što smo prošli ovaj 
hodočasnički maraton od Slavonskog Broda do Dragotina i biti spremni Bogu reći – da! Boga ne pitajmo zašto nešto treba činiti, već budimo spremni reći evo me! Neka nam u tome bude uzor Marijin otac Joakim koji je od sebe davao za druge i uvijek bio spreman na žrtvu – potaknuo je mlade povjerenik Sertić. Okupljenim hodočasnicima na kraju mise obratio se i župnik Jokić te izrazio pozdrave i 
dobrodošlicu cijele župne zajednice koja je za sve sudionike pripravila objed.
Na tijek odvijanja križnog puta, osim policajaca policijskih uprava Brodsko-posavske i Osječko-baranjske te pripadnika HGSS-a Slavonski Brod, pazilo je 30 redara koji su se prijavili za tu odgovornu zadaću. Svi su redari sudjelovali oba dana križnoga puta, a uz hodanje – imali su i određene zadaće koje su odgovorno obavljali – i na tome im je Povjerenstvo za pastoralni rad s mladima zahvalno. Na postajama križnog 
puta molitve su čitali i križ nosili: redari, zatim mladi iz Župe Gospe Brze Pomoći – Slavonski Brod, Župe sv. Antuna Padovanskog – Podvinje, Župe Mučeništva sv. Ivana Krstitelja – Županja, Župe sv. Antuna Padovanskog – Otok, Župe sv. Petra i Pavla – Koška, Župe sv. Mateja evanđelista – Garčin, Župe Presvetog Trojstva – Posavski Podgajci, Župe Dobrog Pastira – Đakovo, Župe sv. Andrije apostola – Donji Andrijevci, Župe Krista Kralja – Brodski Varoš, Župe sv. Lovre mučenika i đakona – Babina Greda, članovi Udruge Duhos i bogoslovi. Anamarija Buzgo / Margareta Gregić
