In memoriam: vlč. Nikola Grgić

KORITNA (TU) – Vlč. Nikola Grgić, čepinski župnik u miru, koji je preminuo 15. ožujka 2020. u Kliničkom bolničkom centru Osijek u 80. godini života i 55. godini svećeništva, ukopan je u ponedjeljak 17. ožujka na mjesnom groblju u Koritni.

Sprovodne obrede predvodio je pomoćni biskup Ivan Ćurić, koji je uime nazočnog nadbiskupa Đure Hranića, uime nadbiskupa u miru Marina i cijeloga prezbiterija izrazio duboku i iskrenu sućut sestri i rodbini pok. svećenika Nikole, prijateljima i susjedima te župljanima župa u kojima je pokojnik vršio svećeničku službu.

Na početku svoje homilije biskup Ivan spomenuo je nedavno objavljena najnovija razmatranja pape Franje pod naslovom „Vjerujem, vjerujemo!“ te kazao: „Među dubokim poukama susrećemo i sljedeće, tako primjerno, svjedočanstvo: ‘Zamišljam trenutak – veli Papa – kada ću, na zalasku života, doći k Bogu, privučen ljepotom, ponizna duha i pognute glave; zamišljam njegov zagrljaj i svoj pogled koji će se podignuti prema njegovu. Ne bih se usudio gledati ga, a da me on prvo ne zagrli.’ Kakva toplina i neka, naizgled čudna i neobična, sigurnost osobne kršćanske nade! Zar ne, braćo moja i sestre, to je povjerenje tako duboko zapretano u nama, Kristovim učenicima i učenicama. I kad možda ne osjećamo dovoljno snagu tog povjerenja, i kad ga možda ne svjedočimo posve vidljivo i jasno ugrađenoga u naše odluke i stavove, planove i želje, ipak se naša kršćanska nada uvijek probija i obasjava naš život – njegov početak, ali i trenutak kada završavamo svoju zemaljsku životnu stazu.“

Podsjetivši na Psalam 103. koji „uvijek iznova podsjeti na Božju milosrdnu ljubav, na njezinu beskonačnost i vječnost“, biskup je nastavio: „Bog se spominje naše lomljivosti. Što god se s naše strane ispriječi, što nas zakoči i sputa te dođemo u iskustvo o kojem govori pisac Knjige tužaljki kad veli: Duši je mojoj oduzet mir, … dotrajao je život moj – čak i nada koja mi od Gospodina dolazi. Ali – biblijski vjernik odmah nastavlja: Dobrota Gospodnja nije nestala; milosrđe njegovo nije presušilo … To nam je iskustvo blizu, obnavlja se svako jutro, dolazi mi svakoga dana kao uvijek nova prigoda i poziv da obnovim svoju životnu snagu, da otkrijem one prve, najsigurnije temelje svoga života, i da sav svoj život stavim u sigurnost vječne Božje ljubavi, u kojoj nas hrabri, kao i Martu u ulomku evanđelja: ‘Ja sam uskrsnuće i život; tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene neće umrijeti nikada’.“

Potom se osvrnuo na život pokojnog svećenika Nikole Grgića, rekavši kako je rođen u Koritni, 22. lipnja 1940. godine od roditelja Kate i Marka. Osnovnu školu pohađao je u Koritni i Semeljcima, a od 1955. godine pohađa sjemenišnu klasičnu gimnaziju, najprije u Zagrebu na Šalati, a potom u Đakovu, gdje je maturirao 1959. Sjemenišnu formaciju i studij nastavlja u Đakovu (1959. – 1965.), s prekidom za vrijeme odsluženja vojnoga roka u Boru i Zaječaru (1963-64.). Na Petrovo, 29. lipnja 1965. za svećenika ga je zaredio biskup Stjepan Bäuerlein. Pastoralnu službu započinje u Čepinu kao zamjenik župnika, a nastavlja kao župni vikar u Đakovu (1965. – 1966.). Od ljeta 1966. do početka 1969. godine župni je upravitelj u Župi Odvorci, sa sjedištem u Grgurevićima. U veljači 1969. postaje župnikom župe Hrakanovci (1969. – 1978.), nakon čega započinje župničku službu u Župi Presvetoga Trojstva u Čepinu, gdje će ostati punih 30 godina. I nakon umirovljena 18. 08. 2008. po svojoj želji ostaje u svojoj privatnoj kući u Čepinu, te rado pomaže u svećeničkim službama, kako u župi Presvetoga Trojstva, tako i u drugim župama.

„Vjernici i subraća svećenici prepoznali su ga kao revna i srdačna svećenika. Tko da se ne sjeti njegove raspoloživosti za vrijeme Domovinskoga rata, kad uspostavlja i posebnu pastoralnu skrb za prognanike u „Naselju prijateljstva“, ili još ranije, u Župi Harkanovci gdje vodi gradnju i, kažu svjedoci, sam fizički požrtvovno radi na izgradnji filijalne crkve u Ivanovcima“, rekao je biskup Ivan te podsjetio: „Upravo na službi u harkanovačkoj župi dočekat će vlč. Nikola imenovanje biskupom Harkanovčanina, blage uspomene Ćirila Kosa, koji je za biskupa zaređen upravo na današnji dan 1974. godine. U jednoj svojoj uskrsnoj poruci podsjeća on nas ovako: „za sretni prolaz preko mora i pustinje u zemlju obećanja, za prolaz iz tame u svjetlo, kao i za duhovni rast – uz Božju milost – posebna zasluga pripada duhovnim pastirima.“. Te nas isti biskup poziva: „Po krštenju ste u Kristu vjerom uskrsnuli. Živite svetim životom, da ga jednom sretnete u vječnoj domovini! U takvoj zahvalnosti i nadi mi i danas svoje zajedništvo s pokojnim svećenikom Nikolom pretačemo u molitvu i srdačan bratski zaziv: Uskrisi ga, Gospodine! Povedi ga putem vječnim!“

Nakon ukopa, u filijalnoj crvi sv. Ane slavljena je misa zadušnica. Slijedeći preporuke Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, uz biskupa Ćurića te manji broj svećenika i vjernika, misno slavlje predvodio je nadbiskup Đuro Hranić.

A. Banović