Mons. dr. sc. Andrija Šuljak, kanonik i profesor crkvene povijesti u miru, preminuo je u noći između 10. i 11. travnja 2010. u Kliničkoj bolnici Osijek, u 74. godini života i 48. godini svećeništva. Ukopni obredi održani su u srijedu, 14. travnja 2010. godine. Mons. dr. sc. Andrija Šuljak rođen je 23. listopada 1936. u Josipovcu Punitovačkom, župa Punitovci. Zaređen je za svećenika 29. lipnja 1962. u Đakovu. Nakon četiri godine župničke službe u Oprisavcima, odlazi na studij crkvene povijesti u Rim. Službu profesora preuzeo je 1971. i obnaša je sve do umirovljenja 2006. godine. Rektor Bogoslovnog sjemeništa (1973.-1977.) i Visoke bogoslovne škole (1985.-1989.), pročelnik Instituta za teološku kulturu laika u Osijeku (1986.-1989.), ravnatelj Svećeničkog doma (1981.-1987.), duhovnik u Samostanu Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu (1978.-), član Zbora savjetnika, urednik časopisa Diacovensia. Kapelanom Njegove Svetosti imenovan je 1989., a članom Prvostolnoga kaptola 1994. godine.
Da je mons. dr. sc. Andrija Šuljak, kanonik i profesor crkvene povijesti u miru uistinu bio “čovjek znanstvene dubine i ljudske širine”, bilo je vidljivo na misi zadušnici koju je u nazočnosti brojnih vjernika predvodio nadbiskup đakovačko-osječki mons. Marin Srakić. Koncelebrirali su mons. Mile Bogović, gospićko-senjski biskup, mons. Viliam Judák, biskup slovačke Biskupije Nitra, mons. Đuro Hranić, pomoćni biskup đakovačko-osječki, dvjestotinjak svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije, Srijemske, Banjalučke i Nitranske biskupije, Vrhbosanske nadbiskupije, kanonici Prvostolnoga kaptola, profesori na KBF-u u Đakovu, dekani i prodekani bogoslovija iz Sarajeva i Zagreba, poglavari i rektor Bogoslovnog sjemeništa, redovnici i đakoni.
Nadbiskup Srakić u svojoj je homiliji, između ostaloga, rekao: „U jeku ovih uskrsnih slavlja, dok je odjekivao uskrsni Aleluja, stigla je vijest – umro je dr. Šuljak. Prva naša misao išla je gospodinu s pitanjem: Gospodine što si nam to učinio? A njegov je odgovor bio: Zar niste zapamtili ono što sam rekao? Oče, hoću da i oni koje si mi dao budu gdje sam ja, da i oni budu sa mnom, da gledaju moju slavu. Ta želja o zajedništvu, to jedinstvo, duboki je i pravi razlog zašto je Gospodin upravio poziv našem bratu Andriji kojemu sprovodnim obredima, potresene duše, iskazujemo posljednju počast.” Ističući kako je pokojnik kroz cijeli svoj život bio Kristov, nadbiskup je rekao: „Zahvaljujemo Gospodinu na milosnim darovima kojima je obdario svoga slugu Andriju. Zahvaljujemo što je po tim darovima obdario i našu Crkvu. U ovim trenucima žalosti Gospodin nas podsjeća na svoje riječi: ‘I vi budite pripravni jer u čas kad ne mislite Sin Čovječji dolazi.’ Poučava nas da budemo pripravni i podsjeća da nitko sebi ne živi i nitko sebi ne umire. Živimo li ili umiremo, Gospodinovi smo.”
Oproštajne riječi mons. Šuljaku uputio je mons. Mile Bogović, biskup gospićko-senjski: „Bio je pravedan, istinoljubiv i skroman u odnosima prema ljudima, a takav je bio i kao povjesničar u svojim radovima. Uvijek mi je služio kao uzor u znanstvenom radu, ali se ne bih usudio reći da sam u intelektualnom poštenju i skromnosti uvijek mogao savladavati visoku razinu letvice koju je on svojim radom i životom postavljao. Tu se očitovala njegova ljudskost koja je uvijek bila prodahnuta iskrenom vjerom i odanosti svećeničkom službom.”
Mons. Viliam Judák, dijecezanski biskup Biskupije Nitra u Slovačkoj, izrazio je duboku sućut u ime Nitranske biskupije, čitave Slovačke i nazočnog svećenika Milana Šuljaka rekavši: „Treba istaknuti da je volio zemlju u kojoj se rodio, Crkvu u kojoj je djelovao, katedralu u kojoj se nalazimo. Također, volio je i zemlju svojih predaka, istraživao svoje korijene. Želimo mu zahvaliti za sve što je učinio na Zemlji, uvije znajući da je njegova prava domovina na nebesima. Želimo da dobije puno milosti od Boga jer je umro u Nedjelju Božjega milosrđa.”
Zahvalu za predan profesorski i znanstveni rad u oproštajnoj je riječi iskazao dr. Pero Aračić, dekan KBF-a u Đakovu, koji je naglasio kako je mons. Šuljak 35 godina, najjačih u životu, darovao mladim generacijama svećeničkih kandidata i laika. Rekao je: „U njegovoj osobnosti istaknuo bih jednostavnu zaljubljenost u povijest. Kad se ujedine znanje i strastvena ljubav za to područje, onda u tom polju imate znanstvenika od formata kakav je bio naš prof. Šuljak.” Dekan je naglasio kako su prof. Šuljaka cijenili i poštovali i profesori, studenti i bogoslovi te istaknuo njegovu odgovornosti i ogroman trud u istraživanju života i djela J. J. Strossmayera.
