OSIJEK (TU) – U pastoralnome centru blaženoga Alojzija Stepinca Župe Preslavnog Imena Marijina u Osijeku, održan je 26. rujna 2014. godine cjelodnevni znanstveni skup pod nazivom „Crkva Preslavnoga imena Marijina i osječki Donji grad u 18. stoljeću“. Skup je organiziran kao vrhunac obilježavanja jubilarne 300. obljetnice izgradnje osječke donjogradske župne crkve.
Povod samoj proslavi bilo je pismo tadašnjega nadbiskupa mons. dr. Marina Srakića upućeno župniku vlč. Ivanu Juriću 3. srpnja 2013. godine u kojemu piše: „ Na temelju povijesnih podataka može se sa sigurnošću zaključiti da je prva crkva u župi Preslavnoga imena Marijina sagrađena 1714. godine, i to, ne radi se o crkvici, kao što se navodi u nekim izdanjima, nego o prostranoj crkvi koja je kasnije nešto dograđivana. Svi navedeni podaci su iz ranijeg vremena, nego što se u nekim shematizmima navodi gradnja crkve. Možete ispraviti dosadašnje navode, a sljedeću godinu proglasiti jubilarnom, tj. 300. obljetnicom vaše župe. Čestitam i Gospodin bio s vama“.
Bio je to veliki poticaj župniku, njegovim suradnicima i župljanima da nizom događanja kroz proteklih godinu dana dostojno obilježe ovaj veliki jubilej. No, kako bi ostao pisani trag o povijesnim vremenima izgradnje crkve, tada novoimenovani nadbiskup mons. dr. Đuro Hranić predložio je povodom proglašenja jubilarne godine, da potvrda i kulminacija svim ovim događanjima bude utemeljena na znanstvenim činjenicama, koje će ostati zapisane u zbirci predavanja i koje će se javno prikazati na znanstvenome skupu. Stoga je župnik oko sebe, pored župnih vikara, prvotno vlč. Željka Šimića i kasnije vlč. Ivana Benakovića, okupio skupinu akademski obrazovanih župljana entuzijasta, kako su mu pomogli u organizaciji ovakvoga skupa (Damir Hasenay, Dubravka Smajić, Dalibor Adžić, Zvonimir Glavaš i Tihomir Florijančić). Ovome događaju prethodile su jednogodišnje pripreme i višemjesečna istraživanja koja su obavili znanstvenici s uglednih hrvatskih institucija, koji se bave različitim granama povijesti. Rezultati istraživanja zabilježeni su, kao trajni zapis, u četverojezičnoj knjizi sažetaka. Naime, pored osam skraćenih predavanja na hrvatskome jeziku, zbirka sadrži iste sažetke prevedene na jezike koji su povijesno prisutni na ovim prostorima tj. njemački i mađarski, kao i na suvremeni univerzalni znanstveni – engleski jezik.
Otvarajući skup, nadbiskup Hranić je rekao da je sveta misa, kojom se dan ranije zaključila jubilarna godina, bila zahvala Bogu i hrana duhovnosti, ali da ovaj skup ostavlja biljeg u povijesti. Istovremeno, naglasio je nadbiskup, to ne znači povlačenje u prošlost, nego da se iz povijesti treba učiti te hrabro, uz Božju pomoć, gledati u budućnost. Nakon svečanoga otvorenja skupa, pred sedamdesetak prisutnih uzvanika, znanstvenika i župljana, uslijedila su polusatna predavanja, praćena zanimljivim multimedijalnim prikazima.
Predavanja
Prva je, o začecima crkvenoga života u Osijeku od antike do srednjega vijeka, govorila mlada znanstvenica Iva Papić iz osječkog Konzervatorskoga zavoda, naglasivši kako je kršćanstvo u Osijeku prisutno još od vremena antike o čemu postoje uglavnom pisani izvori, a naglasak u svojem izlaganju je stavila na nedavno otkrivenu romaničku crkvu na prostoru franjevačkoga samostana u Tvrđi, koja je svjedočanstvo crkvene zajednice u vremenu o kojem nam povijesni izvori šute.
U predavanju „Vjerska svakodnevica u Donjem gradu u 18. stoljeću“ doc. Dubravka Božić Bogović s Odsjeka za povijest Filozofskoga fakulteta u Osijeku govorila je o zabilješkama koje je istražila u više izvora, no najznačajniji su bili zapisi o kanonskim vizitacijama u kojima su župnici i župljani upoznavali vizitatore (najčešće biskupe) o svojim vjerskim aktivnostima. Pri tome je zabilježeno da su se donjogradski vjernici ponašali u skladu s kršćanskim zakonima i uz poštivanje vjerskih propisa, kao i njihovi župnici i kapelani.
Znanstvena savjetnica Hrvatskoga instituta za povijest – podružnice u Slavonskome Brodu dr. sc. Zlata Živaković Kerže izložila je rezultate svoga istraživanja naslovljeno „Donji grad – samostalna općina (osvrt na sveopće prilike u 18. stoljeću). Istaknula je da se Donji grad prvi puta spominje 1699. godine kao treća gradska jedinica (pored Tvrđe i Gornjega grada), a da 1704. godine postaje samostalna općina, koja postupno preuzima dominaciju u gospodarskome razvoju, što se promijenilo 1768. godine kada je car Josip II. dekretom unificirao tri gradske općine i time Osijek učinio cjelovitim gradom, a od tada primat u razvoju polako preuzima Gornji grad.
Profesor Dalibor Adžić, viši savjetnik hrvatske Agencije za odgoj i obrazovanje, inače donjogradski župljanin i član Pastoralnog vijeća, govorio je o rezultatima istraživanja pod naslovom „Arhiv župe Donji grad, Osijek III (Župa Preslavnoga imena Marijina, Osijek III)“. Temelj njegovih istraživanja bile su župne knjige Spomenice i Matice rođenih, vjenčanih i umrlih iz kojih su vidljive aktivnosti župe od 1714. godine. Prikazao je i statistiku broja rođenih, vjenčanih i umrlih po godinama, koja ukazuje na, posebice u novije doba, znakovit (poguban) trend smanjenja broja rođenih (krštenih) i vjenčanih, a konstantan broj umrlih ljudi.
U poslijepodnevnom radu skupa, prva dva predavanja održali su znanstvenici iz slavonskobrodske podružnice Hrvatskoga instituta za povijest. Dr. sc. Robert Skenderović je na temelju proučavanja matičnih knjiga vjenčanih govorio o demografskim promjenama, migracijama i bračnim vezama u osječkome Donjem gradu tijekom 18. stoljeća. Istaknuo je kako se nakon oslobađanja od osmanlijske vlasti s ovih prostora povukla i do tada dominantna većina muslimanskoga življa, a da u Donji grad, kao poželjno i prosperitetno mjesto za život i rad, dolaze novi stanovnici iz različitih krajeva tadašnje Habsburške monarhije.
Dr. sc. Milan Vrbanus predstavio je svoj rad „Društveno-ekonomska analiza popisa osječkoga Donjeg grada od 1702. do 1762.“. Pri tome je istaknuo da je početkom 18. stoljeća u Donjemu gradu živjelo tek 126 domaćinstava, koji su se uglavnom bavili obradom zemlje, da bi se povećanjem broja žitelja dio postupno preorijentirao na obrt i trgovinu.
Povjesničarka umjetnosti s Umjetničke akademije u Osijeku Margareta Turkalj Podmanicki govorila je o izgradnji barokne župne crkve Preslavnoga imena Marijina, naglasivši kako je ona jedan od najmarkantnijih osječkih sakralnih objekata. Kamen temeljac položen je na inicijativu gradske općine Donji grad 1713. godine, da bi gradnja završila godinu kana kasnije. Tijekom 18. stoljeća mijenjala je svoj izgled i oblik da bi konačan izgled dobila 1761. godine izgradnjom kasnobaroknog dvokatnog zvonika s trijemom u prizemlju, koji i danas dominira njenim vanjskim izgledom.
Prikaz povijesti izgradnje i opremanja crkve slavljenice, ali ostalih sakralnih objekata u Donjem gradu dao je profesor Dragan Damjanović s Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Između ostaloga je rekao da crkva nije ozbiljnije proučavana do ovoga skupa vjerojatno zbog nedostataka izvora. Tako smatra, na temelju povijesne građe, da je projektant crkve najvjerojatnije Osječanin Joseph Hatzinger, a da je izgrađena financijskim darovima vjernika i uz pomoć Komorske općine Donji grad. Isto je tako istaknuo da crkva opremljena vrlo reprezentativnim inventarom i opremom, koji su dijelom bili predmetom izložbe koja je upriličena večer uoči samoga skupa.
Posljednje izlaganje održala je s. Marija Mirna Matić koja je govorila o časnim sestrama Milosrdnicama u izgradnji žive donjogradske Crkve, koje su u povijesti bile istaknute skladateljice, profesorice, medicinske sestre itd. Isto tako, sestre sudjeluju u svakodnevnom životu i radu Donjega grada i danas, kao medicinsko osoblje u Kliničkom bolničkom centru, u osnovnoj školi i župi kao vjeroučiteljice, zborovođe, sakristanke, a posebice moleći Božji blagoslov za sve njegove žitelje.
Župnik vlč. Ivan Jurić, uz riječi zahvale, na kraju je zaključio kako se neće zastati na ovom skupu te najavio objavu cjelokupnih znanstvenih članaka u vidu knjige zbornika radova. Isto tako, rekao je da je potrebno zakoraknuti dalje. Dobri Bog, izvor svake mudrosti, u čijoj smo se vjeri okupili i objedinili, neka nas po snazi svoga duha nadahnjuje, a riječ njegova Sina, koja je za nas život, neka nas prosvijetli za svaku istinu na putu istraživanja svih povijesnih događanja koja su se ovdje zbila, kako bismo dobili nadahnuće da iz dobro zasijane prošlosti „uberemo“ svjetliju i ljepšu budućnost za nas koji živimo sada, a posebno za one koji će doći iza nas. Tihomir Florijančić