Od pokojnika se s nekoliko riječi oprostio i mons. Josip Bernatović, rektor Bogoslovnog sjemeništa. „Na ulazu u zgradu Sjemeništa nalazi se lik Krista s raširenim rukama, a ispod je natpis: Venite ad me omnes. Podno kipa je slika pokojnika. Isusov lik raširenih ruku i riječi iz oporuke pokojnika: ‘U njegove se ruke stavljam.’ Nije to znakovito samo za ovaj trenutak oproštaja s dragim pokojnikom, već bitno obilježje njegova sveukupnog života. Njegov život događao se između Krista i njega, u sjeni Bogoslovnog sjemeništa”, rekao je rektor naglasivši kako se pokojnikom, kao profesorom i odgojiteljem, u bogoslovnoj zajednici počeo razvijati novi duh, posijan u Crkvi po Drugom vatikanskom koncilu.
U ime svećenika Vrhbosanske nadbiskupije od pokojnika se oprostio njegov prijatelj, vlč. Miroslav Agostini: „Odgajan u mudrosti i kreposti življenja ideala svećeničkog zvanja u službi Krista, Crkve i Božjeg naroda, Andrija je i sam naučio biti učitelj, odgojitelj i svijetli primjer generacije. U ime Katoličke Crkve u BiH, veliko hvala na svemu dobrom što si učinio u evangelizaciji, pastoralu i znanosti u BiH. Gubimo te, ali živjet ćeš u nama trajno molitvom i spomenom. Tješi nas vjera i nada da ti je uskrsnuli Krist, milosrdan sudac, blago presudio: ‘Valjaš slugo dobri i vjerni! Uđi u radost gospodara svoga!'”
U ime zajednice Milosrdnih sestara sv. Križa od pokojnika se oprostila s. M. Estera Radičević: „U mnoštvu onih u čijim ste srcima ostavili neizbrisiv trag dobrote i plemenitosti nalazimo se i mi, Milosrdne sestre sv. Križa. Uska povezanost našeg samostana s Vama kroz 32 godine budi u nama neizrecivu zahvalnost za sve što ste činili našoj zajednici. Gospodin Vas je uzdržao do znakovitog dana – osmog po Uskrsu, koji je Crkva označila blagdanom Božanskog milosrđa, nedjelje kada je u Evanđelju Isus navijestio učenicima: „Mir vama!” Taj Mir, vjerujemo, čuli ste i Vi, kao nagradu svoje vjernosti Kristu, Velikom Svećeniku, prema čijem ste Milosrdnom Srcu oblikovali svoje svećeničko srce dijeleći mir svima.”
U ime Matice Slovačke, Josipovac, Saveza Slovaka Hrvatske i župe Sv. Ladislava Punitovci, od pokojnika se oprostio gosp. Pavel Kvasnovski. „U tijelima slovačkog naroda u Hrvatskoj bio je poput duhovnog voditelja, usmjeravajući djelatnost prema otkrivanju korijena duhovnog napretka svakog naroda, pa tako i svog slovačkog, a to su njegovanje jezika, običaja i kulture te poznavanje povijesti svog sela i cijelog naroda. Učio nas je voljeti svoj narod i običaje, ali i Hrvatsku u kojoj živimo. I, dok ura na crkvenom tornju u Josipovcu odbija sate, mi, Josipovčani, sjećat ćemo se Andrije Šuljaka i njegovog srca koje je kucalo za mnoge, a osobito za nas”, rekao je u emotivnom govoru gospodin Kvasnovski.
Nakon ukopnih obreda i mise zadušnice tijelo preminuloga kanonika odvezeno je na gradsko groblje gdje je nadbiskup Srakić predvodio molitvu. U ime Prvostolnoga kaptola od pokojnika se oprostio mons. Stjepan Karalić, veliki prepošt. Ističući veliku pokojnikovu ljubav prema đakovačkoj prvostolnici, mons. Karalić je rekao: „U ime Prvostolnoga kaptola i svih nas ovdje prisutnih upućujem Tebi, koji više nisi u ovozemnom vremenu, za sve slavopojke koje si izgovorio prvostolnici – hvala! Milosrdni Gospodin, kojemu si vjerno služio, neka po našim molitvama otvori vrata svoga doma, da nastaviš kroz vječnost Njemu slavu iskazivati, a Tvoje tijelo neka počiva snom mira u prvostolnog grobnici, dok ga Uskrsli ne uskrisi!” Nakon molitve pokojnikovo je tijelo položeno u grobnicu Prvostolnoga kaptola. Tijekom ukopnih obreda, mise zadušnice i na groblju pjevali su Katedralni mješoviti zbor, Zbor bogoslova, zbor Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Đakovu i Zbor sestara sv. Križa.
Od podneva pa do mise zadušnice tijelo pokojnog kanonika bilo je izloženo u katedrali gdje je molitvu kod odra predvodio mons. Stjepan Karalić, u nazočnosti brojnih svećenika, profesora đakovačkog KBF-a, bogoslova, redovnica, rodbine, studenata i vjernika. U 13.30 sati u prostorijama đakovačkog KBF-a održana je komemoracija za pokojnog mons. Šuljaka kojoj su nazočili predstavnici đakovačkog KBF-a vođeni dekanom Aračićem, predstavnici osječkog Sveučilišta, zagrebačkog i sarajevskog KBF-a, predstavnici Grada Đakova, prijatelji, poznanici i poštovatelji pokojnika. Anica Banović
